Neki gledaju na EU uredbu o maslinovom ulju kao na 'posljednju kap' u glasanju o Brexitu
Kad britanski građani sutra daju svoj povijesni glas za ostanak u Europi ili izlazak iz Unije, mnogi će razmišljati o pretjeranim propisima poput zabrane posudica za ocat u restoranima.
Kao dio niza sveobuhvatnih propisa koje je 2013. godine predložio povjerenik EU za poljoprivredu, posluživanje maslinovog ulja u otvorenim, punjivim uljnicama i posudama na stolovima u restoranima trebalo je biti zabranjeno. Ta je mjera bila primjer niza novih i sveobuhvatnih protokola i postupaka osmišljenih za usvajanje u cijeloj Europskoj uniji.
Nisu sve zemlje bile suglasne i neke su se bunile protiv toga da im tijelo EU-a govori kako upravljati svojim poslovanjem na teritoriju koji i dalje smatraju suverenim. Protivljenje ovoj temi predstavljalo je mikrokozmos nekih od problema koji leže u temelju nadolazećeg glasanja Velike Britanije o "Brexitu". Sutra će Ujedinjeno Kraljevstvo glasati o tome hoće li u potpunosti izaći iz Unije 28 zemalja.
Je li dekret o maslinovom ulju bio kap koja je prelila čašu?
U svibnju 2013. Julie Butler je u Olive Oil Timesu izvijestila da su zemlje koje su podržale nova pravila posluživanja maslinovog ulja uključivale, ne iznenađujuće, teritorije gdje se proizvodi velik dio najkvalitetnijih svjetskih maslinovih ulja — među njima Italija, Španjolska, Francuska i Grčka. Protiv tog poteza glasalo je devet zemalja, dok se Ujedinjeno Kraljevstvo suzdržalo.
No, u objavi na ABC Newsu, Raf Casert iz AP-a izravno je ukazao na kontroverzu oko maslinovog ulja kao primjer temeljnog ogorčenja koje možda potiče "britanske euroskeptike koji se godinama žale na ono što vide kao pretjerano uplitanje EU u svakodnevni život s dugim popisom sitničavih pravila." Ovo je bio tipičan primjer "pretjeranog djelovanja koje je obećavalo da će iritirati svakoga tko voli umakivati hrskavi kruh u maslinovo ulje", rekao je.
Pravilo je zahtijevalo od ugostiteljskih objekata diljem EU-a da koriste samo pažljivo zapakirana i označena maslinova ulja u nepunovratnim spremnicima, s jasno naznačenim podrijetlom i sastavom. Cilj te mjere bio je postaviti standarde za kategoriju prožetu krivotvorinama i kontroverzama. Osmišljene su, kako je navedeno u Butlerovom članku, da "bolje zaštite i informiraju potrošače, istovremeno osiguravajući kvalitetu i autentičnost maslinovih ulja" te da se zaustavi praksa posluživanja gostiju proizvodima koji su lažirani i pomiješani s jeftinijim uljima.
Međutim, plan nije dobio veliku podršku britanskih građana, što je potaknulo brojne pritužbe, te na kraju nikada nije ni proveden. Casert je razgovarao sa Stevenom Blockmansom, analitičarom Centra za europske političke studije, koji je primijetio: "Plan za zabranu otvorenih dozatora maslinovog ulja uslijedio je nakon što su se mnogi u Britaniji već navikli ismijavati s percipiranim diktatima EU-a. To je vrlo vjerojatno kap koja je prelila čašu", rekao je Blockman.
Bilo kao rezultat same kontroverze oko maslinovog ulja ili stvarne mogućnosti izlaska zemlje iz EU, čini se da upravno tijelo EU u Bruxellesu sluša Britance, obećavajući da će se usredotočiti na šira pitanja, da će biti "veliki u velikim stvarima i mali u malim stvarima" te smanjiti birokraciju za zemlje sudionice. Iako to do neke mjere može umiriti britansku biračku publiku, za njih kao potrošače to znači da će vjerojatno i dalje umakanje kruha u ono za što misle da je EVOO, dok zapravo upijaju hibrid jeftinijih, manje zdravih ulja.