Mediteranska dijeta s niskim udjelom ugljikohidrata rezultira višom stopom remisije kod dijabetesa tipa 2

Mediteranska prehrana s niskim udjelom ugljikohidrata odgađa upotrebu lijekova i rezultira većom stopom remisije kod dijabetesa tipa 2 u usporedbi s prehranom s niskim udjelom masti.

Dijabetes tipa 2 je ozbiljno zdravstveno stanje koje obično dovodi do pogoršanja zdravlja i sve veće potrebe za lijekovima. Međutim, neka istraživanja ukazuju da prehrambena intervencija zapravo ne samo da može odgoditi potrebu za lijekovima, već može rezultirati i višom stopom potpunog povlačenja dijabetesa.

Štoviše, čini se da prehrambena intervencija kojom se ugljikohidrati zamjenjuju za masti, osobito zdrave jednostruko nezasićene masti poput maslinovog ulja, pruža veće ukupne koristi u usporedbi s dijetama s niskim udjelom masti.

U četverogodišnjem randomiziranom kontroliranom ispitivanju objavljenom u časopisu Annals of Internal Medicine 2009. godine, Esposito i suradnici usporedili su učinke mediteranske prehrane s niskim udjelom ugljikohidrata (LCMD) (manje od 50 posto ugljikohidrata) i tipične prehrane s niskim udjelom masti (LF) (manje od 30 posto masti) na potrebu za antidiabetičkim lijekovima kod pacijenata s novodijagnosticiranim dijabetesom tipa 2.

U ispitivanju je sudjelovalo 215 pretilih sudionika s novodijagnosticiranim dijabetesom tipa 2 koji nikada nisu bili liječeni antidiabetičkim lijekovima i koji su imali razinu HbA1c manju od 11 posto. Primarni ishodi uključivali su početak terapije antidiabetičkim lijekovima, što je protokolom definirano kao potrebno kada je sljedeća razina HbA1c veća od 7 posto. Sekundarni ishodi uključivali su promjene u tjelesnoj težini, glikemijskoj kontroli i čimbenicima rizika za koronarnu bolest.

Nakon 4 godine samo je 44 posto pacijenata u LCMD skupini trebalo lijekove u usporedbi sa 70 posto u LF skupini, LCMD je smanjio HbA1c za 2 posto u usporedbi s 1,6 posto kod LF, zabilježen je veći pad serumskih triglicerida u LCMD skupini (23,4 mg/dl u usporedbi s 12,6 mg/dl u LF skupini), i HDL kolesterol povećao se samo u LCMD skupini, za 1,8 mg/dl.

Godine 2014. u časopisu Diabetes Care objavljeno je praćenje od 8,1 godine izvorne studije kako bi se procijenili dugoročni učinci prehrambenih intervencija na primarne i sekundarne ishode.

Nakon 8,1-godišnjeg praćenja, razlika u prosječnom trajanju razdoblja tijekom kojeg su sudionici trebali lijekove iznosila je 2 godine (LCMD 8,1 godine, LF 6,1 godina). Remisija je postignuta i održana u znatno većoj stopi u skupini LCMD.

Sveukupno, LCMD se pokazao najboljim za postizanje potpune remisije kod dijabetesa tipa 2, pri čemu je 9,7 posto sudionika postiglo remisiju od najmanje 3 godine u usporedbi sa samo 2 posto u LF skupini, 5,7 posto postiglo remisiju od 4 godine u usporedbi s nula posto u LF skupini i 2,9 posto postiglo remisiju od 5 godina u usporedbi s nula posto u LF skupini.

Nakon provedbe studije praćenja u trajanju od 8,1 godine, autori su zaključili da:

"Kod pacijenata s novodijagnosticiranim dijabetesom tipa 2, mediteranska prehrana s niskim udjelom masti rezultirala je većim smanjenjem razine HbA1c, većom stopom remisije dijabetesa i odgođenom potrebom za lijekovima za dijabetes u usporedbi s prehranom s niskim udjelom masti."

Nadalje, Esposito i suradnici objavili su detaljan sustavni pregled svih meta-analiza i randomiziranih ispitivanja koja su uspoređivala mediteransku prehranu s kontrolnom prehranom u liječenju dijabetesa tipa 2. Objavljena u časopisu British Medical Journal 2015. godine, studija je obuhvatila 2.824 sudionika i zaključila da:

"Mediteranska prehrana bila je povezana s boljim glikemijskim nadzorom i kardiovaskularnim čimbenicima rizika nego kontrolne prehrane, uključujući prehranu s nižim udjelom masti, što sugerira da je prikladna za cjelokupno liječenje dijabetesa tipa 2."