Europska unija maslinovo ulje, zakonodavna stvarnost

Kada krajem rujna izađe prvi program EU-a za maslinovo ulje , malo je vjerojatno da će odstupati od nacrta koji kruže od sredine ljeta. Ti nacrti ukazuju na to da će se plan usredotočiti na kvalitetu i kontrolu, restrukturiranje sektora, promociju i konkurenciju s trećim zemljama.

Time će se također potvrditi činjenica da maslinovo ulje postaje "proizvod EU-a" kojeg Brisel podržava ne samo sustavom potpora proizvođačima (posebno isplatama poljoprivrednicima i potporama za skladištenje viška), nego i čeličnim pravilima koja se odnose na standarde, označavanje, marketing, zdravstvene i nutritivne tvrdnje te pravila o zaštiti okoliša.

EU govori kroz zakon i kao takva, štafeta je prešla s mediteranskih država članica na Bruxelles. Poticaj Briselu da maslinovo ulje učini svojim ne proizlazi samo iz štete nanesene lokalnim (posebno talijanskim i španjolskim) industrijama zbog skandala, već i iz porasta konkurencije u obliku agresivnih, navodno "znanstveno utemeljenih" novih svjetskih konkurenata, i rastućoj svjetskoj razlikama u prihodima koja je učinila maslinovo ulje 'masnoćom za jedno posto' i one koji im se žele približiti. Moglo bi se reći da je to i način da se Bruxelles 'dodvori' regiji koja je sve više otuđena prijetnjama i uvredama svojih sjevernih susjeda.

Za razliku od potpuno suverenih država, EU može djelovati samo putem zakonodavnih akata čija legitimnost mora biti utemeljena na ugovorima o EU. Stoga je u zakonu budućnost maslinovog ulja EU. Dok je rana zakonodavna djelatnost EEZ/EU općenito bila blaga prema nacionalnom suverenitetu, oslanjajući se prvenstveno na 'Direktive' ('uputstva' državama članicama da promijene vlastite zakone kako bi se postigao navedeni cilj), danas djeluje gotovo isključivo putem 'Uredbi' (opsežnijih oblika zakonodavstva koji stupaju na snagu odmah u pisanom obliku, bez potrebe ili mogućnosti daljnjih nacionalnih mjera). Gotovo sve nove uredbe ukidaju ranije direktive koje su bile osmišljene kako bi državama članicama dale osjećaj da su i dalje one te koje kontroliraju situaciju.

Nedavno zakonodavstvo o maslinovom ulju izvrstan je primjer toga, a prva takva Uredba datira iz 1991. (Uredba 2568/1991., s najnovijom izmjenom iz 2011.), kada je Bruxelles utvrdio kategorije maslinovog ulja i pravne načine za njihovo razlikovanje. U siječnju ove godine stupila je na snagu provedbena uredba o stavljanju maslinovog ulja u promet i označavanju (Uredba 29/2012), kojom se objedinjuju desetljeće izmjena izvornog zakona iz 2002. godine. Time se utvrđuju posebni zahtjevi koji se primjenjuju na maslinovo ulje, kao dopuna onima utvrđenima Uredbom iz 2011. (Uredba 1169) o pružanju informacija o hrani potrošačima. EU također provodi tekući zakonodavni program za uspostavljanje dopuštenih zdravstvenih i nutritivnih tvrdnji te sudjeluje u okolišnim mjerama potrebnim za reguliranje otpada i prilagođavanje interesima novog svijeta "turizma maslinovog ulja".

Unatoč podrijetlu s Bliskog istoka, Južna Europa oduvijek je dom maslinovog ulja i sinonim za kvalitetu i okus. Gore navedeni čimbenici, tj. skandali u zemljama proizvođačima, volja za konsolidacijom s strane EU-a i ozbiljna konkurencija, osobito za imućno američko tržište potrošača, stvaraju potrebu za odlučnijim pristupom Bruxellesa kako bi se sačuvala pozicija europskog maslinovog ulja na svjetskom tržištu.

Virginia Brown Keyder članica je odvjetničke komore u New Yorku (u mirovini) i predaje pravo Europske unije u Turskoj te međunarodno pravo i pravo intelektualnog vlasništva na Državnom sveučilištu New Yorka u Binghamtonu. Radi na knjizi o pravu i maslinovom ulju.