Sastanak sa Šimonom Laveejem i priča o svetom drvetu

Shimon Lavee, znanstvenik u području botanike i renomirani stručnjak za masline, sudjelovao je na Forumu o mediteranskoj prehrani u studenom 2011. Lavee je profesor emeritus na Hebrejuskom sveučilištu u Jeruzalemu i povezan je s Volcani centrom za poljoprivredna istraživanja, gdje je nekoć bio njegov zamjenik ravnatelja. Za Forum mediteranske prehrane bio je član znanstvenog odbora, sudjelovao je u radnoj skupini usmjerenoj na okoliš i stare sorte maslina te je u ime Izraelskog odbora za biljke potpisao Re.C.O.Med sporazum.

Profesor Lavee, njegova supruga koja je važna figura u kazalištu za mlade, i Zohar Kerem, Laveeov kolega, bili su u Europi na forumu prije putovanja u Madrid na sastanak Međunarodnog vijeća za masline (IOC). Prof. Lavee bio je uključen u rad IOC-a kao izraelski delegat i kao njegov predsjednik 2000. i 2008. godine.

Profesor Lavee smatra da će se na južnoj hemisferi dugoročno proizvoditi većina svjetskog maslinovog ulja, barem onog po konkurentnim cijenama. U Europi samo Španjolsku smatra sposobnom za konkurenciju Australiji, Južnoj Africi i sve većem broju južnoameričkih zemalja koje uzgajaju masline u živicama, koristeći navodnjavanje i mehanizirane metode. Lavee svoje vrijeme provodi razvijajući masline visokog prinosa namijenjene intenzivnoj kulturi i prava je legenda u svojoj sposobnosti odabira biljaka.

Zohar Kerem govorio je o toj nevjerojatnoj sposobnosti da procijeni stablo samo jednim pogledom. Lavee je rekao da se ne radi toliko o intuiciji koliko o iskustvu te da, ako u tome niste dobri, morate živjeti sa svojom pogreškom – lošim stablom – četrdeset godina kasnije.

Lavee također provodi vrijeme pomažući uzgajivačima s planovima za nasade, proučavajući vrijeme navodnjavanja i berbe, savjetujući studente diplomskog studija i prisustvujući konferencijama kao što je Forum mediteranske prehrane.

Možete li govoriti o maslinovom ulju u Izraelu? Koliko se proizvodi i konzumira?

Shimon Lavee: Proizvodnja u Izraelu sada je, u dobroj godini, između 9 i 10 tisuća litara ulja, a konzumiramo oko 17 tisuća. Do sada smo uvozili, posljednjih godina oko 50 posto. A u lošoj godini proizvedemo samo četiri tisuće tona, naravno da je uvoz bio mnogo veći. Sada su ove godine priličan broj nasada počeo davati plodove, pa je broj oko 10.000, a sljedeće godine će možda biti 11.000, tako da se uvoz malo smanjuje. No, trebat će godinama dok ne prestanemo uvoziti. Tri četvrtine su tradicionalne, s niskim prinosom. Oko 60 posto današnje proizvodnje dolazi s oko 25 posto površine.

Razvili ste novu maslinu?

Imamo ih nekoliko. Glavna maslina, koja se sada koristi diljem svijeta, zove se Barnea. To je velika maslina za tresače. Imamo novu sortu koja je namijenjena za živicu, a to je sorta Askal koja će, po mom mišljenju, osvojiti polovicu svijeta, jer se vrlo dobro prilagođava i za pojedinačno stablo i za živicu te ima udio maslinovog ulja od 28 do 30 posto uz prinos od 20 tona po hektaru. Sadi se po cijelom Izraelu. Potpisao sam sporazume sa Španjolskom, Južnom Afrikom, Australijom, Južnom Amerikom, a s Italijom pregovaramo, oni je žele isprobati.

Što bi Italija trebala činiti?

U Italiji postoji problem jer su parcele povijesno vrlo male – isto kao i u tradicionalnim dijelovima Izraela. Mnogi nasadi nalaze se u planinskim područjima. Sada, u tim područjima, najbolja intenzifikacija koju možete napraviti je upotreba tresača. Živa ograda nije za takve stvari. To je problem. Italija će se morati specijalizirati za butik ulja, skupa ulja za posebne kupce koji su spremni platiti za ime i tako dalje. Oprašta li se to ili ne, nije bit. Ali kao što su neki ljudi spremni platiti 200 dolara za bocu vina jer to ima reputaciju, mislim da je to smjer u kojem će Italija morati ići. Što se tiče europskih zemalja, mislim da će dugoročno jedina koja će moći konkurirati, i to u proizvodnji za veleprodaju, biti Španjolska, jer imaju velike površine, također u vlasništvu jedne osobe, kao i terene na kojima je moguća potpuna mehanizacija. Siguran sam da i u Italiji postoje neke regije gdje je to također moguće. Ono što ja znam je područje Firence, oko Perugije, i tamo to nije tako lako.

Vaš kolega je rekao da vas pitam o maslinama iz Getsemana.

To je bila jedna od najsmješnijih stvari koje su mi se ikad dogodile. Nazvali su me iz Odjela za odnose s javnošću Općine Jeruzalem. Rekli su: 'Gledajte, iz Getsemanija su tražili nekoga tko je stručnjak za masline. Nešto nije u redu s svetim stablom.' Rekao sam: 'U redu, sljedeći put kad budem išao u Senat na Sveučilište u Jeruzalemu, svratit ću.' I tako sam i učinio, a postojao je grančak koji je venuće. To se događa. Rekao sam: 'U redu', uzeo velike vrtne škare i odsjekao taj grančak do određene točke, a oni su bili šokirani i pitali: 'Što će se dogoditi?' Rekao sam: 'Gledajte, za otprilike godinu dana s ovog mjesta izrast će novi grančak.' I, naravno, tako se i dogodilo.

Tako sam postao slavna osoba na tom svetom mjestu, a u vatikanskim novinama pisalo je da je izraelski znanstvenik spasio sveti maslinov stablo, i bio sam osobno toliko uvrijeđen. Znate, u to sam vrijeme objavio studiju na kojoj sam radio pet godina i za koju sam smatrao da je s znanstvenog gledišta zaista vrhunski rad i, kao i obično, kad objavite nešto takvo, dobijete deset, dvadeset zahtjeva za reprint, a zbog te gluposti pisali su o meni po cijelom svijetu, u svakom listu.