Pravilna primjena gnojiva može dovesti do dosljednijih uroda maslina
Studija pokazuje da periodično gnojenje dušikom, fosfatom i kalijem smanjuje naizmjenični plodored maslina.
Nedavno objavljena studija otkrila je da se karakteristike naizmjeničnog rađanja kod maslina mogu ublažiti odgovarajućim dodacima hranjivih tvari.
Studija, koju su zajednički proveli znanstvenici sa Sveučilišta u Sfaxu u Tunisu i Sveučilišta u Bariju u Italiji, pokazala je da pravovremena i sustavna primjena određenih gnojiva može spriječiti fluktuacije prinosa uz minimiziranje ulaganja resursa.
Pravilna gnojidba je odgovarajući način suočavanja s naizmjeničnim rodom i njegova smanjenja, dok je superintenzivni sustav drugačiji način uzgoja.
Naizmjenično plodonošenje česta je osobina voćaka i općenito se smatra homeostatskim mehanizmom. U "plodnim" godinama stabla daju veći prinos plodova, što iscrpljuje njihove rezerve dušika, fosfata i kalija. Voćke zatim u "neplodnim" godinama daju manje plodova kako bi iste te hranjive tvari usmjerile na proizvodnju sjemena te rast listova i izdanaka.
"Naši podaci iz četverogodišnjeg pokusa mogli bi biti vrlo korisni za smanjenje naizmjeničnog rađanja kod maslina putem odgovarajućeg upravljanja gnojidbom", napisala je u studiji Saida Bedbabis, glavna istraživačica sa Sveučilišta u Sfaksu. "Hranjive tvari primjenjivale bi se maslinama prema potrebi, uzimajući u obzir nalaze li se stabla u "rodnoj" ili "nerodnoj" godini."
Prema studiji, primjena određenih gnojiva u određenim godišnjim dobima također je isplativiji i ekološki prihvatljiviji način ublažavanja posljedica naizmjeničnog rađanja od alternative: superintenzivne kulture.
"Ispravna gnojidba prikladan je način suočavanja s naizmjeničnim rodom, dok je superintenzivni sustav drugačiji način uzgoja", rekao je Giuseppe Ferrara, odgovarajući autor studije. "Prikladnim rasporedom gnojidbe pokušavamo odgovoriti na stvarne potrebe stabala [za hranjivim tvarima] koje im [trebaju za proizvodnju maslina]. Superintenzivni sustav prisiljava stabla na proizvodnju maksimalnom stopom."
Studija je tijekom četiri godine pratila sezonske promjene dušika, fosfata i kalija u lišću i stabljikama stabala u tunijskom masliniku.
Najniže koncentracije dušika u stablima zabilježene su u proljeće godina s gnojidbom i ljeto godina bez gnojidbe.
Tijekom godina s plodonošenjem, studija je preporučila gnojenje maslina dušikom krajem zime, zatim ponovno tijekom proljeća i još jednom nakon berbe. Tijekom godina bez plodonošenja, gnojenje tijekom proljeća i ponovno u jesen pomoglo je održati vegetativni rast.
Najniže koncentracije fosfata izmjerene su tijekom ljeta i u "plodnim" i u "neplodnim" godinama. Istovremeno, najniže koncentracije kalija izmjerene su tijekom zime u obje godine ciklusa.
"Naši podaci potvrđuju da je… opskrba fosfatom krajem jeseni ili zime i djelomično krajem proljeća ili ljeta [nužna], osobito u 'aktivnoj' godini", napisao je Bedbabis. "Opskrba kalijem u siječnju ili veljači može biti nužna za potporu korijenskoj aktivnosti i naknadnom rastu izdanaka u 'mirovanju' te razvoju plodova u 'aktivnim' godinama."
Studija je provedena u Tunisu, koji ima vruću i suhu klimu veći dio godine. Međutim, Ferrara je rekao da je koncept primjenjiv svugdje, ali se mora prilagoditi određenoj lokaciji.
"[Raspored gnojidbe] može odgovarati različitim situacijama, ali je zasigurno najučinkovitiji u sušnim uvjetima gdje su temperature više tijekom cijele godine", rekao je Ferrara. "[U studiji] smo naveli samo odgovarajuća vremena za gnojidbu, a ne i doze, jer one ovise o prinosu, karakteristikama tla, vitalnosti stabla i sorti te vremenu berbe."
Ferrara je rekao da planira nastaviti proučavati gnojidbu maslina, ali i da planira provesti slična istraživanja na vinovoj lozi i drveću nara.