Aspartam kriv (opet), ovaj put za debljanje
Novo istraživanje Sveučilišne bolnice Massachusetts kaže da aspartam može usporiti gubitak težine jer blokira funkciju enzima ključnog za prevenciju pretilosti, dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti.
Aspartilfenilalanin-metil-ester, ili aspartam, nusproizvod je eksperimentiranja s lijekom protiv čira 1965. godine, kada je kemičar u jednoj tvrtki otkrio da međuprodukt ima iznimno sladak okus. Otprilike deset godina kasnije FDA je odobrila aspartam za ograničenu upotrebu u suhim namirnicama. Zatim je ušao u eksperimentalni vrtlog zabrana i ponovnih odobrenja.
Danas je aspartam prehrambena "vruća krumpira". I dalje ga u velikoj mjeri koriste potrošači koji paze na težinu, aspartam ima žestoke obožavatelje, ali nije izbjegao oštre kritike znanstvenih krugova, koji ga povezuju s glavoboljama, gubitkom pamćenja, napadajima, gubitkom vida, dijabetesom, Alzheimerovom bolešću, kroničnim umorom i depresijom, pa čak i rakom.
Istražili smo utjecaj aspartama na IAP i otkrili da on doista može predisponirati za pretilost i dijabetes. -
Nova studija Sveopće bolnice u Massachusettsu (MGH) dodatno zabrinjava skupinu ljudi koja pazi na težinu i koristi aspartam kao zamjenu za šećer: aspartam bi zapravo mogao spriječiti gubitak težine.
Izvješće pod nazivom "Inhibicija crijevnog enzima alkalne fosfataze može objasniti kako aspartam potiče intoleranciju na glukozu i pretilost kod miševa" objavljeno je u časopisu Applied Physiology, Nutrition and Metabolism. Utvrđeno je da aspartam možda ne potiče gubitak težine jer blokira funkciju enzima ključnog za prevenciju metaboličkog sindroma (skup simptoma povezanih s dijabetesom tipa 2 i kardiovaskularnim bolestima).
"Naša studija doista potvrđuje zapažanje znanstvenika iz kasnih 1960-ih da fenilalanin (PHE) – proizvod razgradnje aspartama – specifično inhibira djelovanje crijevne alkalne fosfataze (IAP)", rekao je Konstantinos Economopoulos, viši znanstveni istraživač u Laboratoriju za inženjering i regeneraciju organa Opće bolnice Massachusetts i istraživač iste studije.
"IAP je enzim i kada molekula supstrata stupi u interakciju s aktivnim mjestom IAP-a, stvara se kompleks enzim-supstrat i enzim se aktivira. Tako se kaže da se enzim i supstrat savršeno uklapaju i funkcioniraju kao brava i ključ. Kada fenilalanin stupi u interakciju s kompleksom IAP-substrata, on ga inaktivira stvaranjem termodinamski stabilnijeg kompleksa IAP-PHE-substrata. Način na koji to možete zamisliti je kao da se brava, IAP, nakon dodavanja fenilalanina više ne može otključati istim ključem-substratom, jer iza vrata postoji drugi ključ, fenilalanin."
Prethodno je tim otkrio da je hranjenje miševa IAP-om, koji su bili na prehrani bogatoj mastima, spriječilo razvoj metaboličkog sindroma i smanjilo simptome kod životinja koje su već bolovale od tog stanja. Znanje da fenilalanin ometa djelovanje IAP-a i činjenica da se fenilalanin stvara pri probavi aspartama potaknuli su istraživače da istraže može li aspartam zapravo usporiti gubitak težine.
Tim je pratio četiri skupine miševa tijekom 18 tjedana. Dvije skupine bile su na normalnoj prehrani, jedna je pila vodu s aspartamom, a druga običnu vodu. Preostale dvije skupine hranjene su prehranom bogatom mastima, kao i vodom s aspartamom ili običnom vodom.
Studija je otkrila da su miševi na visokomasnoj prehrani koji su primali aspartam dobili više na težini od onih na istoj prehrani koji su primali običnu vodu, dok je razlika u težini između dviju skupina na normalnoj prehrani bila zanemariva. Štoviše, kod miševa koji su primali aspartam u obje skupine s prehranom primijećena su viša razina šećera u krvi nego kod onih koji su primali istu prehranu bez aspartama, što bi moglo ukazivati na intoleranciju na glukozu. Konačno, obje skupine miševa koje su primale aspartam imale su višu razinu upalnog proteina TNF-alfa u krvi, što otkriva vrstu sistemskog upala tipičnu za metabolički sindrom.
Što ovi nalazi sugeriraju za jedan od najkomercijalnijih (barem do pojave stevije) i najkontroverznijih umjetnih sladila? Možemo li zaključiti da će ga tekuća polemika protiv aspartama učiniti sladilom iz prošlosti?
"Nemamo pojma hoće li tvari poput aspartama biti zabranjene", odgovorio je Economopoulos. "Široko su rasprostranjene i općenito se smatraju sigurnima za ljudsku konzumaciju. Istražili smo utjecaj aspartama na IAP i otkrili da on doista može predisponirati za pretilost i dijabetes."