`Maslinovo ulje Europske unije, zakonodavna stvarnost - Olive Oil Times

Maslinovo ulje Europske unije, zakonodavna stvarnost

Autora Virginia Brown Keyder
5. rujna 2012. 11:53 UTC

Kada prvi Akcijski program EU-a za maslinovo ulje izlazi krajem rujna, malo je vjerojatno da će odstupiti od nacrta koji su kružili od sredine ljeta. Ovi nacrti ukazuju da će se plan usredotočiti na kvalitetu i kontrolu, restrukturiranje sektora, promociju i konkurenciju s trećim zemljama.

Također će zapečatiti činjenicu da maslinovo ulje postaje â € <"EU proizvod ”koji je podržao Bruxelles ne samo kroz sustav potpore proizvođačima (posebno isplate poljoprivrednicima i potpore za skladištenje viška) već i kroz pravila odijevena željezom u vezi sa standardima, označavanjem, marketingom, zdravstvenim i prehrambenim tvrdnjama i ekološkim pravilima.

EU govori zakonom, i kao takva, palica je prešla iz mediteranskih država članica u Bruxelles. Poticaj za Bruxelles da svoje maslinovo ulje ne proizlazi samo iz štete koja je lokalnim (posebno talijanskim i španjolskim) industrijama nanesena skandalima, već i iz porasta konkurencije u obliku agresivnog navodno â € <'znanstveno utemeljeni 'novi svjetski konkurenti i sve veća razlika u dohotku u svijetu maslinovo ulje o â € <'masnoće za jedan posto 'i njezini wannabesi. Argumentirano je da je to i put za Bruxelles â € <'učiniti lijepim 'regiji koja je sve više otuđena prijetnjama i klevetama sjevernih susjeda.

Za razliku od potpuno suverenih država, EU može djelovati samo putem zakonodavnih akata čiji se legitimitet mora temeljiti na ugovorima o EU. Stoga u zakonu vidimo budućnost maslinovog ulja u EU. Dok se rano zakonodavstvo EZ-a i EU-a uglavnom blago naslanjalo na nacionalni suverenitet oslanjajući se prvenstveno na â € <'Direktive '(' usmjeravanje 'država članica da promijene vlastite zakone kako bi postigle navedeni cilj), danas djeluje gotovo isključivo putem â € <'Propisi '(teži oblici zakona koji su odmah na snazi ​​onako kako su napisani bez daljnjih nacionalnih radnji koje su potrebne ili moguće). Praktički svi novi propisi ukidaju ranije smjernice koje su osmišljene kako bi državama članicama pružile osjećaj da još uvijek imaju kontrolu.

Primjer toga su nedavni propisi o maslinovom ulju, prva takva Uredba iz 1991. godine (Uredba 2568/1991, izmijenjena i dopunjena 2011. godine), kada je Bruxelles utvrdio kategorije maslinovog ulja i pravna sredstva za njihovo razlikovanje. . U siječnju ove godine na snagu je stupila provedbena uredba o marketingu i označavanju maslinovog ulja (Uredba 29/2012), kojom se objedinjavalo desetljeće izmjena i dopuna izvornog zakona iz 2002. Ovim se utvrđuju posebni zahtjevi koji se primjenjuju na maslinovo ulje, nadopunjujući one utvrđene Uredbom iz 2011. (Uredba 1169) o pružanju informacija o hrani potrošačima. EU također ima tekući zakonodavni program za utvrđivanje dopuštenih zdravstvenih i prehrambenih zahtjeva, a uključena je u mjere zaštite okoliša potrebne za regulaciju otpada i udovoljavanje interesima novog svijeta â € <'turizam maslinovog ulja '.

Unatoč svom podrijetlu s Bliskog istoka, Južna Europa uvijek je bila dom maslinovog ulja i sinonim za kvalitetu i okus. Gore spomenuti čimbenici, tj. Skandali u zemljama proizvođačima, volja EU za konsolidacijom i ozbiljna konkurencija, posebno za dobro podignuto američko potrošačko tržište, dovode do potrebe za pristupom željeznijim Bruxelles radi očuvanja položaja europskog maslinovog ulja na svjetskom tržištu.

Virginia Brown Keyder članica je odvjetničke komore u New Yorku (u mirovini) i predaje pravo EU-a u Turskoj te međunarodno pravo i pravo intelektualnog vlasništva na Državnom sveučilištu u New Yorku u Binghamtonu. Radi na knjizi o zakonu i maslinovom ulju.

Oglas
Oglas

Vezani članci