Nedavno objavljena studija otkrila je da se karakteristike naizmjeničnog rađanja kod maslina mogu ublažiti odgovarajućim dodacima hranjivih tvari.
Studija, koju su zajednički proveli znanstvenici sa Sveučilišta u Sfaxu u Tunisu i Sveučilišta u Bariju u Italiji, pokazala je da pravovremena i sustavna primjena određenih gnojiva može spriječiti fluktuacije prinosa uz minimiziranje ulaganja resursa.
Pravilna gnojidba je odgovarajući način suočavanja s naizmjeničnim rodom i njegova smanjenja, dok je superintenzivni sustav drugačiji način uzgoja.
Naizmjenično plodonošenje česta je osobina voćaka i općenito se smatra homeostatskim mehanizmom. U "plodnim" godinama stabla daju veći prinos plodova, što iscrpljuje njihove rezerve dušika, fosfata i kalija. Voćke zatim u "neplodnim" godinama daju manje plodova kako bi iste te hranjive tvari usmjerile na proizvodnju sjemena te rast listova i izdanaka.
"Naši podaci iz četverogodišnjeg pokusa mogli bi biti vrlo korisni za smanjenje naizmjeničnog rađanja kod maslina putem odgovarajućeg upravljanja gnojidbom", napisala je u studiji Saida Bedbabis, glavna istraživačica sa Sveučilišta u Sfaksu. "Hranjive tvari primjenjivale bi se maslinama prema potrebi, uzimajući u obzir nalaze li se stabla u "rodnoj" ili "nerodnoj" godini."
Prema studiji, primjena određenih gnojiva u određenim godišnjim dobima također je isplativiji i ekološki prihvatljiviji način ublažavanja posljedica naizmjeničnog rađanja od alternative: superintenzivne kulture.
"Ispravna gnojidba prikladan je način suočavanja s naizmjeničnim rodom, dok je superintenzivni sustav drugačiji način uzgoja", rekao je Giuseppe Ferrara, odgovarajući autor studije. "Prikladnim rasporedom gnojidbe pokušavamo odgovoriti na stvarne potrebe stabala [za hranjivim tvarima] koje im [trebaju za proizvodnju maslina]. Superintenzivni sustav prisiljava stabla na proizvodnju maksimalnom stopom."
Studija je tijekom četiri godine pratila sezonske promjene dušika, fosfata i kalija u lišću i stabljikama stabala u tunijskom masliniku.
Najniže koncentracije dušika u stablima zabilježene su u proljeće godina s gnojidbom i ljeto godina bez gnojidbe.
Tijekom godina s plodonošenjem, studija je preporučila gnojenje maslina dušikom krajem zime, zatim ponovno tijekom proljeća i još jednom nakon berbe. Tijekom godina bez plodonošenja, gnojenje tijekom proljeća i ponovno u jesen pomoglo je održati vegetativni rast.
Najniže koncentracije fosfata izmjerene su tijekom ljeta i u "plodnim" i u "neplodnim" godinama. Istovremeno, najniže koncentracije kalija izmjerene su tijekom zime u obje godine ciklusa.
"Naši podaci potvrđuju da je… opskrba fosfatom krajem jeseni ili zime i djelomično krajem proljeća ili ljeta [nužna], osobito u 'aktivnoj' godini", napisao je Bedbabis. "Opskrba kalijem u siječnju ili veljači može biti nužna za potporu korijenskoj aktivnosti i naknadnom rastu izdanaka u 'mirovanju' te razvoju plodova u 'aktivnim' godinama."
Studija je provedena u Tunisu, koji ima vruću i suhu klimu veći dio godine. Međutim, Ferrara je rekao da je koncept primjenjiv svugdje, ali se mora prilagoditi određenoj lokaciji.
"[Raspored gnojidbe] može odgovarati različitim situacijama, ali je zasigurno najučinkovitiji u sušnim uvjetima gdje su temperature više tijekom cijele godine", rekao je Ferrara. "[U studiji] smo naveli samo odgovarajuća vremena za gnojidbu, a ne i doze, jer one ovise o prinosu, karakteristikama tla, vitalnosti stabla i sorti te vremenu berbe."
Ferrara je rekao da planira nastaviti proučavati gnojidbu maslina, ali i da planira provesti slična istraživanja na vinovoj lozi i drveću nara.