U Sloveniji, "Drvo mora izgledati lijepo"
"Loza je poput ljubavnika", kaže Miha Jakovcic. "Ako je zanemarite, i malo, neće vam oprostiti. Maslina je, međutim, poput majke. Uvijek se možete vratiti njoj."
"Bilo je vrijeme kad je vjeverica mogla putovati od Koper do Portoroža skačući s jednog maslinovog stabla na drugo", prisjeća se Miha Jakovcic "nonna" Giovannija, djeda svoje supruge, dok promatra veličanstvene vidike iz jednog od svojih maslinika na brežuljcima slovenske obale.
Otac moje supruge kaže da rezidba nije samo stvar rezanja pravih grana. Stablo mora izgledati lijepo.
Većina je padina sada prekrivena šumama. Tu i tamo ima nekoliko maslinika.
"To bi danas bilo nemoguće, ali ako pažljivo pogledate, još uvijek možete razlikovati drevne terase na kojima su ispod hrastova rasle masline", kaže on.
On je iz iste zemlje, ali do tog trenutka njegov je odnos s maslinovim uljem bio udaljen.
Unatoč tome što je relativno mala zemlja — njezina površina od 23.000 četvornih kilometara otprilike je jednaka površini New Jerseyja — Slovenija se može pohvaliti velikom raznolikošću klimi, krajolika i kultura.
Miha, koji je iz Ljubljane, glavnog grada Slovenije, zaljubio se u maslinovo ulje zahvaljujući supruzi i njezinoj obitelji te je odlučio stvoriti maslinovo ulje Giuliana.
Samo sat vremena vožnje potrebno je da se mediteranski gradovi obale — s njihovom prepoznatljivom arhitekturom pod utjecajem Venecije — zamijene za srednjoeuropski ugođaj Ljubljane, koji odiše bogatom austro-ugarskom baštinom.
"Naravno da sam konzumirao maslinovo ulje, ali ono je bilo iz trgovine. Kad su mi pokazali kako bi pravo, vrlo dobro maslinovo ulje trebalo okusom i mirisom, za mene je to bila potpuno druga priča. I zaljubio sam se u ovo stablo", kaže Miha.
Iako radi puno radno vrijeme u financijama i živi u glavnom gradu, uživa u tome da se "napuni energijom" nakon radnog dana u svojim maslinicima.
"Misliš li da su grane ravnomjerno raspoređene?", pita on dok se penje na jedno stablo masline kako bi ga bolje orezivao. "Očev sin kaže da orezivanje nije samo stvar rezanja pravih grana. Stablo mora izgledati lijepo", dodaje on.
Baveći se poljoprivredom kao hobijem ili drugim poslom, Mihov slučaj nije se mnogo razlikuje od drugih proizvođača maslinovog ulja koje je Olive Oil Times posjetio u slovenskoj Istri.
U ovoj regiji većina proizvođača posjeduje male, često razuđene posjede rasprostranjene na strmim obroncima brežuljaka. Godinama se maslinovo ulje proizvodilo samo za vlastitu potrošnju. Tako je bilo i s Mihinom obitelji sve do nedavno.
Sada se brine o zemljištu roditelja svoje supruge, četiri parcele od Koper do Portoroža, i uspio je uključiti proizvodnju još troje rođaka pod markom Giuliana, nazvanom po majci njegove supruge.
Ukupno obrađuju oko 800 maslina. Korak po korak, kaže Miha, proizvodnja maslinovog ulja se oporavlja u Sloveniji i mnoge nekada napuštene terase i maslinici vraćaju se u proizvodnju.
"U ovom kraju postoji izreka: Vinova loza je poput ljubavnice. Ako je zanemarite, i malo, neće vam oprostiti. Maslina je, međutim, poput majke. Uvijek se možete vratiti njoj", šali se.
Slovenija ima samo 46 kilometara obale i proizvodi oko 400 tona maslinovog ulja godišnje, prema podacima Međunarodnog vijeća za masline.
To je mali udio u mediteranskoj proizvodnji, no kvaliteta slovenskih maslinovih ulja stječe stalno priznanje. Prošle je godine trojica slovenskih proizvođača nagrađena na svjetskom natjecanju maslinovih ulja NYIOOC.
Giulianino maslinovo ulje osvojilo je Zlatnu nagradu. Za Mihu su posebni uvjeti istarske klime i činjenica da se većina posla mora obavljati ručno ključni za kvalitetu.
"Svaka je parcela jedinstvena i zahtijeva posebnu njegu", kaže on, napominjući kako visina, vlaga i izloženost vjetrovima, niskim temperaturama i suncu mogu utjecati na rast maslina te na količinu i kvalitetu uroda.
"Svako stablo njegujemo pojedinačno. Masline uglavnom beremo ručno i beremo ih vrlo rano u listopadu. Moramo napraviti kompromis između izvrsne kvalitete i veće količine", kaže on.