Istraživanje sugerira da prženi krumpiri i loše prehrambene navike skraćuju životni vijek
Istraživači su otkrili vezu između povećane smrtnosti i česte konzumacije prženih krumpirovih jela – no potrebna su daljnja istraživanja.
Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu American Journal of Clinical Nutrition otkrilo je da konzumacija prženog krumpira (poput pomfrita, čipsa i hash brownsa) povezana s povećanim rizikom od smrtnosti na način na koji to ne čine druge metode pripreme hrane poput kuhanja i parenja.
Ova je publikacija prva koja izravno obrađuje odnos između prženog krumpira i povećane smrtnosti. Provela ju je glavna istraživačica Nicola Veronese iz Talijanskog nacionalnog istraživačkog vijeća zajedno s raznim stručnjacima iz drugih talijanskih, španjolskih, britanskih i američkih obrazovnih i istraživačkih ustanova.
Vidi također: Raskidanje mitova o prženju na maslinovom ulju
Istraživanje je obuhvatilo skupinu od 4400 odraslih osoba u dobi od 45 do 79 godina, čije su prehrambene navike pratile osam godina pomoću upitnika o učestalosti konzumacije hrane. Nakon praćenja tijekom proteklog razdoblja utvrđeno je da su sudionici koji su konzumirali prženi krumpir najmanje dva puta tjedno ili češće imali povećan rizik od smrtnosti, dok na one koji su konzumirali nepečeni krumpir to nije utjecalo.
Budući da je studija bila opservacijske prirode, istraživači priznaju da se ne može reći da jedenje prženog krumpira izravno uzrokuje rani mortalitet te da bi za to bilo potrebno više istraživanja s većim brojem odraslih sudionika. Nadalje, zaključci su doneseni na temelju informacija prikupljenih iz kohortne studije Osteoarthritis Initiative, koja je zahtijevala da sudionici budu pretili ili da su u prethodnih 12 mjeseci iskusili bol u koljenu ili ozljedu koljena. Vjerojatno je da je i sama populacijska skupina bila pristrana i uključivala odrasle koji su bili pretili i vodili sjedilački način života – dva čimbenika koja mogu utjecati na rani mortalitet.
Godine 2016. Susanna Larrson s Jedinice za prehrambenu epidemiologiju u Stockholmu (s Instituta za medicinu okoliša na Karolinskom institutu) provela je dvije prospektivne kohortne studije o odnosu između konzumacije krumpira i rizika od razvoja kardiovaskularnih bolesti. Studija nije pronašla konačnu vezu između ta dva čimbenika, već je umjesto toga tvrdila da je svako zabilježeno povećanje smrtnosti vjerojatnije povezano s cjelokupnom prehranom sudionika, a ne s konzumacijom krumpira.
Prethodna studija talijanskog Odsjeka za prehrambene znanosti Sveučilišta u Napulju Federico II o odnosu fenolnih spojeva djevičanskog maslinovog ulja i stvaranja akrilamida u prženim čipsima otkrila je da bi za loše zdravstvene ishode mogao biti odgovoran način pripreme krumpira, a ne sam krumpir.
Studija je otkrila da krumpir pržen duže vrijeme na visokim temperaturama ima višu razinu akrilamida, kemijskog spoja za koji mnoge nadležne institucije (uključujući Svjetsku zdravstvenu organizaciju i Agenciju za standarde hrane Ujedinjenog Kraljevstva) vjeruju da je toksičan i odgovoran za povećanje rizika od raka kod ljudi.
Razine akrilamida bile su najniže u krumpirima prženim na maslinovom ulju, a više u krumpirima prženima u uljima za kuhanje bogatim trans-masnim kiselinama. Dokazano je da trans-masne kiseline povećavaju razinu HDL (lipoproteina visoke gustoće) kolesterola u krvi, čime se povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti, srčanih udara i smrti.