Pad potrošnje maslinovog ulja u Europi pripisuje se problemima pri berbi i višim cijenama
U najnovijem izvješću Međunarodnog vijeća za masline, nedavne loše berbe u Italiji i Španjolskoj dovele su do pada potrošnje maslinovog ulja.
Prema najnovijem izvješću Međunarodnog vijeća za masline (IOC), svjetska potrošnja maslinovog ulja porasla je 1,8 puta od 1990./1991. godine, a privremeni podaci pokazuju porast od 4,6 posto tijekom protekle godine.
Ovaj porast potrošnje uvelike je posljedica zemalja koje nisu članice IOC-a, čiji je udio u potrošnji maslinovog ulja skočio s 11 posto na 24 posto tijekom istog 25-godišnjeg razdoblja.
Najveće povećanje unutar te skupine zabilježile su Sjedinjene Države, gdje je potrošnja porasla s 88.000 metričkih tona u razdoblju 1990./1991. na više od 300.000 u razdoblju 2015./2016. Međutim, potrošnja po stanovniku u SAD-u i dalje je relativno niska i iznosila je 0,9 kg u 2014. godini, što je količina usporediva s državama poput Kanade i Norveške, izvijestio je IOC.
U istom razdoblju ukupna potrošnja EU-a — u kojoj dominiraju zemlje proizvođači Španjolska, Italija i Grčka — blago je porasla, dosegnuvši vrhunac 2004./2005. prije nego što je ponovno stalno opadala.
Grčka i dalje prednjači po godišnjoj potrošnji po stanovniku s 12,8 kg u 2014. godini (slijede je Španjolska s 11,4 kg i Italija s 10,5 kg), ali sada konzumira otprilike 50 posto manje po količini nego 2004./2005. godine.
Iako su neki trendovi u EU dijelom posljedica drugih čimbenika (u slučaju Grčke, ekonomske krize), vjerojatan doprinosnik nedavnim padovima potrošnje u zemljama proizvođačima jest niža proizvodnja u posljednjim berbama i posljedično više cijene.
Na primjer, u razdobljima 2005./2006. i 2014./2015. podaci pokazuju da je proizvodnja u EU pala, a cijene su naglo porasle. Potonje od ta dva razdoblja uskladištene berbe poklapa se s godinom suše u Španjolskoj i posljedicama bolesti Xyllela fastidiosa u Italiji, što je oboje očito utjecalo na ukupnu proizvodnju.
Države unutar EU koje ne proizvode također konzumiraju nešto više ukupno, iako većina tih zemalja ne konzumira više od 1 kg po stanovniku godišnje.
U međuvremenu je rast među ostalim članicama IOC-a, kao što su Turska, Maroko i Alžir, bio značajan (preko devet puta u Alžiru), pri čemu se potrošnja po stanovniku u svakoj od tih zemalja kreće ispod 4 kg godišnje.