Jedan od najvećih turskih proizvođača maslina i maslinovog ulja, Marmarabirlik osnovan je 1954. godine kao udruga poljoprivrednih prodajnih zadruga, uzgajajući i plasirajući visokokvalitetne masline uz međusobnu pomoć i suradnju. Njegovo administrativno središte nalazi se u Bursi, a udruga obuhvaća zadruge Gemlik (1942.), Mudanya (1951.), Orhangazi (1955.), İznik (1970.) u Bursi te Erdek (1952.), Edincik (1976), Marmara Island (1988) u Balıkesiru i Mürefte (1986) u Tekirdağu. Glavna djelatnost Marmarabirlika je prerada maslina koje partneri uzgajaju u regiji Južna Marmara, u jestive masline, maslinovo ulje i pastu od maslina, kao i njihovo plasiranje na domaće i inozemna tržišta. Predsjednik Upravnog odbora Hidamet Asa odgovorio je na naša pitanja o tvrtki i industriji. Marmarabirlik zapošljava oko 600.
OOT: Možete li nam reći gdje se Marmarabirlik danas nalazi u industriji?
HA: Marmarabirlik je jedan od najvećih proizvođača maslina i jedna od 500 najvećih industrijskih tvrtki u Turskoj. Postali smo 345. tvrtka na popisu Gospodarske komore Istanbula, kao i 41. na popisu Gospodarske i industrijske komore Burse. Naša tvrtka smještena je na ukupnoj površini od 403.000 četvornih metara, s građevinskom površinom od 136.000 četvornih metara (450.000 četvornih stopa) i skladišnim kapacitetom od 70.400 tona. To je vrlo važan industrijski pogon koji pruža dodanu vrijednost turskom gospodarstvu s kapacitetom pakiranja maslina od približno 150 tona dnevno i proizvodnje te punjenja maslinovog ulja od 220 tona dnevno u higijenskom prostoru unutar modernih pogona.
Marmarabirlik kupuje i prerađuje otprilike 40-45 % jestivih crnih maslina uzgojenih u regiji te svoje proizvode plasira unutar Turske putem 60 agencija u 53 grada, te u Njemačku, Dansku, Švicarsku, Bugarsku i Europu, Kanadu, Australiju i Ameriku. Prošle godine naša prodaja iznosila je 144.572.000 lira (otprilike 95 milijuna američkih dolara) od 25.000 tona maslina, paste od maslina i maslinovog ulja.
Marmarabirlik je također vodeća u licenciranom skladištenju za trgovinu." Naša je tvrtka izgradila licencirana skladišta za masline i maslinovo ulje uz pomoć bespovratnih sredstava MMF-a (Međunarodnog monetarnog fonda). Kada se proizvođači udruže predaju svoju robu, dobit će potvrde o depozitu za tu robu i moći će ih koristiti kao gotovinu. Licencirano skladištenje za trgovinu u okrugu Başköy u Bursi ima kapacitet od 5.000 tona za masline, a ono u Erdeku ima kapacitet od 8.000 tona. Također, skladište u Başköyu ima kapacitet od 4.000 tona za maslinovo ulje.
OOT: Što mislite o trenutačnoj situaciji u Turskoj u pogledu proizvodnje i potrošnje maslinovog ulja?
HA: Općenito, proizvodnja maslinovog ulja u našoj zemlji iznosi između 120.000 i 170.000 tona. Domaća potrošnja je manja od 100.000 tona. Vjerujem da porezna ograničenja i kvote zemalja EU (Europske unije) otežavaju izvoz maslinovog ulja.
OOT: A što je s kulturom maslinovog ulja u Turskoj?
HA: Kultura maslinovog ulja u Turskoj još uvijek se razvija. Maslinovo ulje je poznato i konzumira se u regijama Egejskog primorja, Marmare i Mediterana, no potrošnja je zaista niska u regijama Crnomorskog primorja, Istočne Anatolije i jugoistočne Anatolije. Tužno je vidjeti da je potrošnja maslinovog ulja po osobi u našoj zemlji samo oko 2 kg, dok je u našoj susjednoj zemlji Grčkoj ta brojka oko 20 kg.
OOT: Je li industriju maslinovog ulja pogodila financijska kriza? Ako da, kako?
HA: Prije svega, važno je razjasniti pitanje troškova maslinovog ulja. U današnjim uvjetima, trošak maslina za maslinovo ulje iznosi više od 1 turske lire (otprilike 65 centi). Kad razmislimo, od otprilike 5 kg maslina možemo proizvesti 1 kg maslinovog ulja, a to znači da bruto trošak maslinovog ulja iznosi 5 lira (3,27 $) prije pakiranja (po kg). Kada se dodaju dodatni troškovi skladištenja, pakiranja i marketinga, brojke postaju veće. Kada cijene porastu, potrošači će na kraju odabrati jeftinije opcije biljnih ulja. Međutim, potrebno je potaknuti naše potrošače da kupuju više maslinovog ulja zbog zdravstvenih dobrobiti, kao i da podrže proizvođače i ovaj važan proizvod – maslinovo ulje.
