'Nema financijskih poteškoća' za španjolskog divolja ulja masline Hojiblanca, kaže izvršni direktor
Hojiblanca planira udvostručiti svoj promet na milijardu eura u roku od pet godina. Antonio Luque, bivši poljoprivrednik i sadašnji generalni direktor Hojiblance, obećao je "nastaviti rasti".
Već je najveći svjetski proizvođač maslinovog ulja, ali za pet godina španjolska grupacija Hojiblanca planira povećati svoj promet s prošlogodišnjih 450 milijuna eura (627 milijuna dolara) na čak milijardu eura (1,38 milijardi dolara).
Povećana prodaja maslinovog ulja pod robnom markom – putem zajedničkog ulaganja Mercaóleo s sjevernoameričkim agroindustrijskim divom Cargill – predviđena je kao jedan od izvora rasta i, nadamo se, povećanog izvoza u SAD i druge zemlje, uključujući Brazil, Meksiko i Kinu.
U nedavno objavljenom intervjuu
za španjolski El Economista
, Antonio Luque, bivši poljoprivrednik i sadašnji generalni direktor Hojiblance, obećao je "nastaviti rasti".
"Mislim da je ključno da u roku od 3-5 godina postignemo promet u rasponu od pola do milijardu eura, što smatramo veličinom potrebnom za jamčenje adekvatne dobiti za naše članove i za pozicioniranje na nacionalnim i izvoznim tržištima."
Unatoč španjolskoj gospodarskoj krizi i cijenama maslinovog ulja ispod troškova proizvodnje, grupa sa sjedištem u Malagi "nema financijskih poteškoća, mogli bismo čak razmotriti nove transakcije u vrijednosti do 20 – 30 milijuna eura bez problema", rekao je Luque.
Spajanja i preuzimanja
: Što se tiče mogućih spajanja ili novih sredstava u sektoru maslinovog ulja, grupa bi bila najviše zainteresirana za pogone za pakiranje ili rafinerije. I "nije isključio" daljnje poslove s Deóleom (bivšom korporacijom SOS i vlasnikom brendova Carbonell, Bertolli, Carapelli), koji je u srpnju prodao svoj 99,93-postotni udio u proizvođaču i pakirerima stolnih maslina Acyco tvrtki Hojiblanca za 13 milijuna eura.
Prošlog je mjeseca Hojiblanca također diversificirala poslovanje u stočarstvo spajanjem s drugom vodećom andaluzijskom poljoprivrednom tvrtkom, Agropecuaria del Sur. A u veljači je kupila pogon za pakiranje Fedeoliva u Jaénu za 2,95 milijuna eura.
Strana tržišta
Hojiblanca već ima urede u Kini i Brazilu te posluje u 60 zemalja, izvozeći 40 posto svoje proizvodnje. Luque je rekao da pomno razmatraju srednjoročnu strategiju za povećanje izvoza u SAD. Lakše je postići rast prodaje u Brazilu jer distribucija nije toliko koncentrirana kao u Španjolskoj. "Meksiko je također ključan jer je naš glavni inozemni tržište za bocirano maslinovo ulje." Što se tiče Kine, "kad dođe vrijeme, morat ćemo razmotriti hoćemo li tamo vršiti punjenje, s obzirom na to da je to iz više razloga mnogo jeftinije nego ovdje."
Proizvodi
'White Label'
Prodaja maslinovog ulja pod robnim markama supermarketa doživjela je spektakularan rast u Španjolskoj i zaista šteti velikim poznatim markama, uključujući i marku Hojiblanca, rekao je Luque za El Economista. "Praktički dvije od svake tri prodane boce u Španjolskoj su robne marke trgovaca." Nasuprot tome, trenutno samo trećina prometa tvrtke Hojiblanca dolazi od takvih proizvoda, a ostatak od vlastitih marki, no planira povećati proizvodnju prvih u Španjolskoj. Hojiblanca nije imala veliko iskustvo u proizvodnji proizvoda za trgovačke lance, zbog čega se udružila s tvrtkom Cargill kako bi osnovala Mercaóleo, rekao je.
Međutim, "idemo dalje od robnih marki, ne samo na španjolskom tržištu, već u konačnici i u širem dijelu Europe i, nadamo se, u SAD-u. Situacija je u osnovi takva da možemo nastaviti prodavati (maslinovo ulje) na veliko onima koji ga zatim pakiraju i prodaju kao svoju robnu marku, ili možemo ostvariti veću maržu tako da sami obavimo pakiranje u partnerstvu s Cargillom."
Mediteranski konkurenti i položaj
Portugala
Jedan od glavnih rivala tvrtke Hojiblanca je portugalska agrobiznis grupa Sovena, koja ju je 2009. zamijenila kao dobavljača maslinovog ulja domaće marke u Španjolskoj za supermarketinški lanac Mercadona.
Na pitanje predstavlja li rastuća snaga drugih mediteranskih zemalja proizvođača prijetnju ili priliku, Luque je rekao da to naglašava potrebu da Španjolska radi "od poljoprivrednika do tvornice" kako bi smanjila troškove, jer se suočava sa zemljama koje su konkurentnije. Među njima je Portugal najviše napredovao, kako u pogledu obujma, tako i konkurentske prednosti, no ondje je bilo mnogo španjolskih ulaganja, rekao je. Unatoč tome, upravo je u Španjolskoj proizvodnja i rast ostali najviši.
Problemi s provincijskim mentalitetom
Luque je otvoreno govorio o svojoj frustraciji zbog prepreka strukturiranim promjenama na proizvodnoj strani u Španjolskoj. "Još uvijek imamo više od tisuću zadruga koje neovisno prodaju maslinovo ulje, ali one se suočavaju sa samo pet tvrtki koje kupuju 60 posto svog maslinovog ulja na svijetu. Kad bismo se udružili u veću grupu, tržišna bi se dinamika promijenila i mogli bismo dobiti bolju cijenu."
"U Andaluziji smo jedna od 800 tvrtki koje prodaju maslinovo ulje. Mogu li svih 800 nas otići u Peking da ga prodamo?"
"Globalna referentna cijena maslinovog ulja ovisi o proizvodnji u Španjolskoj, odnosno u Andaluziji." Da tamo postoji samo dvije ili tri tvrtke koje svaka obrađuju 800 do 900 milijuna tona ulja, mogle bi pregovarati o višim cijenama, rekao je Luque.
Umjesto toga, među upravama nekih zadruga vladao je nedostatak transparentnosti i nevoljkost da se nadilaze lokalni interesi (kako bi se poboljšalo zdravlje sektora u cjelini).
"Često ono što sprječava integraciju (zadruga) nije zakon, nego parohijalizam i osobni interesi ljudi koji ih vode", rekao je Luque.