Primjena zdrobljene stijene na poljoprivredna zemljišta smanjuje atmosferski CO2, pokazuje studija
Do dvije milijarde tona CO2 moglo bi se apsorbirati svake godine dodavanjem zdrobljenih stijena u poljoprivredna zemljišta. Ovu bi tehniku zemlje mogle primijeniti kako bi ispunile svoje klimatske ciljeve.
Nova studija objavljena u časopisu Nature sugerira da raspršivanje sitno zdrobljenih stijena na poljoprivrednim zemljištima u velikim razmjerima može funkcionirati kao rezervoar ugljičnog dioksida i značajno smanjiti količinu CO2 u atmosferi.
Tehnika je poznata kao pojačano vremensko trošenje stijena, a istraživači procjenjuju da, ako se pravilno primijeni, ima kapacitet sekvestrirati do dvije milijarde tona CO2 iz Zemljine atmosfere svake godine.
Vidi također: Klimatske promjeneKoličina uklonjenog CO2 izjednačava godišnje emisije globalnih zračnog i pomorskog prometa zajedno ili gotovo polovicu godišnjih emisija stakleničkih plinova u Europi.
Raspadanje stijena može pomoći državama da ispune ciljeve Pariškog sporazuma i ograniče globalno zatopljenje na manje od 2 °C (3,6 °F) iznad predindustrijskih razina, napomenuli su istraživači.
Predložena metoda zahtijeva fino mljevenje bazaltne vulkanske stijene i drugih materijala iz rudarske i građevinske industrije te rasipanje zdrobljenih stijena na obradivo tlo i trajnice.
Zbog svoje mineralne kemije, kameni prašak djeluje kao sekvestrant CO2, apsorbirajući plin iz atmosfere. Pohranjeni ugljični dioksid zatim se postupno pretvara u otopljeni anorganski ugljik i uklanja se putem drenažnih voda.
Studija je utvrdila da najveći svjetski emisori stakleničkih plinova također imaju najveću sposobnost smanjenja atmosferskog CO2 primjenom ove metode, zbog svojih opsežnih poljoprivrednih površina.
"Strategije smanjenja emisija ugljikovog dioksida koje se mogu primijeniti u velikoj mjeri i koje su kompatibilne s postojećom namjenom zemljišta hitno su potrebne za borbu protiv klimatskih promjena, uz temeljite i trajne rezove emisija", rekao je David Beerling, profesor na Sveučilištu u Sheffieldu u Ujedinjenom Kraljevstvu i glavni autor studije.
"Prskanje kamenog praha na poljoprivredno zemljište jednostavan je i praktičan pristup uklanjanju CO2 s potencijalom za poboljšanje zdravlja tla i proizvodnje hrane", dodao je. "Naše analize otkrivaju da zemlje velike emisije – Kina, Sjedinjene Države, Indija – imaju najveći potencijal za to, što naglašava njihovu potrebu da se uhvate u koštac s tim izazovom."
U Europi bi vjetrenje stijena bilo najučinkovitije u Španjolskoj i Francuskoj, pružajući sredstva za kompenzaciju njihovih emisija stakleničkih plinova za 40 posto.
Trošak potreban za postizanje smanjenja atmosferskog ugljičnog dioksida za dvije milijarde tona do 2050. godine za velike zagađivače kreće se između 80 i 190 dolara po toni CO2, ovisno o troškovima rada, goriva i električne energije u svakoj zemlji.
Poljoprivrednici koji žele dodati poljoprivredni vapnenac na svoja polja kako bi smanjili zakiseljavanje tla potencijalni su korisnici postupka razaranja stijena, a postojeća logistička infrastruktura može omogućiti brzu primjenu ove metode.
"Praksa rasipanja zdrobljene stijene radi poboljšanja pH vrijednosti tla uobičajena je u mnogim poljoprivrednim regijama diljem svijeta", rekao je istraživač Steven Banwart. "Tehnologija i infrastruktura već postoje za prilagodbu tih praksi kako bi se iskoristio pepeo bazaltne stijene. To nudi potencijalno brz prijelaz u poljoprivrednim praksama koji će pomoći u hvatanju CO2 u velikim razmjerima."
Studija je također navela da je za uspjeh metode nužno stvoriti regulatorne i poticajne okvire te pozvala vlade da izrade popise prikladnih kamenih materijala.