Navodnjavanje otpadnim vodama nije utjecalo na kvalitetu ekstra djevičanskog maslinovog ulja
Studija otkriva da bi zalijevanje maslina tretiranim otpadnim vodama moglo biti učinkovit način očuvanja resursa bez utjecaja na kvalitetu.
Voda brzo postaje rijetka roba, a prema procjenama u 2015. godini u izvješću Svjetskog izvješća o razvoju voda očekuje se globalni deficit vode od 40 posto. Niske zalihe vode posebno bi pogodile poljoprivredu i mogle dovesti do smanjenja zemljišta korištenog za uzgoj hrane.
Jedno od područja zabrinutosti je mediteranska regija, koja koristi čak 64 posto svoje vode u poljoprivredne svrhe, prema radu iz 2010. godine "Vodno pitanje u Mediteranu" autorice Eugenie Ferragine, objavljenom od strane Europskog instituta za Mediteran (IEMed) i Instituta Europske unije za sigurnosne studije (EUISS).
Iako je Tunis obično četvrti najveći proizvođač maslinovog ulja, to je suha mediteranska zemlja s ograničenim vodnim resursima. Zabrinutost zbog ovisnosti o konvencionalnim metodama navodnjavanja i prognoza smanjenja opskrbe vodom potaknula je tuniske istraživače da istraže kvalitetu maslinovog ulja uz upotrebu nekonvencionalnih izvora vode za uzgoj maslina.
Rezultati studije objavljeni su 17. veljače 2016. u časopisu Journal of Agricultural and Food Chemistry.
Eksperimentalno nasad maslina sorte Chemlali u gradu Sfaksu u Tunisu zalijevan je iz dva glavna izvora otpadnih voda – pročišćene otpadne vode iz kućanstava i industrije te otpadne vode iz mlina za masline proizvedene tijekom ekstrakcije maslinovog ulja u mlinu koji se također nalazi u gradu Sfaksu.
Za potrebe studije, istraživači su zalijevali stablima masline koristeći konvencionalni izvor vode kao kontrolu te otpadnu vodu iz mlina u količinama od 50, 100 ili 200 m3/ha, dok je u eksperimentalnoj skupini korištena pročišćena otpadna voda.
Istraživači su otkrili da je sadržaj polifenola u ekstra djevičanskom maslinovom ulju iz stabala zalijevanih otpadnim vodama iz masnice i pročišćenim otpadnim vodama bio značajno viši od sadržaja polifenola u ekstra djevičanskom maslinovom ulju iz kontrolne skupine. Sadržaj polifenola bio je osobito viši u ekstra djevičanskom maslinovom ulju iz stabala zalijevanih otpadnim vodama iz masnice u količinama od 50 i 100 m3/ha.
Koncentracija α-tokoferola u ekstra djevičanskom maslinovom ulju bila je najviša kod stabala zalijevanih s 50 m3/ha otpadne vode iz mlina, ali je obrnuto opadala s povećanjem zalijevanja na 100 ili 200 m3/ha. Sadržaj α-tokoferola bio je najniži u ekstra djevičanskom maslinovom ulju proizvedenom od stabala zalijevanih s pročišćenom otpadnom vodom.
Međutim, pročišćena otpadna voda povećala je sadržaj linolne kiseline, ali smanjila sadržaj oleinske kiseline u ekstra djevičanskom maslinovom ulju. Sveukupno, analiza kiselinskog profila pokazala je da ekstra djevičansko maslinovo ulje s stabala zalijevanih otpadnom vodom iz maslinika ima bolju sastavnicu masnih kiselina od ulja s stabala zalijevanih pročišćenom otpadnom vodom.
Istraživači ističu da je, bez obzira na izvor vode korišten za navodnjavanje maslina, sve proizvedeno maslinovo ulje bilo ekstra djevičansko maslinovo ulje. Studija zaključuje da bi navodnjavanje maslina otpadnom vodom iz mlina ili pročišćenom vodom umjesto konvencionalnih izvora vode moglo biti učinkovit način štednje vode bez utjecaja na kvalitetu ekstra djevičanskog maslinovog ulja.