Prednosti konzumacije maslinovog ulja u liječenju dijabetesa tipa 2
Pregled novijih dokaza pokazuje da maslinovo ulje pomaže poboljšati ključne mehanizme uključene u razvoj i napredovanje dijabetesa tipa 2, što ga čini prikladnom preporukom u sklopu zdrave prehrambene intervencije.
Širom svijeta dijabetes tipa 2 poprima razmjere epidemije, s više od 300 milijuna oboljelih, a procjenjuje se da će do 2030. godine taj broj porasti na 600 milijuna dijagnosticiranih slučajeva.
Informacije o smanjenom riziku od dijabetesa tipa 2 prilično su česte. Međutim, pronalaženje informacija o liječenju i upravljanju za osobu koja već ima dijabetes tipa 2 može biti nešto teže.
Stoga je ovaj članak osmišljen kao svojevrsni mini pregled literature, koji ukazuje na neka od novijih istraživanja o maslinovom ulju i njegovim potencijalnim prednostima za upotrebu kao prehrambena intervencija u liječenju dijabetesa tipa 2.
Endoplazmatski retikularni stres (ER) središnji je posrednik disfunkcije beta-stanica gušterače kod dijabetesa tipa 2. In vitro studija objavljena u časopisu Biochemical and Biophysical Research Communications 2016. godine istraživala je može li tirosol, antioksidativni polifenolni spoj koji se nalazi u maslinovom ulju, zaštititi od disfunkcije beta-stanica. Istraživači su otkrili da tirosol doista štiti od stanične smrti beta-stanica uzrokovane stresom endoplazmatskog retikuluma, što sugerira da bi ga trebalo istražiti kao terapijsko sredstvo za poboljšanje inzulinske rezistencije i dijabetesa.
Inzulinска rezistencija (IR) jedan je od glavnih čimbenika koji doprinose poteškoćama u održavanju kontrole glukoze u krvi. Studija objavljena u časopisu Diabetologia 2015. godine randomizirala je 642 pacijenta u skupine na mediteransku prehranu obogaćenu maslinovim uljem (MedDiet) (35 posto masti; 22 posto iz jednostruko nezasićenih masti) ili na prehranu s niskim udjelom masti (manje od 28 posto masti) kako bi se utvrdilo utječu li prehrambene intervencije na tkivnu specifičnu inzulinsku rezistenciju (IR) i funkciju beta-stanica. Studija je pokazala da su obje prehrane poboljšale inzulinsku rezistenciju (IR), no IR u jetri poboljšala se više uz prehranu s niskim udjelom masti, dok bi od MedDiet prehrane obogaćene maslinovim uljem više mogle imati koristi IR u mišićima i IR u mišićima i jetri.
Trenutačno ne postoje klinička ispitivanja koja procjenjuju ulogu prehrambenih obrazaca na incidenciju mikrovaskularnih komplikacija kao što su retinopatija i nefropatija kod dijabetesa tipa 2. Post hoc analiza kohorte sudionika s dijabetesom tipa 2, objavljena u časopisu Diabetes Care 2015. godine, pokazuje da MedDiet obogaćen djevičanskim maslinovim uljem može štititi od dijabetičke retinopatije, komplikacije koja dovodi do sljepoće, ali ne i od nefropatije.
Prema detaljnom pregledu 2824 studije, objavljenom u časopisu British Medical Journal 2015. godine, konzumacija mediteranske prehrane povezana je s boljim glikemijskim nadzorom i čimbenicima kardiovaskularnog rizika, čak i u usporedbi s prehranom s nižim udjelom masti.
Klinička stanja povezana s pretilosti, poput dijabetesa tipa 2, pokazuju poboljšanja uz svakodnevni unos konjugirane linolne kiseline (CLA) ili ekstradjevičanskog maslinovog ulja. Studija na miševima, objavljena u časopisu The Journal of Nutritional Biochemistry 2015. godine, istraživala je može li prehrambeni dodatak CLA-e ili ekstradjevičanskog maslinovog ulja promijeniti metabolizam organizma povezan s mitohondrijskom energetikom. Studija je otkrila da, iako ekstradjevičansko maslinovo ulje samo po sebi nije promijenilo nijedan metabolički parametar, u kombinaciji s CLA-om štiti od inzulinske rezistencije (IR) i povećanja jetre, dok CLA poboljšava mitohondrijsku aktivnost i metabolizam organizma.
Prema istraživanju objavljenom u časopisu Biochimia et Biophysica Acta 2014. godine, masna kiselina oleinska, glavna biološka komponenta maslinovog ulja, primarna je komponenta membranskih lipida i pomaže u regulaciji struktura membrana jer ima sposobnost inkorporacije u fosfolipide, što ima razne prednosti za sastav stanica. Također se smatra da membrane bogate oleinskom kiselinom imaju povećanu fleksibilnost kako bi potaknule transport glukoze GLUT4 u stanice i pomogle u obrnutoj preobrazbi inzulinske rezistencije (IR) inducirane zasićenim masnim kiselinama.
Osmogodišnje praćenje četverogodišnjeg randomiziranog ispitivanja, objavljeno u časopisu Diabetes Care 2014., procijenilo je dugoročne učinke dviju prehrambenih intervencija na 215 pretilih sudionika s novodijagnosticiranim dijabetesom tipa 2. Mediteranska prehrana s niskim udjelom ugljikohidrata (LCMD) (manje od 50 posto ugljikohidrata) uspoređivana je s tipičnom prehranom s niskim udjelom masti (manje od 30 posto masti) po potrebi za antidiabetičkim lijekovima. LCMD je rezultirao značajno većim smanjenjem razine HbA1c, većom stopom remisije dijabetesa i dvogodišnjom razlikom u potrebi za lijekovima za dijabetes u usporedbi s prehranom s niskim udjelom masti.
Dislipidemija je posljedica metaboličkog sindroma i česta je kod osoba s dijabetesom tipa 2. In vitro studija na stanicama jetre štakora, objavljena u časopisu The Journal of Nutritional Biochemistry 2014. godine, pokazala je da hidroksitirosol, tirosol i oleuropein, fenoli prisutni u EVOO-u, inhibiraju sintezu masnih kiselina i triglicerida, što podupire druga istraživanja koja pokazuju da maslinovo ulje ima pozitivan učinak na razinu kolesterola.
Studija objavljena u časopisu Clinical Nutrition 2013. godine randomizirala je 110 pacijenata s metaboličkim sindromom u skupine na mediteransku prehranu s dodatkom ekstra djevičanskog maslinovog ulja (MedDiet+EVOO), mediteransku prehranu s dodatkom orašastih plodova (MedDiet+nuts) ili prehranu s niskim udjelom masti kako bi se istražio učinak mediteranske prehrane na sustavne oksidativne biomarkere. Rezultati su pokazali da je, u usporedbi s prehranom s niskim udjelom masti, mediteranska prehrana smanjila oksidativno oštećenje lipida i DNK kod osoba s metaboličkim sindromom.
Ovo nije iscrpan popis istraživanja o prednostima maslinovog ulja u liječenju i upravljanju dijabetesom tipa 2, već samo kratak pregled nedavnih dokaza. Međutim, čini se da istraživanja pokazuju kako maslinovo ulje, njegovi fenoli, polifenoli i svojstva mogu pomoći u poboljšanju nekih ključnih mehanizama uključenih u razvoj i napredovanje dijabetesa tipa 2, što ga čini prikladnom preporukom kao dio zdrave prehrambene intervencije.