Je li Indija spremna za revoluciju jestivih ulja?
Globalizacija i digitalna povezanost doveli su do promjene načina razmišljanja u urbanoj Indiji, promičući zdravu prehranu i uravnoteženu prehranu.
S 24,20 milijuna tona (t) u razdoblju 2016.–2017. i procijenjenih 23,95 milijuna tona u razdoblju 2017.–2018., potrošnja jestivih ulja u Indiji zauzima drugo mjesto u svijetu, odmah iza Kine (35 milijuna t). Sedamdeset posto (14 milijuna tona) te potražnje zadovoljava se uvozom, koji se prvenstveno sastoji od palminog ulja (9,5 milijuna tona), sojinog ulja (2,99 milijuna tona) i suncokretovog ulja (1,54 milijuna tona). Zapravo, palmino ulje čini gotovo 40 posto ukupne potražnje za jestivim uljima u Indiji.
Biljna ulja su neizostavan dio indijskih domaćinstava i kuhinja, a njihovo podrijetlo seže do uljanih sjemenki zdrobljenih u hladnim prešama koje su pokretla volovska kola i u većim mehaničkim prešama. Različita područja Indije pokazala su sklonost prema određenoj vrsti sjemena: na sjeveru i istoku uzgajala se gorušica, na jugu sezam i kokos, a na jugu i zapadu kikiriki. "Desi ghee", napravljen od mlijeka, bio je drugi oblik jestivog ulja koji se koristio prvenstveno u slasticama i hrani za posebne prigode.
Kako je indijska industrija jestivih ulja prešla s hidrogeniranih biljnih ulja na ulja ekstrahirana otapalom i rafinirana, došlo je do brzog rasta potražnje i odgovarajuće površine pod uljaricama. Na svom vrhuncu, domaća proizvodnja uljarica iznosila je 21,5 milijuna tona u razdoblju 1993. – 1994., pri čemu je Indija bila gotovo samodostatna. Međutim, nakon liberalizacije došlo je do naglog porasta uvoza, koji je porastao s 0,1 mt u razdoblju 1993. – 1994. na 14 mt u razdoblju 2016. – 2017.
Od tada su se brzo promijenili i obrasci potrošnje, jer su palmino ulje, sojino i suncokretovo ulje postali preferirana biljna ulja u zemlji, dok kikirikijevo, goruščičino, sezamovo i druga lokalna ulja i dalje uspijevaju zadržati određeni udio na regionalnoj razini. Danas se vodeća ulja uglavnom uvoze u sirovom obliku i rafiniraju u zemlji prije nego što se zapakiraju i prodaju.
Svjesni kvalitete, indijska je populacija potaknula prodaju markiranih pakiranih proizvoda diljem zemlje, a prednjači jestivo ulje. Tržište pakiranih jestivih ulja u 2017. godini procijenjeno je na 1,3 bilijuna rupija (19,5 milijardi dolara), s udjelom od preko 30 posto na tržištu pakirane hrane koje vrijedi 4,34 bilijuna rupija (65 milijardi dolara). Međutim, potrošnja po stanovniku i dalje ima potencijal rasta, s obzirom na to da Indija ima 17 kilograma (kg) u usporedbi s globalnim prosjekom od 25 kg.
Prema izvješću Global Burden of Disease (Izvor – Institut za metriku i evaluaciju zdravlja), 1,7 milijuna Indijaca umrlo je od srčanih bolesti 2016. godine, što je gotovo 10 posto globalnog broja od 17,9 milijuna. Studija koju su proveli AIIMS i ICMR navodi da su Indijci mlađi od 30 godina izloženi riziku od srčanih bolesti. Vlada i zdravstvene organizacije pokrenule su brojne kampanje podizanja svijesti o riziku LDL kolesterola i kardiovaskularnih bolesti.
Porast dohotka po stanovniku, kao i svijesti, doveo je do toga da je Indija prešla s "nepročišćenih" jestivih ulja na rafinirane, pakirane opcije. Sljedeći korak u evoluciji indijskih potrošača bio je veći fokus na njihovo zdravlje i zdravlje njihovih obitelji. Gradska indijska populacija, koja je mnogo putovala, digitalno povezana i osviještena o zdravlju, počela je odabirati zdravije MUFA, tj. mononezasićene masne kiseline (maslinovo ulje, ulje rižinih mekinja, ulje kanola, ulje gorušice, ulje kikirikija) i PUFA, tj. polinezasićene masne kiseline (ulje suncokreta, ulje karotke i kukuruzno ulje).
Istraživanja su pokazala da MUFA smanjuju stopu smrtnosti od koronarne bolesti srca (KBS) i snižavaju razinu ukupnog kolesterola i LDL kolesterola. Ova ulja, osobito maslinovo ulje, također sadrže antioksidanse koji ublažavaju bol u zglobovima i smanjuju rizik od Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. PUFA pokazuju snažne učinke snižavanja kolesterola, uz poboljšanje inzulinske osjetljivosti. Također jačaju imunološki sustav, poboljšavaju kvalitetu kože i funkcioniranje živčanog sustava.
Maslinovo ulje, posebice, prihvaćeno je u indijskim kućanstvima, i iako trenutni uvoz iznosi otprilike 13.000 tona (0,1 posto ukupnog tržišnog udjela), bilježi se stabilan rast iz godine u godinu. Uvođenje iznimno laganih maslinovih ulja s visokom temperaturom dimljenja bilo je ključno, jer većina indijskih jela uključuje kuhanje na visokoj temperaturi. Osim toga, prehrambene promjene prema zdravijim opcijama poput salata također su dovele do povećanja potražnje za ekstra djevičanskim maslinovim uljem. Marketinške inicijative, kao što su one EU-a i Asolive, također su doprinijele podizanju svijesti.
Najveći izazov i dalje je cijena, budući da će povećanje indijskih uvoznih carina, jačanje eura u odnosu na rupiju i veći troškovi proizvoda rezultirati višom cijenom za krajnjeg potrošača. Indijsko udruženje maslinovog ulja (IOA) predvodilo je zajedničke napore da ispravi ovu cjenovnu anomaliju, navodeći zdravstvene prednosti i nedostatak domaćih konkurenata za uvozno maslinovo ulje u Indiji.
Sljedeći korak u ovoj evoluciji indijskog potrošača tek treba biti napisan, jer druga najnaseljenija zemlja na svijetu stoji na pragu zdravstvene revolucije čije su srce zdravija ulja koja preporučuju liječnici. Ostaje za vidjeti koje će korake indijska vlada poduzeti kako bi podržala taj pozitivan zamah.