Rob McGavin iz Cobram Estatea

"Uzgoj masline je jednostavan, ali da bi stablo redovito rodilo, vrlo je teško, i to nam je išlo u korist."

Tako Rob McGavin, suosnivač i izvršni predsjednik australske tvrtke za proizvodnju maslinovog ulja Boundary Bend i njezina poznatog brenda ekstra djevičanskog maslinovog ulja Cobram Estate, opisuje koliko je teško pokrenuti uspješan posao s maslinovim uljem. Ali upravo je to on učinio, pretvorivši tvrtku u najveću vertikalno integriranu tvrtku za maslinovo ulje u Australiji za nešto više od 10 godina.

Gospodin McGavin, odrastao na farmi ovaca i goveda u zapadnom Queenslandu, svoju je "financijsku priliku" dobio u poslu s vinom. Bio je na ragbijaškoj turneji u Irskoj kada je primijetio veliko zanimanje za australsko vino i počeo razmišljati o tome što bi mogao učiniti drugačije. "U to je vrijeme tržište još uvijek bilo prilično slabo, nije bilo u usponu, ali moglo bi se reći da je bilo na putu prema gore", rekao je.

Tako se 1992. u dobi od 23 godine upisao na tečaj administracije u poljoprivredi na koledžu Markers Oldham u Geelongu u Viktoriji, prije nego što je kupio malu vinogradarsku farmu od 35 jutara u Južnoj Australiji. Tijekom sljedećih sedam godina tu malu parcelu pretvorio je u vinograd od više od 600 jutara, a 2003. prodao je 80 % tvrtke.

U to je vrijeme sklopio partnerstvo s prijateljem s fakulteta, Paulom Riordanom, koji je istraživao maslinarsku industriju. Gospodin McGavin kaže da je australska vlada u to vrijeme mnogo radila na maslinovom ulju te da je, nakon velikih ulaganja u vinograde, želio raditi nešto drugo. Gubitak obaju roditelja zbog raka također ga je potaknuo da gleda dalje od zarade i posveti se promicanju zdravije prehrane, poput ekstradjevičanskog maslinovog ulja.

"Imao sam puno iskustva u razvoju hortičarskog poslovanja, a Paul nije, ali je puno više radio na industriji i na tome koje sorte bismo trebali posaditi kako bismo dobro započeli", rekao je. "Što se tiče odabira mjesta za sadnju, lokacija i njihovog razvoja, pretpostavljam da je to bilo moje područje stručnosti."

Rekao je da je od tada prošlo nekoliko godina prije nego što je prvi put obrađena zemlja. Gospodin Riordan putovao je u inozemstvo i proveo nekoliko mjeseci s vodećim svjetskim stručnjacima za maslinovo ulje u Izraelu, Italiji, Grčkoj i Španjolskoj te odabrao pet sorti koje će biti njihove glavne sortne za proizvodnju. One su uvožene u njihovu rasadnicu u Australiji iz matičnih stabala u Izraelu jer su se brinuli da one uzgojene u Australiji možda neće biti sortno čiste ili genetski ispravne.

"Prilično rano smo odlučili da nam je potrebno 1000 hektara (2471 acre) maslina ako smo se htjeli dati dobru šansu za uspjeh", rekao je. "To je u to vrijeme bilo prilično ambiciozno. U Australiji nije bilo nasada ni približno te veličine.  "Stoga je to nosilo mnogo rizika kojih vjerojatno tada nismo bili u potpunosti svjesni. Ali kad ste mladi i ambiciozni, uvijek gledate pozitivnu stranu i mislite da ćete se moći nositi s negativnostima. I uspjeli smo, ali to je bio prilično težak posao."

Naposljetku su odlučili posaditi 200 hektara (oko 500 jutara) u prvoj godini, što je trebalo koštati oko 7 milijuna australskih dolara (6,78 milijuna američkih dolara), a za to nisu imali ni približno dovoljno novca. Stoga su, u dobrom starom domaćem stilu, okupili obitelj i prijatelje da ulože u prvu nasadu, koja je posađena krajem 1999. u Boundary Bendu na sjeveru Viktorije. Učinili su isto 2000. i ponovno 2001. godine dok nisu posadili 500 hektara. "Nismo postigli naš cilj od 1000 hektara, ali smo prilično dobro krenuli i tada smo pomislili da je bolje da se usredotočimo na to da sve uspije", rekao je.

