Pitanja i odgovori s Hidametom Asom, predsjednikom turskog maslinarskog diva Marmarabirlik

Tvrdeći da je najveći svjetski proizvođač maslina, Marmarabirlik usmjerava svoje ciljeve na nova tržišta sa sve širim asortimanom proizvoda.

Jedan od najvećih turskih proizvođača maslina i maslinovog ulja, Marmarabirlik osnovan je 1954. godine kao udruga poljoprivrednih prodajnih zadruga, uzgajajući i plasirajući visokokvalitetne masline uz međusobnu pomoć i suradnju. Njegovo administrativno središte nalazi se u Bursi, a udruga obuhvaća zadruge Gemlik (1942.), Mudanya (1951.), Orhangazi (1955.), İznik (1970.) u Bursi te Erdek (1952.), Edincik (1976), Marmara Island (1988) u Balıkesiru i Mürefte (1986) u Tekirdağu. Glavna djelatnost Marmarabirlika je prerada maslina koje partneri uzgajaju u regiji Južna Marmara, u jestive masline, maslinovo ulje i pastu od maslina, kao i njihovo plasiranje na domaće i inozemna tržišta. Predsjednik Upravnog odbora Hidamet Asa odgovorio je na naša pitanja o tvrtki i industriji.  Marmarabirlik zapošljava oko 600.

OOT: Možete li nam reći gdje se Marmarabirlik danas nalazi u industriji?

HA: Marmarabirlik je jedan od najvećih proizvođača maslina i jedna od 500 najvećih industrijskih tvrtki u Turskoj. Postali smo 345. tvrtka na popisu Gospodarske komore Istanbula, kao i 41. na popisu Gospodarske i industrijske komore Burse.  Naša tvrtka smještena je na ukupnoj površini od 403.000 četvornih metara, s građevinskom površinom od 136.000 četvornih metara (450.000 četvornih stopa) i skladišnim kapacitetom od 70.400 tona. To je vrlo važan industrijski pogon koji pruža dodanu vrijednost turskom gospodarstvu s kapacitetom pakiranja maslina od približno 150 tona dnevno i proizvodnje te punjenja maslinovog ulja od 220 tona dnevno u higijenskom prostoru unutar modernih pogona.

Marmarabirlik kupuje i prerađuje otprilike 40-45 % jestivih crnih maslina uzgojenih u regiji te svoje proizvode plasira unutar Turske putem 60 agencija u 53 grada, te u Njemačku, Dansku, Švicarsku, Bugarsku i Europu, Kanadu, Australiju i Ameriku. Prošle godine naša prodaja iznosila je 144.572.000 lira (otprilike 95 milijuna američkih dolara) od 25.000 tona maslina, paste od maslina i maslinovog ulja.

Marmarabirlik je također vodeća u licenciranom skladištenju za trgovinu." Naša je tvrtka izgradila licencirana skladišta za masline i maslinovo ulje uz pomoć bespovratnih sredstava MMF-a (Međunarodnog monetarnog fonda).  Kada se proizvođači udruže predaju svoju robu, dobit će potvrde o depozitu za tu robu i moći će ih koristiti kao gotovinu. Licencirano skladištenje za trgovinu u okrugu Başköy u Bursi ima kapacitet od 5.000 tona za masline, a ono u Erdeku ima kapacitet od 8.000 tona. Također, skladište u Başköyu ima kapacitet od 4.000 tona za maslinovo ulje.

OOT: Što mislite o trenutačnoj situaciji u Turskoj u pogledu proizvodnje i potrošnje maslinovog ulja?

HA: Općenito, proizvodnja maslinovog ulja u našoj zemlji iznosi između 120.000 i 170.000 tona. Domaća potrošnja je manja od 100.000 tona. Vjerujem da porezna ograničenja i kvote zemalja EU (Europske unije) otežavaju izvoz maslinovog ulja.

OOT: A što je s kulturom maslinovog ulja u Turskoj?

HA: Kultura maslinovog ulja u Turskoj još uvijek se razvija. Maslinovo ulje je poznato i konzumira se u regijama Egejskog primorja, Marmare i Mediterana, no potrošnja je zaista niska u regijama Crnomorskog primorja, Istočne Anatolije i jugoistočne Anatolije. Tužno je vidjeti da je potrošnja maslinovog ulja po osobi u našoj zemlji samo oko 2 kg, dok je u našoj susjednoj zemlji Grčkoj ta brojka oko 20 kg.

OOT: Je li industriju maslinovog ulja pogodila financijska kriza? Ako da, kako?

