Revizija EU-a utvrdila je propuste u nadzoru maslinovog ulja unatoč snažnom regulatornom okviru

Potrebno je učiniti više kako bi se osiguralo da maslinovo ulje koje se unutar Europske unije i među njezinim državama stavlja na tržište, konzumira i trguje njime u potpunosti zadovoljava standarde kvalitete i sigurnosti EU.

Posebno izvješće koje je objavio Europski revizorski sud (ECA) ispitalo je učinkovitost regulatornog okvira EU-a procjenom njegove primjene u odabranim državama između 2018. i 2023. godine.

Revizijom je utvrđeno da postojeći propisi adekvatno rješavaju pitanja autentičnosti, kvalitete i sljedivosti maslinovog ulja.

Međutim, izvješće je zaključilo da se ta pravila ne pretvaraju uvijek u učinkovite kontrole na terenu, uglavnom zbog neujednačene provedbe od strane država članica.

Prema Sudu, glavna slabost ne leži u nedostatku pravila, nego u načinu na koji se ona provode, nadziru i o kojima se izvještava. Naknadne mjere nakon nepoštivanja propisa — kao što su reklasifikacija, povlačenje ili sankcije — ne primjenjuju se uvijek pravovremeno ili dosljedno.

Za reviziju su Italija i Španjolska odabrane kao glavni proizvođači, Grčka i kao proizvođač i kao trgovac, a Belgija kao ključno tržište za uvoz i distribuciju.

Utvrđena je značajna ranjivost u vezi s kontaminantima i ostacima pesticida. Sud je primijetio da kontrole u ovom području ostaju neujednačene diljem EU-a, uglavnom zbog regulatornih praznina.

Dok su za ostatke pesticida propisani jasni okviri i rutinski se provjeravaju uzorkovanjem temeljenim na riziku, drugi kontaminan­ti — uključujući mineralna ulja i plastičare — podliježu manjem broju zahtjeva EU-a.

Takve tvari mogu dospjeti u maslinovo ulje kontaktom s opremom za preradu, mazivima koja se koriste u mlinovima ili strojevima za berbu, materijalima za pakiranje, spremnicima za skladištenje ili transportnim kontejnerima.

Budući da pravila EU-a ne utvrđuju dosljedno granice ili minimalne provjere za te kontaminan­te, države članice primjenjuju različite pristupe, često bez dokumentirane analize rizika.

Iako EU uvozi otprilike 9 posto svog maslinovog ulja, revizijom je utvrđeno da su provjere kontaminanata i ostataka pesticida u uvezenim uljima bile ograničene ili nepostojeće u ispitivanim zemljama.

Također su utvrđeni nedostaci u sljedivosti, ključnom stupu sigurnosti i autentičnosti maslinovog ulja. Iako zakonodavstvo EU-a zahtijeva osnovnu sljedivost, ono ne precizira kako se provjere trebaju provoditi, što dovodi do različitih nacionalnih tumačenja.

U nekim slučajevima nadležna tijela nisu provjerila može li se podrijetlo navedeno na etiketama pratiti kroz sve faze lanca opskrbe.

ECA je dodala da razlike u metodama prikupljanja podataka i formatima izvješćivanja sprječavaju smisleno uspoređivanje provjera sljedivosti među državama članicama, ograničavaju sposobnost Europske komisije da procijeni cjelokupnu učinkovitost sustava.

U jednoj studiji slučaja o sljedivosti revizori su utvrdili da se neke proizvode nije moglo u potpunosti pratiti do njihovog deklariranog podrijetla, osobito kada su opskrbni lanci uključivali više država članica ili izvore izvan EU-a.

Unatoč tim problemima, Sud je napomenuo da Španjolska i Italija provode širok raspon mjera koje su uglavnom usklađene s zahtjevima EU-a.