Poslovanje je krenulo punom parom kada se 2001. godine argentinski stručnjak za maslinovo ulje Leandro Ravetti pridružio tvrtki kao izvršni i tehnički direktor. Do 2004. godine tvrtka je proizvodila 25 % australske proizvodnje maslinovog ulja, a imala je samo 2,5 % zasađenih površina u Australiji.  "Tako da smo stvarno dobro poslovali. Bilo je mnogo ljudi koji su sadili nasade, a koje uopće nisu bile uspješne", rekao je g. McGavin.

Timbercorp, velika australska tvrtka za uzgoj maslina, badema i eukaliptusa s 2770 hektara maslinika, bila je jedna od njih. Stoga je krajem 2004. godine angažirala Boundary Bend, koja je s istog stabla stare sorte proizvodila sedam puta više nego što je Timbercorp ostvarivao, da upravlja njezinim nasadom.  Budući da je Boundary Bend tako dobro poslovala sa svojim nasadima, Timbercorp je odlučio nastaviti s sadnjom maslina te je povećao svoju ukupnu površinu, uključujući i nasade pod zakupom, na 6500 hektara (16.000 akri).

Zatim je prošle godine Timbercorp bio prisiljen na likvidaciju, zajedno s brojnim drugim tvrtkama koje su propale tijekom globalne financijske krize. "Imali smo sreće što smo mogli kupiti sve njegove maslinike od likvidatora", rekao je g. McGavin. "Posjedovali smo pogon za preradu i kombajne. Bilo je to jednostavno previše rizično za bilo koga drugog."  Rekao je da je to bila temeljna promjena u poslovanju tvrtke Boundary Bend, što ju je dovelo u vrlo dobru poziciju na tržištu.

"Ali, iskreno, imali smo nekih poteškoća", rekao je. "Jednostavno je teško. I rekao bih da se 95 % ljudi koji zasade maslinik – čak i ako su iz te industrije – zaista muči, jer je vrlo, vrlo teško postići da dosljedno proizvode – da pravilno odaberete oprašivanje, prehranu, vodu, preradu, logistiku – kako biste na kraju dobili ekstra djevičansko maslinovo ulje izvrsne kvalitete po konkurentnoj cijeni."  To je stalna borba za industriju, a cijena ekstra djevičanskog maslinovog ulja jednostavno je "strašna".

"Rekao bih da je proizvodnja ispod troška za gotovo sve u svijetu", rekao je.  "To znači da je ovo prilično uzbudljiva industrija za budućnost jer sam dovoljno dugo u poljoprivredi da znam da kada je cijena dugo niska, nitko ne sadi i nitko ne ulaže u plantaže, što se zapravo nije događalo posljednjih 10 godina, tako da nema nove ponude, ali postoji stalni svjetski rast potražnje za EVOO-om.  Dakle, kada dođe do nestašice, kada neće biti dovoljno ekstradjevičanskog maslinovog ulja, do trenutka kada netko razmisli o sadnji, proći će pet godina prije nego što dobije bilo kakvu proizvodnju, a u međuvremenu Kina bilježi složeni rast od 60 % godišnje, kao i Indija i druga mjesta."

Još jedan od problema s kojima se australska maslinarska industrija morala suočiti je teška suša. "Rekao bih da je jedna od glavnih razloga zbog kojih je Timbercorp otišao u likvidaciju bila suša", rekao je g. McGavin. "To ih je koštalo desetke milijuna dolara za najam dodatne vode."  Jug Australije sada prekriženih ruku čeka kraj suše, s rezervoarima u bazenu Murray-Darling iznad 66 % i brane Hume 77 % punim i brzo se pune, na razinama kakve se nisu vidjele 10 godina.

Što se tiče položaja australske industrije maslinovog ulja na svjetskoj razini, g. McGavin kaže da je ona još uvijek vrlo mala. No, smatra da je u odličnoj poziciji za rast, uz niz najavljenih promjena.  "Što se tiče naše pozicije, mi smo proizvođač maslinovog ulja vrlo visoke kvalitete po niskim troškovima s zaista dobrom prilikom za rast. Ali da bi netko uložio, cijena maslinovog ulja mora porasti jer jednostavno ne možete opravdati sadnju velikog maslinika po trenutačnim cijenama.

