U Bristu je sve u obitelji

"Pomalo je neobično naići na Irca usred maslinika. Mjesto gdje sam rođen bilo je vrlo daleko od maslina. Vjerojatno bliže krumpirima, mislim", kaže Paul O'Grady dok hoda među maslinama na farmi Brist u Vodnjanu, na hrvatskoj strani istarskog poluotoka.

Prije nego što je postao "irski član ove obitelji uzgajivača maslina", O'Grady, arhitekt, imao je mnogo poslova, od poslovnog trenera do podučavanja engleskog jezika i irskih plesova.

"Kad sam se oženio u ovu obitelj i preselio u ovaj dio svijeta, sve me je fasciniralo, farma, način rada. I uključio sam se", kaže on.

"Morao sam sve učiti od nule i to je jedna od stvari koje mi zaista prijažu."

Silvano Puhar, otac njegove supruge, slaže se. Brist je obiteljski posao u kojem svaki član ima svoju ulogu.

Silvano se brine o zemlji, dok je njegova kći Lena zadužena za kušanje i miješanje ulja.

"Nije ni čudo što su Iračana odabrali za pripovjedača obitelji", šali se Paul.

Teren u ovom dijelu Istre prilično se razlikuje od sjevera poluotoka.

Kako se putuje prema jugu i ulazi u Hrvatsku, krševiti krajevi slovenske obale polako ustupaju mjesto blažem krajoliku.

Veliki hrastovi, šume (ovo je bogato područje tartufa) i blage brege susreću se s morem. slikovita mjesta u venecijanskom stilu podsjećaju da su granice u ovoj regiji mnogo puta precrtane.

Vodnjan se nalazi oko šest kilometara u unutrašnjosti. S oko 6000 stanovnika, ovaj je grad nekada bio važan trgovački centar u vrijeme Mletačke Republike, koja je trajala do kraja 18. stoljeća. Njegova lokacija na 135 metara nadmorske visine – dovoljno daleko od vlage obale – učinila ga je zdravim mjestom za naseljavanje.

"Uzgoj maslina u ovom dijelu Istre ima vrlo dugu tradiciju koja seže do rimskog doba. Njegov vrhunac bio je u vrijeme Mletačke Republike, kada je bilo najviše stabala, nakon čega je uslijedio razdoblje stalnog pada. Nakon Drugog svjetskog rata došlo je do naglog pada", objašnjava Silvano.

Rođen u Puli, najvećem gradu na tom području, udaljenom samo 10 kilometara, Silvano, sada umirovljeni inženjer elektrotehnike, opisuje sebe kao "dijete koje je odraslo okruženo asfaltom".

"Moji roditelji i roditelji moje supruge, svi su napustili zemlju i preselili se u veće gradove raditi u tvornicama. Uzgoj maslina je praktički umro, što je značilo da je za nas koji imamo tu tradiciju uslijedila pauza od 50 godina", kaže on na mješavini engleskog i hrvatskog koju uspijevam razumjeti zahvaljujući Paulovom simultanom prevođenju.

"Cijelog života mi je majka, koja je preminula prošle godine u 98. godini, uvijek govorila o važnosti zemlje, što je, dok sam bio mlad, bio prilično apstraktan pojam", dodaje on.

Prije osamnaest godina Silvano je kupio parcelu od otprilike 10 hektara i odlučio se "ponovno povezati sa zemljom" te je ponovno počeo proizvoditi maslinovo ulje. Tako je započeo Brist – što doslovno znači "brijest" – prisjeća se.

Sada imaju oko 2000 stabala masline, a masline također kupuju i od drugih obližnjih gospodarstava.

Bristova farma nije daleko od sela Vodnjan. Iz maslinika se mogu ugledati more nekoliko kilometara dalje i tamne siluete otoka Brijuni.

Današnji nacionalni park, u vrijeme Jugoslavije, bio je odmaralište za maršala Tita, predsjednika te socijalističke zemlje, i njegove goste.

Na imanju obitelji Brist miješaju se nedavno posađena stabla s onima stogodišnjom starosti. Većina njih je sorta Buza, lokalna sorta koja se može neznatno razlikovati od sela do sela diljem regije, a u Sloveniji je poznata kao Buga.

"Iz prošlosti je očito da autohtone sorte imaju prednost nad uvoznim sortama, poput onih iz Italije na primjer, jer su se tijekom posljednja dva tisućljeća prilagodile ovoj specifičnoj mikroklimi", kaže Silvano.

"Na svjetskim tržištima, koja su zasićena uljima iz velikih proizvođačkih zemalja poput Španjolske, Italije, Grčke i drugih, Turske, Tunisa, ne možemo se natjecati količinom. Međutim, možemo se natjecati autentičnošću naših sorti", predlaže on.

Suhe kamene ograde i nekoliko malih kamenih pastirskih skloništa, poznatih kao kazuni na hrvatskom, okružuju maslinik i daju Bristovoj farmi gotovo osamljenu atmosferu.

Ova drevna tehnika gradnje slaganja kamenja jednog na drugog, bez upotrebe drugih materijala osim ponekad suhe zemlje, raširena je diljem mediteranske regije od Cipra do Španjolske, a 2018. godine upisana je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Hrvatska ima godišnju proizvodnju maslinovog ulja od oko 4000 tona, što je daleko od drugih mediteranskih zemalja poput Italije, Španjolske ili Grčke po pitanju količine.

Međutim, kvaliteta hrvatskog maslinovog ulja sve je cjenjenija, a na natjecanju NYIOOC World Olive Oil Competition 2018. osvojeno je 40 nagrada, odmah iza Italije, Španjolske, Sjedinjenih Država i Grčke. U tom je izdanju natjecanja Brist osvojio Zlatnu nagradu.

"Ova mikroklima iznimno je pogodna za uzgoj maslina. Istarska je regija mala i vrlo blizu mora, pa imamo te lijepe morske povjetarce. Također imamo buru, sjeverac koji puše s kopna. Ta su dva vjetra vrlo dobra", navodi Paul kao jedan od čimbenika koji ovu regiju čine posebnom za proizvodnju maslinovog ulja.

"Proizvodimo vrlo ograničenu količinu, ali maksimalne kvalitete. Razlog tomu je što je tijekom razdoblja socijalizma ovo zemljište bilo napušteno, a sada smo ga ponovno aktivirali. To znači da je ovo zemljište čisto, djevično i nije bilo zahvaćeno mineralnim gnojivima", dodaje Silvano.