Novo izvješće mjeri puls maslinika u EU

Prosječni prihod na maslinicima u padu je i znatno je niži od prosjeka ostalih farmi, prema novom izvješću.

Koje maslinarske farme napreduju, a koje propadaju – i zašto – u fokusu je novog izvješća Europske komisije.

Obuhvaćajući tri glavna proizvođača u EU – Španjolsku, Italiju i Grčku – izvješće "O maslinicima u EU" analizira trendove troškova, marži i prihoda gospodarstava u desetljeću do 2010. godine.

Kratak odgovor je da je prihod bio u više-manje drastičnom trendu pada svugdje osim u Extremaduri i na Siciliji. Ne samo to, prosječni prihod maslinika znatno je niži od prosjeka za sve farme.

Prosječni prihod španjolskih i talijanskih maslinika s proizvodnjom maslinovog ulja iznosi oko 12.000 – 13.000 € (14.800–16.000 USD) po radnoj jedinici (ekvivalent jednoj osobi zaposlenoj puno radno vrijeme na imanju) godišnje i oko 7.000 € (8.600 USD) u Grčkoj, navodi se u izvješću.

Međutim, otkrio je velike razlike. Od 2006. do 2009. godine, četvrtina svih španjolskih farmi zarađivala je manje od 5.000 € (6.170 USD) po obiteljskoj radnoj jedinici, no 11 posto onih posvećenih proizvodnji maslinovog ulja zarađivalo je više od 30.000 € (37.000 USD).

"Visoki prihodi povezani su s velikim maslinicima, niskim udjelom obiteljskog rada u ukupnom radu, višim izravnim plaćanjima (prihodovskom potporom EU) i, prije svega, visokom produktivnošću rada. U Italiji je to također povezano s boljim prinosima, a u Grčkoj s boljim prinosima i višim cijenama."

"Niski prihodi povezani su s suprotnim karakteristikama: malom veličinom, velikim udjelom obiteljske radne snage, nižim izravnim plaćanjima i niskom produktivnošću rada."

"Sveukupno, ekonomska situacija maslinarskih gospodarstava znatno se pogoršala tijekom proučavanog razdoblja", navodi se u izvješću.

Obiteljski rad kao veliki trošak

Rad je najvažnija stavka troškova u proizvodnji maslinovih ulja: obiteljski rad predstavlja 43 – 57 posto ukupnih troškova, a plaće 10 – 17 posto.

Posjedi su obično veći u Španjolskoj, s prosječno 12 ha maslinika, nasuprot 3 ha u Grčkoj i 3–5 ha u Italiji. Prinos je bolji u Italiji, ali produktivnost rada je viša u Španjolskoj. U Grčkoj, gdje su posjedi vrlo mali, ulog obiteljskog rada je vrlo visok.

"Sveukupno, ekonomska situacija maslinarskih gospodarstava značajno se pogoršala tijekom proučavanog razdoblja", navodi se u izvješću.

Španjolska

Španjolske maslinarske farme imaju veću produktivnost rada. Proizvode masline koje potom prerađuju drugi subjekti, navodi se u izvješću.

No, od svih vrsta gospodarstava, ona su najteže pogođena padom prihoda, pri čemu im je otprilike trećina prihoda nestala, dok je prosjek za sva gospodarstva porastao za 9 posto.

"To je bilo zato što se produktivnost rada nije poboljšala, prosječna veličina gospodarstava se nije promijenila i zato što su cijene i izravna plaćanja (pristojba prihoda EU) pale."

Italija

"Cijene maslina i maslinovog ulja u Italiji u prosjeku su znatno više. Troškovi su također viši, ali viša cijena u prosjeku više nego nadoknađuje troškove, tako da su marže općenito veće. Samo je neto ekonomska marža talijanskih proizvođača maslina za ulje niža zbog njihovih vrlo visokih troškova obiteljskog rada."

Što se tiče regionalnih razlika, maslinarska gospodarstva u Kalabriji ostvarila su najbolji prosječni prihod – unatoč nižim cijenama – zahvaljujući većim prinosima, manjem udjelu obiteljske radne snage i boljoj produktivnosti obiteljske radne snage. No, u posljednje tri godine o kojima se istraživalo, trendovi prihoda u Siciliji bili su pozitivniji.

Grčka

Marže i prihodi u Grčkoj su opali od 2005. do 2009. godine, pod utjecajem trendova u cijenama, produktivnosti rada i troškovima po toni.

Regionalno gledano, gospodarstva u regiji Ipiros-Peloponissos-Nissi Ioniou imala su tendenciju slabijih prihoda, dok su ona u regijama Sterea Ellas-Nissi Egaeou-Kriti bila stabilnija.

"Zabrinjavajuće je što je udio gospodarstava koja ne ostvaruju prihod od poljoprivrede porastao tijekom razdoblja, a osobito od 2005. godine", navodi se u izvješću.

Izvješće je klasificiralo maslinike u tri vrste prema vrsti proizvoda koji su isporučivali: masline za ulje, sam maslinovac ili mješavinu oboje. U Španjolskoj su pretežno proizvođači maslina, u Grčkoj pretežno proizvođači maslinovca, a u Italiji postoje i jedni i drugi, kao i mješoviti proizvođači.