Očekivao bih vrlo postojan porast cijene ekstra djevičanskog maslinovog ulja diljem svijeta, jer znam da je to jedini uljani proizvod koji je zdrav, neadulteriran i prirodan, a to je ono što potrošači žele. Mislim da je Australija prilično dobro pozicionirana, jer smo jedina zemlja koja je razvila model za suvremeno uzgoj maslina. Ostvarujemo deset puta veći prinos od svjetskog prosjeka, pa možemo nastaviti s proširenjem ovdje, ali i nastaviti primjenjivati naš model u zemljama poput Argentine.  Argentina je očito puno veći proizvođač od nas, ali je kvaliteta nižeg standarda jer toliko mnogo brali ručno." (Boundary Bend posjeduje 1500 hektara (3700 jutara) zemljišta u punom vlasništvu, vrlo pogodnog za uzgoj maslina, s značajnim rezervama vode u pokrajini San Juan u Argentini, prema navodima na njihovoj internetskoj stranici.)

"Mislim da je Australija ključna za budućnost maslinarske industrije. U sljedećih 10 godina na južnoj hemisferi dogodit će se značajan napredak što se tiče našeg položaja na svjetskom tržištu", kaže McGavin.

Kaže da postoji i svjetski problem standarda maslinovog ulja i ulja s dodatkom nečistoća, pri čemu se velik dio ekstra djevičanskog maslinovog ulja koje se konzumira diljem svijeta prodaje kao ekstra djevičansko maslinovo ulje, ali zapravo sadrži ulja iz sjemenki i rafinirano ulje. "Stoga, kako zemlje poput Australije i SAD-a budu sve strože provodile propise o označavanju, nastat će velika razlika između ekstra djevičanskog maslinovog ulja i ostalih ulja jer će potražnja postojati, a ponuda neće biti", rekao je.

Gospodin McGavin kaže da su australski potrošači "najsretniji i najrazmaženi potrošači na svijetu" u pogledu kvalitete ulja koje mogu kupiti u supermarketu u odnosu na cijenu.  Primjer toga je njihov "svakodnevni supermarketovski brend" Cobram Estate Fresh and Fruity, za koji je prošlog mjeseca objavljeno da je osvojio Zlatnu medalju i titulu prvaka komercijalne kategorije ekstra djevičanskog maslinovog ulja na prestižnom sajmu Sydney Royal Fine Food Show. "Koliko je jeftinih maslinovih ulja s zlatnom medaljom možete kupiti u supermarketu?" kaže on. "Ovdje potrošači to ne shvaćaju, ali ja znam da smo na dobrom putu."

Gospodin McGavin kaže da je to uvelike posljedica metodologije proizvodnje, činjenice da su uspjeli mehanički ubrati i načina na koji su se oslonili na vinsku industriju za čistoću i pravovremenost.  "To znači da naš trošak proizvodnje nije puno veći, ali naša je kvaliteta apsolutno izvrsna i spada u vrh 2 % najbolje kvalitete na svijetu, no nije riječ samo o nekoliko litara, to je naša cjelokupna proizvodnja", kaže on. Ta je proizvodnja ove godine iznosila 36.400 tona maslina i otprilike 6,5 milijuna litara maslinovog ulja.

Gospodinu McGavinu strast prema industriji parira samo njegov duh. Sa samo 41 godinom postigao je ono o čemu su mnogi mogli samo sanjati. To pripisuje odlučnosti, napornom i pametnom radu.  "I to je poštenje, integritet i prizemljenost", rekao je. "Ako to nemate u svom poslovanju i ne prakticirate to, možda ćete imati sreće i biti uspješni, ali to neće potrajati."

Ali kaže da je najvažnije imati dugoročni pogled. "Ne brinite za sutra, brinite za 3 do 5, pa čak i 20 godina", rekao je. "Uvijek nešto pođe po zlu. Cijena ide protiv vas, valuta ide protiv vas, ali ako uzmete prosjek na duge staze, bit će dobro. Ako ste prisiljeni prodati u lošim vremenima, tada nastaju problemi."

Gospodin McGavin rekao je da uspjeh Cobram Estatea leži u pažljivom pristupu svakom aspektu poslovanja.  "U našem poslu postoji izreka: 'ne otvaraš novu poslovnu jedinicu ako ne namjeravaš nastaviti voditi postojeći posao jednako dobro ili bolje nego prije', stoga imamo najbolji tim ljudi u svakom aspektu poslovanja. I mislim da, ako imate zaista dobre ljude i dobru poslovnu kulturu, to vas vodi daleko prema uspjehu."

S obzirom na to da imaju više zlatnih medalja i poslovnih nagrada nego što ih se može nabrojati, očito je da njihove metode djeluju.