HA: Prije svega, važno je razjasniti pitanje troškova maslinovog ulja. U današnjim uvjetima, trošak maslina za maslinovo ulje iznosi više od 1 turske lire (otprilike 65 centi). Kad razmislimo, od otprilike 5 kg maslina možemo proizvesti 1 kg maslinovog ulja, a to znači da bruto trošak maslinovog ulja iznosi 5 lira (3,27 $) prije pakiranja (po kg).  Kada se dodaju dodatni troškovi skladištenja, pakiranja i marketinga, brojke postaju veće. Kada cijene porastu, potrošači će na kraju odabrati jeftinije opcije biljnih ulja. Međutim, potrebno je potaknuti naše potrošače da kupuju više maslinovog ulja zbog zdravstvenih dobrobiti, kao i da podrže proizvođače i ovaj važan proizvod – maslinovo ulje.

OOT: Kako Marmarabirlik posluje na inozemnim tržištima? Raste li izvoz?

HA: Ako usporedimo prvih 7 mjeseci proteklih 6 godina, možemo reći da su se naši iznosi izvoza povećali između 19 i 82 %, a izvoz je porastao između 24 i 118 %. Ove spomenute brojke pokazuju da se udio Marmarabirlika na međunarodnom tržištu povećava iz godine u godinu. Posebno je 2010. godine Marmarabirlik uspio ući na nova tržišta, uključujući Južnu Afriku, Dubai, Gruziju i Novi Zeland. Planiramo povećati naš izvoz u budućnosti i cilj nam je ući na nova tržišta, uključujući Japan, Irak, Iran, Rusiju i Ukrajinu.

OOT: Možete li nam reći nešto o budućim projektima tvrtke?

HA: Marmarabirlikova godišnja proizvodnja ekstra djevičanskog maslinovog ulja iznosi oko 1500 tona. Licencirano skladište maslinovog ulja kapaciteta 4000 tona ne pruža usluge samo pridruženim proizvođačima Marmarabirlik, već i drugim proizvođačima. Marmarabirlik vrši pakiranje maslina koje proizvode pridružene poljoprivredne zadruge te trenutno nudi 332 proizvoda na tržištu s barkodovima. Marmarabirlik je nedavno dobio barkodove za proizvode od maslinovog ulja i maslinovog cvijeta.

Zahvaljujući jedinicama za istraživanje i razvoj, Marmarabirlik smanjuje udio soli u svojim proizvodima, za koju je znanstveno dokazano da je štetna za zdravlje. Osim toga i u skladu s potražnjom tržišta, Marmarabirlik je prekinuo praksu branja maslina prije zrenja i počeo plasirati na tržište narezane zelene i crne masline. Tako Marmarabirlik stječe prednost predstavljanjem alternativnih proizvoda na domaćem i međunarodnom tržištu. Stoga zaslužuje biti jedan od najvećih svjetskih proizvođača maslina.

OOT: S kojim se izazovima trenutno suočava industrija maslinovog ulja u Turskoj?

HA: Glavno tržište za proizvođače maslina u Turskoj je EU, a Njemačka je najveće tržište. To je zato što je etnička populacija velika na tim tržištima. Isto je i za druge zemlje u svijetu.

Istovremeno, kontrakcija domaćeg tržišta, povećanje prinosa i to što svi proizvođači ciljaju tržište EU zbog njegove jednostavnosti, sve to dovodi do sužavanja tržišta, niskih stopa dobiti i smanjenja konkurentnosti. Stoga bi naši izvoznici trebali ciljati nova tržišta, shvatiti vrijednost tržišta općenito, ne prema etničkoj populaciji, preispitati svoje investicijske i brendiranje politike u tom pogledu i, što je najvažnije, proizvoditi prema preferencijama potrošača. Na kraju, sve se svodi na davanje važnosti istraživačkim i razvojnim aktivnostima.

Ukratko, iako nema nestašice sirovina, glavni je problem tehnika prerade sirovina. Mogli bismo reći da je problem ili u razini kvalitete koju očekuju izvozna tržišta, ili u tehnici prerade. Što se tiče kvalitete okusa, etnička tržišta možda nemaju problema, ali lokalni potrošači na izvoznim tržištima i njihove potrošačke navike mogu biti drugačiji.

OOT: Što se treba učiniti kako bi se industrija u potpunosti unaprijedila?

HA: Prije svega, moramo biti u stanju prodavati po povoljnim cijenama unatoč izazovnim tržišnim uvjetima i razvit ćemo više proizvoda. Istovremeno, moramo biti u stanju ponuditi proizvode u skladu sa ukusima i preferencijama potrošača, što dovodi do njihova zadovoljstva. Zadovoljstvo potrošača neizbježno će se odraziti na proizvođače. Stoga smo usredotočeni na to da potrošači cijene kvalitetnu i higijensku proizvodnju. Proširili smo našu prodajnu i marketinšku mrežu. Kako bismo oživjeli sustav distributera i osigurali da police lanaca trgovina nose više proizvoda iz Marmarabirlika, pojačali smo naše napore kao tim. Prodajni rezultati u prvoj polovici 2010. pokazuju da smo na pravom putu. Kako svakodnevno podižemo ljestvicu, naš uspjeh raste zajedno s našom saveznicom proizvođača-partnera.