Mediteranska prehrana uvrštena na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine

Vijest s naslovnice

Peta sjednica Međuvladinog odbora UNESCO-a, pod predsjedanjem Jacoba Ole Miarona (Kenija) i održana u Nairobiju s oko 450 sudionika, završila je svoj rad 19. studenoga upisavši 51 novi element na UNESCO-ove popise nematerijalne baštine.

Sastavši se prvi put u podsaharskoj Africi (Kenija), dvadeset četiri države članice Međuvladinog odbora UNESCO-a za očuvanje nematerijalne kulturne baštine raspravile su i odlučile upisati četiri elementa na Popis hitnog očuvanja i 47 elemenata na Zastupnički popis.

Odluku Odbora pomno prate zajednice diljem svijeta svjesne važnosti očuvanja svoje baštine. Popis nematerijalne kulturne baštine pokrenut je 2003. godine i sada obuhvaća oko 166 stavki, uključujući hrvatsku izradu čipke, argentinski tango i tibetansku operu.

Inicijativa za uvrštenje mediteranske prehrane na popis započela je prije četiri godine kada su je predložile Italija, Španjolska, Grčka i Maroko. Nije ispunila UNESCO-ve smjernice pa je inicijativa odbijena. Prošlog kolovoza četiri su zemlje, uz koordinaciju Italije, preradile svoj prijedlog.

Mediteranska prehrana

Upisana 2010. godine na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva

Zemlje: Španjolska – Grčka – Italija – Maroko

Mediteranska prehrana čini skup vještina, znanja, praksi i tradicija koje se protežu od krajolika do stola, uključujući usjeve, berbu, ribolov, očuvanje, preradu, pripremu i, osobito, konzumaciju hrane. Mediteransku prehranu karakterizira prehrambeni model koji je ostao stalan kroz vrijeme i prostor, a sastoji se uglavnom od maslinovog ulja, žitarica, svježeg ili sušenog voća i povrća, umjerene količine ribe, mliječnih proizvoda i mesa te mnogih začina i začinskog bilja
sve popraćeno vinom ili čajevima, uvijek uz poštovanje vjerovanja svake zajednice. Međutim, mediteranska prehrana (od grčke riječi diaita, što znači način života) obuhvaća više od same hrane. Ona potiče društvenu interakciju, budući da su zajednički obroci kamen temeljac društvenih običaja i svečanih događanja. Potaknula je stvaranje značajnog korpusa znanja, pjesama, maksima, priča i legendi. Sustav je ukorijenjen u poštovanju teritorija i bioraznolikosti te osigurava očuvanje i razvoj tradicionalnih aktivnosti i zanata povezanih s ribarstvom i poljoprivredom u mediteranskim zajednicama, od kojih su primjeri Soria u Španjolskoj, Koroni u Grčkoj, Cilento u Italiji i Chefchaouen u Maroku. Žene igraju osobito važnu ulogu u prenošenju stručnosti, kao i znanja o ritualima, tradicionalnim gestama i proslavama te u očuvanju tehnika.

Što je nematerijalna baština?

Pojam "kulturna baština" znatno je promijenio svoj sadržaj posljednjih desetljeća, djelomično zahvaljujući instrumentima koje je razvio UNESCO. Kulturna baština ne završava na spomenicima i zbirkama predmeta. Ona također uključuje tradicije ili žive izraze koje smo naslijedili od svojih predaka i prenosimo svojim potomcima, kao što su usmene tradicije, izvedbene umjetnosti, društvene prakse, rituali, svečani događaji, znanja i prakse vezane uz prirodu i svemir ili znanja i vještine za izradu tradicionalnih rukotvorina.

Iako je krhka, nematerijalna kulturna baština važan je čimbenik u održavanju kulturne raznolikosti suočene s rastućom globalizacijom. Razumijevanje nematerijalne kulturne baštine različitih zajednica pomaže u međukulturalnom dijalogu i potiče međusobno poštovanje prema drugim načinima života.

Važnost nematerijalne kulturne baštine nije sama kulturna manifestacija, već bogatstvo znanja i vještina koje se putem nje prenose s jedne generacije na drugu. Društvena i ekonomska vrijednost tog prijenosa znanja relevantna je za manjinske skupine i za većinske društvene skupine unutar države te je jednako važna za zemlje u razvoju kao i za razvijene.

Izvor: UNESCO

Pročitajte više:

UNESCO: Što je nematerijalna baština?

UNESCO: Konvencija o očuvanju nematerijalne kulturne baštine (PDF)