U Bristu je sve u obitelji

"Malo je neobično da se usred maslinika nađe Irac. Bilo je jako daleko od maslina gdje sam rođen. Vjerojatno bliže krumpiru”, kaže Paul O'Grady dok šeta među maslinama na Bristovoj farmi u Vodnjanu, na hrvatskoj strani istarskog poluotoka.

Prije nego što je postao â € <"irski član ove maslinarske obitelji, ”O'Grady, arhitekt, imao je mnogo poslova, od poslovnog trenera do podučavanja engleskog i irskog plesa.

"Kad sam se udala za ovu obitelj i preselila u ovaj dio svijeta, fasciniralo me sve, oko farme, kako se to radi. I ja sam se uključio ”, kaže.

"Morao sam naučiti sve iz nule i to mi je jedna od zaista ugodnih stvari. "

S tim se slaže i Silvano Puhar, otac njegove supruge. Brist je obiteljska tvrtka u kojoj svaki član ima svoju ulogu.

Silvano se brine o zemlji, dok je njegova kći Lena zadužena za kušanje i miješanje ulja.

"Nije ni čudo zašto su baš irskog izabrali za pripovjedača obitelji ”, šali se Paul.

Teren se u ovom dijelu Istre prilično razlikuje od sjevera poluotoka.

Kad se netko zaputi prema jugu i uđe u Hrvatsku, surove zemlje slovenske obale polako ustupaju mjesto blažem krajoliku.

S morem se susreću velika hrastova drveća, šume (ovo je bogat teritorij tartufa) i blaga brda. Živopisna sela u venecijanskom stilu podsjećaju na to da su se granice u ovoj regiji mnogo puta prekrajale.

Vodnjan se nalazi nekih šest kilometara u unutrašnjosti. S oko 6,000 stanovnika, ovaj je grad nekada bio važno trgovačko središte u doba Republike Venecije koja je trajala do kraja XVIII. Njegov položaj na 135 metara nadmorske visine - što je bilo dovoljno daleko od vlage obale - učinilo ga je zdravim mjestom za naseljavanje.

"Maslinarstvo u ovom dijelu Istre ima vrlo dugu tradiciju koja datira još iz rimskog doba. Njegov vrhunac bio je za vrijeme Mletačke Republike kada je bilo najviše drveća, nakon čega je slijedilo razdoblje neprestanog propadanja. Nakon Drugog svjetskog rata naglo je došlo do pada ”, objašnjava Silvano.

Rođen u Puli, najvećem gradu na tom području, udaljenom samo 10 kilometara, Silvano, danas umirovljeni inženjer elektrotehnike, sebe opisuje kao â € <"dijete koje je odrastalo okruženo asfaltom. "

"Moji roditelji i roditelji moje supruge, svi su napustili zemlju i preselili se u veće gradove kako bi radili u tvornicama. Maslinarstvo je učinkovito umrlo, što je značilo da je za nas koji imamo ovu tradiciju napravljena pauza od 50 godina “, kaže on u kombinaciji engleskog i hrvatskog jezika koje mogu razumjeti zahvaljujući Paulovom simultanom prijevodu.

"Cijeli moj život, moja majka, koja je preminula prošle godine u svojih 98 godina^th godine, uvijek mi govorio o važnosti zemlje, što je, dok sam bio mlad, bio prilično virtualni koncept “, dodaje.

Prije osamnaest godina Silvano je kupio zemljište od približno 10 hektara i odlučio â € <"ponovno se povezati sa zemljom “i ponovno počeo proizvoditi maslinovo ulje. Tako Brist - - što doslovno znači â € <"brijest ”- započeo je, prisjeća se.

Sada imaju oko 2,000 stabala maslina, a masline kupuju i s drugih obližnjih farmi.

Farma Brist nalazi se nedaleko od sela Vodnjan. Iz maslinika se uočavaju nekoliko kilometara udaljeno more i tamne siluete Brijunskog otočja.

Sada nacionalni park, u doba Jugoslavije, mali arhipelag nekada je bio prazničko igralište za Marshalla Tita, predsjednika socijalističke zemlje, i njegove goste.

Nedavno posađena stabla pomiješana su sa stoljetnim na Bristovom imanju. Većina njih jesu Buza, lokalni sorta koja se može malo razlikovati od sela do sela u cijeloj regiji i koja je u Sloveniji poznata kao Buga.

"Iz prošlosti je vidljivo da su domaće sorte u prednosti u odnosu na uvedene sorte, poput one iz Italije, na primjer, jer su se tijekom posljednje dvije tisuće godina prilagođavale ovoj specifičnoj mikroklimi “, kaže Silvano.

"Na svjetskim tržištima, zasićenim uljima iz velikih zemalja proizvođača poput Španjolske, Italije, Grčke i drugih, Turske, Tunisa, ne možemo se nadmetati u količini. Međutim, možemo se natjecati s autentičnošću naših sorti ”, sugerira.

Suhozidi i nekoliko malih kamenih pastirskih skloništa, poznatih kao kazuni na hrvatskom okružite maslinik i dajte Bristovoj farmi gotovo osamljenu atmosferu.

Ova drevna tehnika gradnje slaganjem kamenja jedno na drugo, bez upotrebe bilo kakvih materijala osim ponekad suhog tla, raširena je po cijeloj mediteranskoj regiji od Cipra do Španjolske, a Unesco ju je 2018. upisao na popis Nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Hrvatska ima godišnju proizvodnju maslinovog ulja od oko 4,000 tona, što je količinski daleko od drugih mediteranskih zemalja poput Italije, Španjolske ili Grčke.

Međutim, kvaliteta hrvatskog maslinovog ulja sve se više cijeni, odnijevši kući 40 nagrada iz 2018-a NYIOOC World Olive Oil Competition, samo iza Italije, Španjolske, Sjedinjenih Država i Grčke. U tom izdanju natječaja, Brist je osvojio Zlatnu nagradu.

"Ova mikroklima izuzetno je pogodna za uzgoj maslina. Istra je mala regija i vrlo je blizu mora, tako da imamo ugodne povjetarce. Imamo i buru, a to je sjeverni vjetar i nailazi. Ta su dva vjetra vrlo dobra ”, spominje Paul kao jedan od čimbenika koji ovu regiju čine posebnom za proizvodnju maslinovog ulja.

"Proizvodimo vrlo ograničene količine, ali maksimalne kvalitete. Razlog tome je što je za vrijeme socijalizma ovdje ova zemlja bila napuštena, a sada smo je ponovno aktivirali. To znači da je ova zemlja čista, netaknuta i nije zahvaćena mineralnim gnojivima“, dodaje Silvano.