Maslinovo ulje i trgovinski razgovori

Ponekad stil ili ideologija postanu toliko dominantni da se odražavaju svugdje. Baš kao što je sve, od luksuznih jahti do automobila do parnih glačala i usisavača, nalikovalo tenisicama za trčanje, tako i â € <'tržište je sada jedini kriterij za prosuđivanje bilo čega što ima veze s davanjem i uzimanjem među ljudima.

'Nedavno su započeli pregovori na desnom boku (ili lijevom boku, ovisno o tome jeste li na zemlji ili u svemiru) masivne američke ptice mrkve tzv. â € <'trgovina - par za slavnu bankarsku vampirsku lignju - â € <'Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo. ' (The â € <'Transpacifičko trgovinsko partnerstvo ”ili TPP pruža potrebnu ptičju simetriju.) Kao dio procesa, od ekonomskih aktera traže se njihova dva centa. Kao i obično, tužni krik â € <'Želimo samo jednake uvjete ', zbor je koji pjevaju sektori od zrakoplova do maslinovog ulja.

Kao što svi znamo, maslinovo ulje je složen proizvod. Predstavlja prehrambeno zdravlje u kulturi u kojoj velika farma, sa svojim tabletama i napitcima za sve, od gubitka kilograma i kolesterola do vježbanja i sreće, prilično zauzima teren. Nije slučajno što su škole i bolnice - institucije koje bi logično trebale dati prednost dobroj prehrani - postale sinonimi za lošu hranu. Maslinovo ulje predstavlja bit mediteranskog dobrog života, dok je sam Mediteran izliven kao korumpiran i nevaljao. I predstavlja nadu za indijske mase koje muče bolesti srca i dijabetes, dok ih rastuće cijene najzdravijih maslinovih ulja osuđuju na život među globalnim jednim posto.

U izjava od 30. svibnja 2013. Alexander Ott, izvršni direktor Američkog udruženja proizvođača maslinovog ulja, iznio je stav koji bi američki proizvođači željeli vidjeti predstavljen u predstojećim trgovinskim pregovorima. Iako je velik dio onoga što je rekao dobro poznat svima koji prate taj sektor, pojavljuju se i neke nepoznate točke. Jedno je da američki proizvođači nisu samo zainteresirani za potraživanje većeg (od trenutnih 2 posto) udjela na američkom tržištu, već i za ulazak na samo europsko tržište. Navodeći rast američkih badema i pistacija kao modele (gospodin Ott pogrešno tvrdi da su se ta tržišta hranila isključivo uvozom do prije 20 - 30 godina, kada su zapravo oba uvedena u SAD 1850-ih, iako su znatno porasla tijekom dano razdoblje), on koristi često reklamirani refren koji â € <"jedini razlog zašto SAD nema jaku industriju maslinovog ulja su programi maslinovog ulja u Europi. "

Problema s ovom pozicijom ima mnogo. EU je jedan od najvećih uvoznika maslinovog ulja na svijetu, pa tržište ne može biti toliko ograničeno. No, insinuacija da su subvencije EU osmišljene kako bi spriječile konkurente i obogatile velike mediteranske proizvođače na račun borbene kalifornijske soli zemlje predstavlja iskrivljen pogled na ono što bi mnogi pogrešno nazvali â € <'slobodno tržište 'u svom najboljem izdanju. Da, Zajednička poljoprivredna politika EU (ZPP), izvor poljoprivrednih subvencija, poznata je po prijevarama, i da, nešto se od toga događa u sektoru maslinovog ulja. To se u prošlosti ispravljalo u zahtjevima za povratom lažnih plaćanja, a oštro je obrađeno u novim prijedlozima ZPP-a za razdoblje 2014. - 2020., koji između ostalog traže značajan porast transparentnosti i kazne za prijevaru. Zadržavajući temeljne ciljeve ZPP-a, tj. Osigurati prehrambenu sigurnost, zaštititi okoliš i održati ekonomsku održivost ruralnih zajednica, novi ZPP koristit će samo aktivnim poljoprivrednicima, prioritet će dati pomoć mladim poljoprivrednicima i povećati potporu područjima s nepovoljnijim uvjetima. Uslijedit će novi propisi o tržišnom natjecanju za određene proizvode, među kojima je i maslinovo ulje.

Podnesak gospodina Otta sadrži mnoštvo važnih informacija, posebno njegovu tablicu koja ocrtava razlike među standardima maslinovog ulja širom svijeta. Međutim, treba napomenuti dvije stvari. Prvo, TTIP se, doduše, ne odnosi na carine koje su već povijesno niske. Drugo, ono što se tiče EU - zaštita okoliša, socijalna pravda i kvaliteta ruralnog života - pokazuje nekoliko znakova privlačenja pažnje u SAD-u, gdje sirova tržišna načela dominiraju u svakom diskursu, od zdravstva do obrazovanja, od hrane do energije. Hoće li se pojaviti zajednički jezik u dva krila američke trgovinske politike, svatko nagađa, ali pod trenutnim stanjem â € <'jabuke i naranče, čini se malo vjerojatnim.

• Izjava Alexandera Ott-a, izvršnog direktora Američkog udruženja proizvođača maslinovog ulja