Riješena misterija visokih cijena libanonskog maslinovog ulja
Libanonska industrija maslinovog ulja suočava se s još jednom prijetnjom: jeftini uvoz preplavljuje tržište.
Libanon je blagoslovljen prekrasnom i plodnom zemljom te blagom klimom koja je savršena za uzgoj maslina i mnogih drugih usjeva koji pomažu procvatu gospodarstva nacije.
Međutim, ti prirodni čimbenici nisu dovoljni da bi poljoprivredna industrija sama po sebi napredovala i svojim radnicima osigurala dostojan život: uz povoljne prirodne uvjete, poljoprivrednoj industriji potrebna je financijska potpora vlade kako bi preživjela i napredovala. Nažalost, potpora koju libanonska industrija maslinovog ulja treba od vlade nije pružena, te stoga teško pati.
Vlada je potpuno odsutna kada je riječ o poljoprivrednom sektoru, a osobito o maslinovom ulju.
Prema riječima Adela Oewisa, uzgajivača maslina i voditelja zadruge u Zgharti, "vlada je potpuno odsutna kada je riječ o poljoprivrednom sektoru, a posebno o maslinovom ulju… Libanon je preplavljen maslinovim uljem uvezenim po nižoj cijeni iz drugih zemalja. Ono što želimo od vlade jest da zaštiti našu proizvodnju, a također i osigura izvozna tržišta za ulje koje proizvodimo."
Libanonski poljoprivrednici zatražili su od vlade da zaštiti lokalnu poljoprivrednu industriju zaustavljanjem ili ograničavanjem uvoza proizvoda poput maslinovog ulja koji se proizvode lokalno. Čelnik Udruge libanonskih poljoprivrednika Antoine Howayek izrazio je slična stajališta kao i Oewis, rekavši: "Moramo stati na kraj krijumčarenju iz Sirije i drugih zemalja kako bismo zaštitili ovaj sektor."
Nedostatak zaštite naštetio je i poljoprivrednoj industriji i samim poljoprivrednicima: u nekim dijelovima Libanona, poput Kfeira, poljoprivrednici se za život oslanjaju isključivo na proizvodnju maslina i maslinovog ulja, a krijumčarenje je uzrokovalo da je otprilike 80 posto ljudi u takvim područjima emigriralo drugdje.
Howayek je također iznio zapanjujuće statistike: u Libanonu postoji 59.000 hektara zemljišta koje proizvodi oko 75.000 tona maslina, i "ako uzmemo u obzir da 50.000 tona maslina ide u proizvodnju ulja, onda bismo trebali imati više od 10.000 tona domaćeg maslinovog ulja godišnje", rekao je.
Međutim, od gotovo 10.000 tona maslinovog ulja izvezene 2016. godine, mnoge zapravo nisu bile libanonsko maslinovo ulje. Mnogi trgovci ne izvoze domaću maslinovo ulje, već zapravo kupuju krijumčarene proizvode iz Sirije i Tunisa po jeftinijim cijenama kako bi ih izvezli u druge zemlje, a ne postoji sustav koji bi to spriječio ili potvrdio da je izvoz zapravo libanonsko maslinovo ulje.
Kao posljedica toga, libanonski poljoprivrednici na kraju berbe ostaju s viškom maslinovog ulja, a trgovci na kraju maksimiziraju svoju dobit prodajom jeftinijih proizvoda po višim cijenama.
Blominvest Bank proučavala je izazove s kojima se suočava libanonska industrija maslina, navodeći da "visoki troškovi proizvodnje maslina u Libanonu imaju negativne posljedice za njegovu konkurentnost na domaćem i međunarodnom tržištu. Kako bi nadoknadio ovaj nedostatak, Libanon uvozi jeftino ulje iz drugih mediteranskih zemalja proizvođača maslinovog ulja, gdje je trošak proizvodnje znatno niži. Od takvog uvoza profitiraju punitelje bočica, koji miješaju jeftinije uvezeno ulje s libanonskim uljem kako bi smanjili troškove i prodavali na domaćem i međunarodnom tržištu", navodi se.
"Libanon ne nameće nikakve zahtjeve za sljedivost ili označavanje u pogledu podrijetla, što olakšava miješanje ulja uvezenog iz inozemstva koje može biti niže kvalitete", utvrdio je Blominvest, na kraju zaključivši: "Vlada bi trebala pružiti financijsku potporu jer pretvaranje tradicionalne mljekare u automatiziranu može predstavljati značajnu investiciju, ovisno o kapacitetu i složenosti."