Porast razine ugljičnog dioksida smanjit će nutritivnu vrijednost usjeva.
Učinci ugljičnog dioksida dovode populacije u rizik od gubitka dostupnih prehrambenih proteina u osnovnim usjevima, pogoršavajući izazove siromaštva diljem svijeta.
Novo istraživanje Sveučilišta Harvard upozorava da bi rastuće razine ugljičnog dioksida koje doprinose globalnom zatopljenju mogle drastično smanjiti nutritivnu vrijednost osnovnih usjeva.
Istraživači sa Škole javnog zdravstva T.H. Chan Sveučilišta Harvard koji su proveli studiju zaključili su da će, ako razine ugljičnog dioksida nastave rasti, smanjiti nutritivnu vrijednost usjeva poput pšenice, riže, ječma i krumpira. To bi dovelo do toga da populacije 18 zemalja diljem svijeta budu u opasnosti od gubitka više od pet posto dostupnih prehrambenih proteina do 2050. godine.
Ova studija ističe potrebu da zemlje koje su najugroženije aktivno prate prehrambenu dovoljnost svojih stanovništava, a, što je još temeljnije, i potrebu da zemlje obuzdaju emisije CO2 uzrokovane ljudskim djelovanjem.
U konkretnim brojkama, to iznosi 150 milijuna ljudi. Istraživači su došli do te brojke proučavanjem rezultata eksperimenata provedenih na usjevima izlaganjem visokim razinama ugljičnog dioksida te ispitivanjem globalnih podataka o prehrani, demografskih podataka i brojki koje mjere nejednakost u prihodima.
Studija, objavljena u časopisu Environmental Health Perspectives, otkrila je da se kod izlaganja visokim razinama ugljikovog dioksida sadržaj proteina u riži smanjio za 7,6 posto, kod pšenice za 7,8 posto, kod ječma za 14,1 posto i kod krumpira za 6,4 posto. To također predstavlja rizik od smanjenja sadržaja minerala u tim namirnicama, poput cinka, željeza i selena, koji su svi ključni za ljudsko zdravlje.
Prema studiji, 76 posto svjetske populacije dobiva proteine iz biljaka. Regije istaknute kao najranjivije uključuju podsaharsku Afriku, gdje je nedostatak proteina već problem, i zemlje južne Azije poput Indije, gdje su riža i pšenica osnovne namirnice i glavni izvor proteina.
U Indiji bi se moglo izgubiti 5,3 posto sadržaja proteina u usjevima, što bi pogođeno 53 milijuna ljudi.
U priopćenju za javnost Sveučilišta Harvard, Samuel Myers, viši znanstveni istraživač na Odsjeku za zdravlje okoliša, naglasio je da je potrebno poduzeti mjere: "Ova studija ističe potrebu da zemlje koje su najugroženije aktivno prate nutritivnu dovoljnost svoje populacije i, što je još važnije, potrebu da zemlje obuzdaju emisije CO2 uzrokovane ljudskim djelovanjem", rekao je.
"Strategije za održavanje adekvatne prehrane moraju se usredotočiti na najranjivije zemlje i populacije, a treba razmisliti i o smanjenju ranjivosti na nedostatak hranjivih tvari podržavanjem raznolikije i hranjivije prehrane, obogaćivanjem nutritivnog sadržaja osnovnih usjeva i uzgojem usjeva manje osjetljivih na ove učinke CO2."
Ugljični dioksid jedan je od stakleničkih plinova koji zadržavaju toplinu i doprinose klimatskim promjenama. Ovo je prva studija koja je kvantificirala utjecaje porasta razine ugljičnog dioksida, koji je posljedica globalnog zatopljenja, na sadržaj proteina u osnovnim usjevima.
Istraživači ističu da dodavanje više gnojiva usjevima ne ublažava negativne učinke ugljičnog dioksida na biljne proteine, pri čemu proizvodnja i uporaba gnojiva zapravo doprinose emisijama stakleničkih plinova.
Zamjena biljnog proteinom životinjskim također se ne nudi kao rješenje zbog resursno intenzivne prirode stočarstva. Umjesto toga, otpornije usjeve poput mahunarki mogle bi biti alternativa, kao i mjere usmjerene na pravedniju raspodjelu hrane i smanjenje siromaštva.