Proizvodnja održivog ekstradjevičanskog maslinovog ulja ponovno koristi sve nusproizvode
Zahvaljujući velikom razvoju digestora za obnovljivu energiju u posljednjih nekoliko godina, vlažna šljiva može se koristiti za proizvodnju bioplina.
U posljednjim danima aktivnosti ove sezone za mnoge talijanske mlinove, sastali smo se s direktorom Udruženih toskanskih uzgajivača maslina (Olivicoltori Toscani Associati), kako bismo razgovarali o nedavnim poboljšanjima u metodama održive ekstrakcije maslinovog ulja.
"Godine 2012. odlučili smo usvojiti novi proizvodni sustav jer smo shvatili da imamo mogućnost primijeniti održivi pristup, ponovnom uporabom nusproizvoda ekstrakcije maslinovog ulja", objasnio je Giampiero Cresti. "Počeli smo pretvarati trofaznu metodu koju smo godinama koristili u dvofaznu tehnologiju."
Obično se u područjima poput Toskane u trostupanjskoj mlinici maslinovoj pasti za razrjeđivanje dodaje između 30 i 40 posto vode. U dvostepenom procesu voda više nije potrebna, a to znači i uštedu troškova za tvrtku i očuvanje slatke vode. Bez dodane vode maslinovo ulje bogatije je polifenolima, koji su hidrosolubilni spojevi.
Tijekom tog procesa masline se zdrobe i, nakon miksanja, pasta se šalje u dekantator te se razdvaja na dvije faze: maslinovo ulje i vrlo mokru grožđicu.
U tom se trenutku fragmenti koštica maslina odvajaju od ostatka maslina kako bi se koristili kao biomasa usporedive kvalitete s visokokvalitetnim peletima, objasnio je Cresti. "Jedan dio koristimo izravno u mlinu, a ostatak prodajemo tvrtkama koje ga trguju kao materijal za sustave grijanja."
Kostice maslina, osim što nude nižu cijenu i višu kalorijsku vrijednost od prosječnih peleta (prema nekim proizvođačima 7,78 kWh/kg), uvelike smanjuju stvaranje dima i pepela.
Štoviše, Cresti je istaknuo da vlažna pulpa, kroz kontroliranu anaerobnu fermentaciju u specifičnim digestorima, proizvodi bioplin koji sadrži metan, a koji se koristi za proizvodnju električne energije.
Giampiero Cresti
Ovaj proizvodni ciklus na kraju isporučuje sve nusproizvode za obnovljive izvore energije: proces se zaključuje bez stvaranja otpada.
"Bili smo među prvima koji su u Italiji sistematizirali proces ponovne uporabe vlažne šljive, a sada nekoliko mlinova koristi taj sustav", rekao je Cresti. "S tehničkog gledišta proces je bio dobro poznat i izvediv, ali stvarni je problem bio logističke prirode: kada bi mlin za nekoliko sati proizveo toliko materijala kojim je bilo teško upravljati, postojao je rizik da se stvori tvar koju nitko nije znao kako iskoristiti."
No, evolucija drugog dijela postupka bila je ključni čimbenik za konačnu ponovnu uporabu svih proizvodnih ostataka. Zahvaljujući velikom razvoju digestora za obnovljivu energiju posljednjih godina, ovaj je put postao moguć, a taj se materijal može koristiti za proizvodnju bioplina.
Unapređenje takvog sustava — izvora obnovljive energije koji smanjuju emisiju plina iz odlagališta i općenito imaju vrlo mali ugljični otisak u atmosferu — čini se ključnim za ekološki prihvatljivu proizvodnju maslinovog ulja uz smanjene troškove upravljanja.