Falsificiranje grčkog maslinovog ulja neće povećati konkurentnost

Nedavno je grčka vlada putem Helenske komisije za zaštitu tržišnog natjecanja zatražila izvješće od Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), međunarodne ekonomske organizacije osnovane 1961. godine za poticanje gospodarskog napretka i svjetske trgovine.

Izvješće je službeno pokrenuto u prosincu 2013. godine i uključuje nekoliko preporuka, uključujući ukidanje zastarjelih propisa.

Iako su mnoge preporuke imale smisla, druge nisu. Posebno važan prijedlog bio je ukidanje zabrane proizvodnje mješavina maslinovih ulja s drugim biljnim uljima unutar Grčke. Trenutno u Grčkoj proizvođači maslinovog ulja ne smiju miješati maslinovo ulje s drugim uljima, poput soje, kukuruza, suncokreta ili njihove kombinacije.

OECD je, nastojeći ograničiti regulatorne zapreke, izjavio da su koristi od ove akcije jasne. Koje su to navodne koristi?

Prema OECD-u, dopuštanje proizvodnje mješovitih maslinovih ulja u Grčkoj omogućilo bi novim dobavljačima ulazak na tržište, što bi potaknulo konkurentske pritiske (ili ponekad samo prijetnju), što bi dovelo do inovacija proizvoda, povećanja učinkovitosti i potencijalno nižih troškova za proizvođače i nižih cijene za potrošače. Trenutna odredba sprečava grčke proizvođače da se natječu na domaćem tržištu s jeftinijim uvoznim mješovitim uljima, tvrdili su.

Da bi bio još jači slučaj, OECD je spomenuo da, iako Grčka ima najveću potrošnju maslinovog ulja po osobi na svijetu, taj je iznos opao, te da druge mediteranske zemlje poput Španjolske i Italije nemaju ovo ograničenje i stoga su konkurentniji.

Obrazloženje u početku možda zvuči logično, ali čini se da je riječ o generičkom prijedlogu koji nije potkrijepljen nikakvim konkretnim brojkama, niti uzima u obzir odnos Grka i maslinovog ulja.

Prvo, spominju da takva mjera može dovesti do potencijalno nižih troškova za proizvođače i potrošače, ali, budući da bi to bio glavni razlog za ukidanje odredbe, možda nije dovoljna.

Maslinovo ulje u Grčkoj je općenito jeftinije od drugih zemalja, hoće li ove nove mješavine biti jeftinije? Nema dokaza da će biti. Hoće li se nova miješana ulja uopće plasirati na tržište kao zdravija ili inovativna? Vjerojatno. Vidjeli smo kako se ta ulja promoviraju u drugim zemljama, posebno u SAD-u i Velikoj Britaniji.

Znamo da u stvari nisu zdraviji. Većina studija koja pokazuje zdravstvene prednosti maslinovog ulja uključuje ekstra djevičansko maslinovo ulje, a ne mješavine. A najvažnije je pitanje: hoće li ih kupiti grčki potrošači? Ovo izvješće nije uzelo u obzir kupovne i kuharske navike Grka. Da, srećom Grci i dalje imaju masovno ulje s velikom potrošnjom, no za određena kuhanja koriste druga biljna ulja. Ali postoji jasna razlika: maslinovo ulje ili biljno ulje, a ne mješavina.

Drugo pitanje je pitanje kvalitete. Grčka je poznata po malim nasadima maslina, visokokvalitetnom maslinovom ulju, velikom postotku proizvodnje ekstra djevičanskog maslinovog ulja (čak 80% proizvedenog maslinovog ulja je ekstra djevičansko, za Španjolsku 30 posto, a u Italiji otprilike pola.

Prema izvješću američke komisije za međunarodnu trgovinu, grčka ulja mogu se razlikovati od ostalih jer imaju poželjne profile okusa i postižu dobre rezultate na kemijskim testovima kojima se mjeri kvaliteta. Međutim, vrlo malo grčkog maslinovog ulja izvozi se kao grčko. Većina izvezenog grčkog maslinovog ulja odlazi u punionice u Italiji radi miješanja s maslinovim uljima iz različitih izvora.

Zapravo, grčka maslinova ulja traže punu punionicu za miješanje s drugim ekstra djevičanskim uljima kako bi se podigla ukupna kvaliteta. Drugim riječima, grčko maslinovo ulje dodaje se ostalim uljima kako bi im se učinio bolji okus. Grčka maslinova ulja također se smatraju među najplodonosnijim i robusnijim. To postavlja važno pitanje: zašto bi zemlja koja proizvodi visokokvalitetno maslinovo ulje, ne samo u pogledu okusa, već i zdravstvenih blagodati, ukaljala svoj proizvod dodavanjem raznih sumnjivih biljnih ulja?

Problem koji Grčka ima je taj što se vrlo malo maslinovog ulja izvozi kao grčko. Tek se nedavno zabilježio trend izvoza grčkog maslinovog ulja s grčkim identitetom. Koraci su mali, ali značajni i tu bi Grčka mogla vidjeti financijske koristi. S obzirom na to da je Grčka treći najveći svjetski proizvođač maslinovog ulja i izvozi samo mali postotak kao grčka, potencijalna korist od izvoza je ogromna.

Da, Španjolska i Italija dopuštaju miješanje, ali iako su također mediteranske zemlje s bogatom kulturom maslinovog ulja, razlikuju se na nekoliko načina. Maslinovo ulje u Grčkoj koristilo se i još uvijek se koristi kao glavna vrsta masti za kuhanje u cijeloj zemlji, za razliku od Španjolske i Italije, gdje se prehrana uvelike razlikuje od juga do sjevera. Španjolska i Italija već imaju utvrđene identitete za svoje marke maslinovog ulja. Grčka to ne čini, a dopuštanje ovog miješanja u osnovi bi uništilo bilo kakav ugled koji je grčko maslinovo ulje do sada uspostavilo i koji se širi zahvaljujući naporima većinom malih proizvođača maslinovog ulja i privatnim inicijativama

Na kraju, važno je napomenuti da preporuka agencije ne uzima u obzir posljedice koje bi takva promjena mogla imati na javno zdravstvo i kulturni i prehrambeni identitet Grka. Poznata je činjenica da Grčka, zajedno s drugim mediteranskim zemljama, pokazuje manje privrženosti svojoj tradicionalnoj mediteranskoj prehrani. Grci usvajaju zapadnjačku prehranu, konzumirajući više prehrambenih proizvoda koji nisu domaći. Slučaj: Grčka ima preko 70 vrsta sira, no jedan od najprodavanijih sireva u Grčkoj, osim fete, je uvozni nizozemski sir. Kako to Grčkoj financijski koristi?

Srećom, grčka vlada u početku kaže ne prijedlogu miješanog maslinovog ulja, ali to nije dovoljno. Grčka vlada mora prioritetno promovirati razvoj jasnog grčkog identiteta hrane ne samo izvan Grčke već i unutar Grčke, a maslinovo ulje je sjajno mjesto za početak.

• Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD): OECD Ocjene ocjene konkurencije, Grčka


• Komisija za međunarodnu trgovinu Sjedinjenih Država


• In.gr