Filippo Berio i Bertolli Distributors suočavaju se s kolektivnom tužbom zbog kvalitete maslinovog ulja
U Kaliforniji su podnesene dvije kolektivne tužbe protiv uvoznika najpopularnijih marki talijanskih maslinovih ulja.
Dvije kolektivne tužbe, Koller i dr. protiv Deoleo USA, Inc. i Med Foods, Inc. ("Koller") te Kumar i dr. protiv Salov i dr. ("Kumar"), podnesene su prošle godine Okružnom sudu Sjedinjenih Američkih Država za Sjeverni okrug Kalifornije protiv tvrtki koje zajedno predstavljaju znatan dio masovnog tržišta maslinovog ulja uvezanog u SAD iz Italije.
Navodi u obje tužbe otprilike su isti: prvo, da je ono što je označeno kao 'extra-virgin' sadržavalo rafinirano ulje i stoga nije imalo pravo na oznaku 'extra virgin'.
Drugo, naznačeno je da je stvarno podrijetlo ulja navedeno samo na poleđini etikete, dok je istaknuti natpis "Uvezeno iz Italije" na prednjoj strani navodno naveo potrošače na pogrešan zaključak da su masline potekle i prešane u Italiji.
Vidi također: Najbolja svjetska maslinova ulja
I treće, nepakiranje ulja u posude otporne na svjetlo rezultiralo je pogoršanjem kvalitete tako da, čak i ako je ulje u vrijeme punjenja bilo "ekstra djevičansko", to više nije bio slučaj kada je stiglo do potrošača zbog izloženosti toplini i svjetlu.
Tužitelji u oba slučaja tvrde da su tuženi distributeri/punjači znali da ulje u trenutku kada je stiglo do potrošača nije ispunjavalo uvjete za "ekstra djevičansko" ulje.
Prema kalifornijskom zakonu, ove su radnje navodno prekršile Zakon o lažnom oglašavanju Kalifornije, Zakon o nepoštenoj konkurenciji i Zakon o pravnim sredstvima potrošača, kao i općepravo o prijevari i lažnom predstavljanju.
Nakon podnošenja tužbi, okružni sudac Sjedinjenih Američkih Država Richard G. Seeborg izdao je sporazumni zaštitni nalog u slučaju Koller 14. listopada 2014. za "informacije koje bi mogle biti otkrivene tijekom postupaka otkrivanja i prikupljanja dokaza, a koje bi mogle uključivati dostavu povjerljivih, vlasničkih ili privatnih informacija." Vjerojatno je to bilo na zahtjev tuženika, ali nalog ne navodi tko je zatražio takvu zaštitu.
U ovom je trenutku to samo usputno zanimljivo, s obzirom na činjenicu da je područje prava poznato kao "trgovačke tajne" u posljednje dvije godine općenito steklo znatnu važnost u širokom spektru pravnih postupaka i postupanja. Stoga ga vrijedi pratiti.
Što je još važnije, 6. siječnja 2015. sudac Seeborg odbio je prijedloge tuženika za odbacivanje tužbe u slučaju Koller, s obrazloženjem da su navedene činjenice bile dovoljne da se postupak nastavi te da u ovoj fazi nije bilo potrebno iznijeti dokaze dovoljne za dokazivanje navoda.
Ako se utvrdi da ulja o kojima je riječ doista sadrže "rafinirano ulje" (maslinovo ulje koje je kemijski obrađeno kako bi se prikrili ili neutralizirali nedostaci i visoka kiselost, a zatim se obično miješa s uljem višeg razreda kako bi se maskirao nepoželjan okus), činilo bi se da je neizbježno da je riječ o određenoj razini prijevare, kao i o kršenju gore navedenih zakona. To će nesumnjivo biti utvrđeno znanstvenim testiranjem. Međutim, vrijedi napomenuti da sudac Seeborg propisuje da tužitelj Koller ne mora dokazati da je boca koju je kupio i testirao doista sadržavala rafinirano ulje, već samo da neke boce označene kao "ekstra djevičansko" nisu ispunile taj standard.
"U slučaju da Koller uspije dokazati svoje tvrdnje da ulje općenito ne ispunjava uvjete za tu oznaku zbog svoje kvalitete pri prvobitnom punjenju i/ili zbog Deoleovih praksi pakiranja i rukovanja, teško da bi obrana bila u tome da neke boce ipak mogu ispuniti minimalne standarde pri kupnji", napisao je sudac Seeborg.
"Kao što je presudio Vrhovni sud Kalifornije, oznake su važne potrošačima", rekao je odvjetnik tužitelja Hassan A. Zavareei, prema pisanju Law360. "A potrošači imaju pravo dobiti ono za što misle da plaćaju kada pokušavaju kupiti ekstradjevičansko maslinovo ulje iz Italije."
Zatim se postavlja pitanje je li označavanje bočica ulja stvarnom zemljom uzgoja i prešanja, kako to zahtijeva zakon EU, nedovoljno za usklađivanje s kalifornijskim zakonom. To bi bilo problematično za sve europske punitelje s obzirom na nužnost razlikovanja samog zahtjeva za navođenjem podrijetla maslina s jedne strane i režima zaštićene oznake podrijetla koji je na snazi diljem EU, a koji je znatno stroži sustav koji zahtijeva prijavu, provjeru navoda i registraciju.
Također je zanimljivo pitanje imaju li punioci pravnu obvezu, unatoč činjenici da to ne zahtijevaju ni propisi u EU ni u Kaliforniji, da maslinovo ulje ekstra djevičansko pakiraju u tamne boce i čuvaju ga na temperaturi ispod određene granice tijekom prijevoza, skladištenja i izlaganja na polici, kako bi se smanjila šteta od svjetla i topline. Iako se pokazalo da čuvanje maslinovog ulja u tamnim bocama bolje održava kvalitetu, čini se da neki potrošači preferiraju prozirne boce koje im omogućuju da vide boju ulja.
Ako kolektivne tužbe uspiju nametnuti proizvođačima maslinovog ulja zakonsku obvezu skladištenja u tamnim bocama te hladnog prijevoza, skladištenja i izlaganja, to će ne samo promijeniti pravni režim koji regulira trgovinu maslinovim uljem, već će bez sumnje uzrokovati i ozbiljne trgovinske probleme između SAD-a i EU-a, osobito s obzirom na mjere "regulatorne konvergencije" o kojima se raspravlja u pregovorima o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP). Ovi su slučajevi svakako vrijedni praćenja.