Novi zakon EU o podrijetlu poljoprivrednih proizvoda

Pokušaj humora Wall Street Journala sadržan u članku iz 2009., "Englesko selo pokušava izvući korist iz veze sa svojim sirastom prošlošću" (1) dobar je pokazatelj razine nerazumijevanja i moguće podsmijeha američkih komentatora prema sustavu Europske unije (EU) za zaštitu "geografskih oznaka (GI) i oznaka podrijetla (OP), te zajamčenih tradicionalnih specijaliteta (TGS)".

Kako bi pojasnio, konsolidirala i ažurirala izrazito europski oblik intelektualnog vlasništva (IP) obrađen u članku WSJ-a, EU je u Službenom listu od 14. prosinca 2012. objavio novu Uredbu koja stupa na snagu početkom siječnja 2013.(2). Uredba je od značajne važnosti ne samo za sektor maslinovog ulja, već i za prošireni raspon proizvoda koji sada ispunjavaju uvjete za zaštitu.(3)

Kao što je uvođenje prakse konzerviranja i bočiranja dovelo do upotrebe brendiranja krajem 19. stoljeća, tako je i mogućnost kojom se točnim znanstvenim metodama može jamčiti podrijetlo maslinovog ulja sada temelj važnog marketinškog alata.

To je osobito važno za EU, s obzirom na rastuću potražnju za vrhunskim europskim poljoprivrednim proizvodima i specijalitetima među barem najvišim slojem rastuće skupine svjetskih potrošača željnih dokumentiranih okusa i statusa koji dolazi s poznavanjem i konzumacijom europskih maslinovih ulja. Osim toga, PDO i PGI olakšavaju sljedivost i pomažu u promicanju razvoja europskog turizma vezanog uz maslinovo ulje.

Nova Uredba ukida ranije zasebne uredbe(4) i zamjenjuje ih jednim pravnim izvorom. Također uvodi zaštitu za nove neobavezne pojmove o kvaliteti kao što su "planinski proizvodi" i (naknadno) "otocni proizvodi". Utvrđuje nove zahtjeve za označavanje, uključujući obavezno označavanje "EU", te novu zaštitu prirodnih resursa, krajolika i dobrobiti poljoprivrednih životinja povezanih s proizvodima koji podliježu shemi.

Također utvrđuje postupke verifikacije, kontrole i prigovora te se bavi usklađenošću s drugim područjima prava EU-a, uključujući pravo o hrani i specifična područja označavanja kao što su zaštitni znakovi, generički nazivi i nazivi sorti biljaka. Također su utvrđeni zahtjevi za specifikaciju proizvoda, uključujući naziv (koji je zaštićen samo na jezicima koji se koriste za opis proizvoda u definiranoj geografskoj oblasti), fizička, kemijska, mikrobiološka ili organoleptička svojstva te dokaze o podrijetlu proizvoda. U Uredbi se predviđaju nove sheme označavanja za lokalnu poljoprivredu i izravnu prodaju koje će se pokrenuti u nadolazećim godinama.

Uredba je dio novog skupa političkih inicijativa utjelovljenih u strategiji "Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast", osmišljenoj kako bi "proizvođačima osigurala prave alate za bolje prepoznavanje i promicanje onih njihovih proizvoda koji imaju posebne značajke, istovremeno štiteći te proizvođače od nepoštenih praksi."

---

Izvori:

1. John W. Miller, Wall Street Journal, 9. prosinca 2009.

2. Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenog 2012. o shemama kvalitete za poljoprivredne proizvode i prehrambene proizvode SL L 343/1, 14.12.2012.

3. Proizvodi koji nisu bili uključeni na izvorni popis Zajedničke poljoprivredne politike, a sada su ovim Uredbom podobni za zaštitu, uključuju pivo, čokoladu i izvedene proizvode, kruh, peciva, kolače, slastice, kekse, napitke od biljnih ekstrakata, tjesteninu, sol, prirodne gume i smole, senfnu pastu, sijeno, eterična ulja, pluto, košinjac, cvijeće i ukrasne biljke, pamuk, vunu, pletenje, škrobiranu lan, kožu, krzno i perje. Proizvodi koji nisu uključeni u Uredbu su žestoka pića, aromatizirano vino ili proizvodi od grožđa, s iznimkom vinskog octa.

4. Uredba Vijeća (EZ) br. 509/2006 od 20. ožujka 2006. o poljoprivrednim proizvodima i prehrambenim proizvodima kao zajamčenim tradicionalnim specijalitetima i Uredba Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti zemljopisnih oznaka i oznaka podrijetla za poljoprivredne proizvode i prehrambene proizvode.