U Italiji je minimalni broj provjera kategorije ispunjen u svim revidiranim godinama osim tijekom razdoblja COVID-19 od 2020. do 2021. godine. Nadležna tijela također su provela znatno više provjera označavanja nego što je bilo potrebno. U Španjolskoj minimalni broj kategorijskih provjera nije dosljedno ostvaren nakon 2020. godine, no to je djelomično nadoknađeno ciljanim kontrolnim kampanjama i dodatnim inspekcijama.

Grčka je dosljedno ostajala ispod minimalnih pragova inspekcije, dok ih je Belgija općenito ispunila.

Revizijom su također utvrđene slabosti u laboratorijskim analizama. Potpune provjere sukladnosti zahtijevaju ispitivanje 15 fiziko-kemijskih parametara koji procjenjuju kvalitetu, svježinu i autentičnost, uključujući slobodnu kiselost, peroksidnu vrijednost, indekse ultraljubičaste apsorpcije, sastav masnih kiselina, sterole, voskove i alkilne estere.

Prema izvješću, samo je Španjolska dosljedno analizirala svih 15 obveznih parametara tijekom cijelog revidiranog razdoblja. Iako su Italija, Grčka i Belgija izvijestile da su provele potpune provjere sukladnosti, laboratoriji u praksi nisu uvijek testirali sve parametre za svaki uzorak.

ECA je navela da ova razlika ističe strukturni jaz između administrativnog izvještavanja i stvarne laboratorijske aktivnosti, pogoršano neujednačenim laboratorijskim kapacitetima, prazninama u akreditaciji i kašnjenjima u testiranju.

Kao rezultat toga, neka maslinova ulja mogu formalno izgledati u skladu, izbjegavajući pritom dublju provjeru.

Jedno od najznačajnijih otkrića revizije jest da većina slučajeva neusklađenosti proizlazi iz propadanja, a ne iz namjerne prijevare.

Sud je utvrdio jasan razdor između laboratorijskih rezultata i senzornih ocjena. Iako je 93 posto uzoraka na temelju kemijske analize bilo u skladu sa svojom deklariranom kategorijom, samo je 68 posto ispunilo isti standard u organoleptičkim procjenama.

Mnoge su ulja pale senzornoj procjeni zbog degradacije, starenja ili lošeg skladištenja, što može stvoriti nedostatke bez prekršaja kemijskih pragova. Kao rezultat toga, potrošači mogu kupiti ulja koja ne ispunjavaju očekivanja kategorije čak i u odsutnosti namjerne prijevare.

ECA je istaknula najbolje prakse u Italiji i Španjolskoj, gdje su senzorna panel-procjene sustavno integrirane u provjere sukladnosti i pokreću naknadne radnje kada se utvrdi nesukladnost.

Obje zemlje također primjenjuju strategije inspekcije temeljene na riziku, dajući prednost operaterima s većim rizikom na temelju količina kojima rukuju, plasmana na tržište i povijesti usklađenosti, s kontrolama koje obuhvaćaju cijeli lanac opskrbe.

Italija i Španjolska dodatno su navedene kao zemlje s učinkovitijim sustavima sankcija s odvraćajućim učinkom, s kaznama koje odražavaju količinu proizvoda i ekonomsku dobit od pogrešnog označavanja. Italija je, posebice, pohvaljena zbog relativno brzog provođenja propisa i obveznih elektroničkih registarâ sljedivosti, koji omogućuju provjere bilance mase koje nadilaze zahtjeve EU.

Na kraju, Sud je zaključio da nadzor Europske komisije ostaje nedovoljan, budući da su godišnja izvješća koja podnose države članice često nepotpuna i neusporediva.

Prema ECA-u, Komisiji nedostaje detaljan uvid u nacionalne analize rizika, planove kontrole i operativne prakse, što znači da se neki propusti u provedbi otkrivaju tek tijekom revizija.

Sud je stoga preporučio jačanje nadzora Komisije, razjašnjavanje pravila o miješanju i označavanju, poboljšanjem smjernica o provjerama kontaminanata — uključujući uvoz — i podržavanjem razvoja i interoperabilnosti registarâ sljedivosti diljem EU-a.