Jedna petina Italije u opasnosti od pustarenja, upozoravaju stručnjaci za navodnjavanje
S manje kiše i nedostatkom infrastrukture za štednju vode, stručnjaci upozoravaju da vodenu krizu u Italiji poljoprivrednike košta milijardu eura godišnje.
Kriza dezertifikacije u Italiji započela je u južnim regijama zemlje u posljednjih nekoliko desetljeća, ali sada se počinje širiti prema sjeveru.
Prema najnovijim procjenama udruge konzorcija za navodnjavanje Anbi, porast temperatura, ekstremni vremenski događaji i hidrogeološka krhkost ugrožavaju 20 posto Italije.
U prosjeku, svake godine u Italiji padne oko metra kiše… Ali gubimo gotovo 90 posto te vode jer možemo zadržati najviše 11 posto oborina.
Niske razine vode u nekim jezerima i rijekama zabrinjavaju lokalne zajednice, dok posljedice vodne krize sve više pogađaju poljoprivredu. Poljoprivredna udruga Coldiretti smatra da trenutna vodna kriza talijanske poljoprivrednike košta milijardu eura godišnje.
"Ono što vidimo jest da se kriza seli prema sjeveru", rekao je za Olive Oil Times Francesco Vincenzi, predsjednik Anbi-ja. "Posljednjih desetljeća ulaganja su se usmjeravala na jačanje otpornosti rizičnih južnih regija kao što su Sardinija, Apulija ili Basilicata, dok su sjeverna područja smatrana sigurnima."
Vidi također: 100 milijardi eura potrošeno u EU-u nije smanjilo emisije u poljoprivrednom sektoru, pokazala je revizija"Prije samo nekoliko godina u dolini rijeke Po mogli smo računati na velike količine vode", dodao je. "Danas se situacija promijenila, klimatske promjene pokazale su što znače suša i otapanje ledenjaka, snijeg često izostaje, a zimi su temperature više. Čak i jedan stupanj Celzijevih više od prosjeka znači probleme s dostupnošću vode za poljoprivredu i količinama vode u rijekama."
Prema regionalnoj agenciji za zaštitu okoliša Arpa, 70 posto Sicilije ugroženo je pustarenjem, dok se samo 12 posto smatra sigurnim.
Malo sjevernije, Arpa procjenjuje da je između 30 i 50 posto Abruza izloženo riziku od pustarenja. Nedaleko odatle, dijelovi Umbrije i Toskane suočeni su s sušom, a više temperature i rizik od pustarenja rastu u ova dva područja natopljena maslinovim uljem.
Marco Neri, predsjednik toskanskog ogranka poljoprivredne udruge Confragricoltura, u priopćenju za medije govorio je o potrebi "da usmjerimo naša znanstvena istraživanja na razvoj poljoprivrede s biljkama otpornima na sušu."
Vincenzi je dodao: "U prosjeku, svake godine u Italiji padne oko metra kiše. Iako smo južnoeuropska zemlja, primamo mnogo više oborina od zemalja poput Španjolske ili Portugala. Ali gubimo gotovo 90 posto te vode jer možemo zadržati najviše 11 posto oborina."
Anbi također procjenjuje da se 42 posto sve pitke vode koja se ulijeva u talijanske javne vodovode gubi zbog lošeg održavanja.
U Emiliji-Romanji, gdje se nalazi dolina rijeke Po i gdje uspijevaju mnogi talijanski poljoprivredni proizvodi, ukupne količine oborina 2021. nisu dosezale ni polovicu godišnjeg prosjeka, dok su više temperature i smanjenje vodostaja rijeke Po umnožile štetu nanesenu poljoprivredi.
Požeska dolina, Italija
Prema lokalnoj agenciji za zaštitu okoliša, regija je u lipnju zabilježila 21 milimetar oborina, u usporedbi s 65 milimetara koji su se očekivali na temelju prosječnih oborina zabilježenih između 1961. i 2020. godine.
Agencija je navela da ovaj pad čini lipanj 2021. jednim od najsušnijih mjeseci od 1961. godine. U istom je razdoblju agencija zabilježila više temperature, s prosjekom od 22,2 °C, što znači da je lipanj bio jedan od najtoplijih lipnja od 1961. godine.
Anbi je procijenio da su toplinski val koji je zabilježen u Emiliji-Romanji u posljednjih 30 dana, zajedno s rijetkim oborinama, prisilili konzorcije za navodnjavanje da isporuče 32 milijuna kubičnih metara vode, od čega 70 posto dolazi iz rijeke Po, što je gotovo dvostruko više od prosjeka posljednjih 10 godina.
Prema Coldiretti, suša je najveća prijetnja poljoprivredi u Italiji i odgovorna je za više od 14 milijardi eura štete na proizvodnji i infrastrukturi u proteklom desetljeću. U posljednjih 25 godina udruga je također navela da su razvoj graditeljstva i napuštena polja doveli do pada obradivog zemljišta u Italiji za 28 posto, na 12,8 milijuna hektara.
"Poljoprivreda je gospodarska djelatnost koja se više od bilo koje druge svakodnevno suočava s posljedicama klimatskih promjena, ali je ujedno i sektor najusmjereniji na njihovo suzbijanje", priopćio je Coldiretti.
Prema udruzi, klimatske promjene "izazov su novijeg doba za poljoprivrednike. Moraju tumačiti prognoze meteoroloških službi i njihove učinke na krugove usjeva i upravljanje vodama."
Anbi je izračunao da Italija trenutno prima pet milijardi kubičnih metara vode manje nego prije 50 godina.
"Ipak, veći problem Italije nije smanjenje oborina, već način na koji pada kiša", rekao je Vincenzi. "Nekada smo mogli očekivati da će stotinu oluja izliti svoj metar kiše. Sada vidimo 10 ili 20 ekstremnih događaja oborina."
"Da možemo zadržati više vode, mogli bismo smanjiti hidrogeološki rizik, stvoriti zalihe vode za korištenje tijekom suše i za poljoprivredu i za stanovništvo, pa čak i upotrijebiti novo oružje protiv šumskih požara", dodao je.
U nekim slučajevima te infrastrukture za prikupljanje vode mogle bi se koristiti i za proizvodnju električne energije.
Kako bi se pokušalo riješiti sve veći problem zadržavanja vode u zemlji, Anbi i Coldiretti predlažu nacionalni razvojni plan za izgradnju 1000 mini-jezera.
"Projekt je privukao pozornost vlade i trebao bi biti uključen u nacionalni plan otpornosti i oporavka", rekao je Vincenzi. "Ta mala jezera trebaju se izgraditi u suradnji s lokalnim zajednicama i s alternativnim materijalima… Trebat će godinama, ali omogućit će nam da zadržimo mnogo više vode."
S obzirom na to da oborine dosežu svoju godišnju prosječnu vrijednost od gotovo 300 milijardi kubičnih metara svake godine, što je dovoljno da se cijela zemlja prekrije metrom vode, Anbi procjenjuje da bi se moglo zadržati 52 milijarde kubičnih metara. Trenutačno se zadržava oko 5,8 milijardi kubičnih metara. S inicijativom o malim jezerima ta bi se kvota mogla povećati na sedam milijardi.
"Novi pristup upravljanju i očuvanju vode ključan je za poljoprivredu i hranu", zaključio je Vincenzi. "Ako pogledamo ključnu ulogu koju je prehrambeno-poljoprivredni sektor imao tijekom pandemije bolesti COVID-19, jer je osigurao društvenu koheziju, vidimo vezu između vodne krize, poljoprivrede i održivosti."