OOT: Kako Marmarabirlik posluje na inozemnim tržištima? Raste li izvoz?
HA: Ako usporedimo prvih 7 mjeseci proteklih 6 godina, možemo reći da su se naši iznosi izvoza povećali između 19 i 82 %, a izvoz je porastao između 24 i 118 %. Ove spomenute brojke pokazuju da se udio Marmarabirlika na međunarodnom tržištu povećava iz godine u godinu. Posebno je 2010. godine Marmarabirlik uspio ući na nova tržišta, uključujući Južnu Afriku, Dubai, Gruziju i Novi Zeland. Planiramo povećati naš izvoz u budućnosti i cilj nam je ući na nova tržišta, uključujući Japan, Irak, Iran, Rusiju i Ukrajinu.
OOT: Možete li nam reći nešto o budućim projektima tvrtke?
HA: Marmarabirlikova godišnja proizvodnja ekstra djevičanskog maslinovog ulja iznosi oko 1500 tona. Licencirano skladište maslinovog ulja kapaciteta 4000 tona ne pruža usluge samo pridruženim proizvođačima Marmarabirlik, već i drugim proizvođačima. Marmarabirlik vrši pakiranje maslina koje proizvode pridružene poljoprivredne zadruge te trenutno nudi 332 proizvoda na tržištu s barkodovima. Marmarabirlik je nedavno dobio barkodove za proizvode od maslinovog ulja i maslinovog cvijeta.
Zahvaljujući jedinicama za istraživanje i razvoj, Marmarabirlik smanjuje udio soli u svojim proizvodima, za koju je znanstveno dokazano da je štetna za zdravlje. Osim toga i u skladu s potražnjom tržišta, Marmarabirlik je prekinuo praksu branja maslina prije zrenja i počeo plasirati na tržište narezane zelene i crne masline. Tako Marmarabirlik stječe prednost predstavljanjem alternativnih proizvoda na domaćem i međunarodnom tržištu. Stoga zaslužuje biti jedan od najvećih svjetskih proizvođača maslina.
OOT: S kojim se izazovima trenutno suočava industrija maslinovog ulja u Turskoj?
HA: Glavno tržište za proizvođače maslina u Turskoj je EU, a Njemačka je najveće tržište. To je zato što je etnička populacija velika na tim tržištima. Isto je i za druge zemlje u svijetu.
Istovremeno, kontrakcija domaćeg tržišta, povećanje prinosa i to što svi proizvođači ciljaju tržište EU zbog njegove jednostavnosti, sve to dovodi do sužavanja tržišta, niskih stopa dobiti i smanjenja konkurentnosti. Stoga bi naši izvoznici trebali ciljati nova tržišta, shvatiti vrijednost tržišta općenito, ne prema etničkoj populaciji, preispitati svoje investicijske i brendiranje politike u tom pogledu i, što je najvažnije, proizvoditi prema preferencijama potrošača. Na kraju, sve se svodi na davanje važnosti istraživačkim i razvojnim aktivnostima.
Ukratko, iako nema nestašice sirovina, glavni je problem tehnika prerade sirovina. Mogli bismo reći da je problem ili u razini kvalitete koju očekuju izvozna tržišta, ili u tehnici prerade. Što se tiče kvalitete okusa, etnička tržišta možda nemaju problema, ali lokalni potrošači na izvoznim tržištima i njihove potrošačke navike mogu biti drugačiji.
OOT: Što se treba učiniti kako bi se industrija u potpunosti unaprijedila?
HA: Prije svega, moramo biti u stanju prodavati po povoljnim cijenama unatoč izazovnim tržišnim uvjetima i razvit ćemo više proizvoda. Istovremeno, moramo biti u stanju ponuditi proizvode u skladu sa ukusima i preferencijama potrošača, što dovodi do njihova zadovoljstva. Zadovoljstvo potrošača neizbježno će se odraziti na proizvođače. Stoga smo usredotočeni na to da potrošači cijene kvalitetnu i higijensku proizvodnju. Proširili smo našu prodajnu i marketinšku mrežu. Kako bismo oživjeli sustav distributera i osigurali da police lanaca trgovina nose više proizvoda iz Marmarabirlika, pojačali smo naše napore kao tim. Prodajni rezultati u prvoj polovici 2010. pokazuju da smo na pravom putu. Kako svakodnevno podižemo ljestvicu, naš uspjeh raste zajedno s našom saveznicom proizvođača-partnera.