Organski poljoprivrednici oprezno optimistični

2014. bila je annus horribilis za talijanske proizvođače ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Salento je pogođen izbijanjem Xylelle fastidiosa, a ostatak talijanskih regija napala je maslinina mušica, da ne spominjemo širenje Peacock spot i Verticilliuma — sve potpomognuto klimatskim čimbenicima. Rezultat je u većini slučajeva bila berba oštećenih maslina, proizvodnja ulja s niskim udjelom polifenola i često kiselosti iznad zakonske granice za kategoriju ekstra djevičanskog ulja.

Ukratko, bila je to berba za zaborav. Međutim, imamo razloga vjerovati da će — ako udarimo u (maslinovo) drvo — berba 2015. biti bolja. Proizvođači su bolje pripremljeni za učinkovitu borbu protiv napada maslinine mušice (što već mogu očekivati s obzirom na još jednu blagu zimu) i mogu računati na povoljan učinak prirodnog biološkog ciklusa koji sugerira da će nakon loše berbe uslijediti bolja.

Sastao sam se s nekim proizvođačima organskog ekstradjevičanskog maslinovog ulja, budući da su oni prošle godine bili najviše oštećeni, kako bih razumio njihove dojmove o prošloj i nadolazećoj berbi. Počeo sam od juga, u Apuliji, i stigao do Ligurije, prolazeći kroz Lacio i Umbriju.

Andrea Serrilli

Andrea Serrilli nadgleda obiteljsku farmu koja proizvodi maslinovo ulje od 1855. godine na rtu Gargano u Apuliji: 30.000 stabala sorti Ogliarola Garganica, Coratina i Leccino, a u novije vrijeme i intenzivna sadnja sorti Arbequina, Koroneiki i Arbosana.

Masline se melju u nedavno izgrađenoj privatnoj mlinici. "Ključno je neprestano praćenje. Prošle smo godine, zahvaljujući zamkama, odmah shvatili da će muha predstavljati problem. Počeli smo koristiti organske insekticide u lipnju, a zatim smo ih ponovno koristili u kolovozu i rujnu. Iako su isprani zbog kiše i izgubili smo većinu proizvoda, da nismo poduzeli insekticidnu akciju, izgubili bismo cijelu proizvodnju", smatra Andrea.

Međutim, unatoč gubitku od 50 posto proizvodnje i nižem udjelu polifenola, Serillijev proizvod bio je dovoljno dobar da osvoji natjecanja (Ercole Olivario i Biol). Proljećno cvjetanje je blago odgođeno zbog hladne klime, ali Andrea je optimističan. "Moramo biti na oprezu i, ako lipanj bude previše blag, naš prvi zadatak bit će suzbijanje napada muha. Sada stanje maslina u punom cvatu izgleda vrlo dobro", zaključuje.

Filippo Pompili

"Posljednja kampanja proizvodnje maslinovog ulja bila je najgora ikad, s padom proizvodnje između 40 i 60 posto diljem središnje Italije. Uobičajene mjere prošle su godine bile gotovo beskorisne u trenutku kada smo shvatili razmjere problema", priznaje Filippo Pompili. Sestrom Carolinom upravlja tvrtkom u Palombari Sabini, u Latiumu. 5000 stabala starih od 40 do 60 godina i samo tisuću stabala sorti Carboncella, Rosciola, Frantoio, Leccino i Pendolino koja su odabrana i posvećena proizvodnji maslinovog ulja. Njihova distribucija ukazuje na tržišnu nišu: privatne tvrtke koje daruju ekstra djevičansko maslinovo ulje. Pompili šalje svoje maslinovo ulje diljem svijeta.

Unatoč lošem urodu, uspjeli su osvojiti nagrade na nacionalnoj razini (Dva lista Gambero Rosso). To pokazuje da ih poteškoće nisu obeshrabrile u nastojanjima da postignu visoku kvalitetu. "U lipnju ćemo ponovno početi s uobičajenim organskim tretmanima. Sada, nadajući se dobrim vremenskim uvjetima, optimistični smo u pogledu sljedeće berbe", odlučno kaže Filippo.

Raffaella Spada

Tijekom još jednog boravka u središnjoj Italiji upoznajem Raffaellu Spadu, koja sa svojom sestrom Danielom vodi obiteljsku farmu Le Vie Bianche i proizvodi maslinovo ulje od 1960-ih na prekrasnom imanju u okolici Città della Pievea, u Umbriji.

Počele su s 300 stabala, a sada se brinu o 1400 maslina, uključujući sorte Frantoio, Leccino, Moraiolo i Dolce Agogia (autohtona sorta), okružene šumom na 400 metara nadmorske visine. Raffaella je pomorka i svoje ekstra djevičansko maslinovo ulje prevozi preko oceana, isporučujući ga izravno kupcima.

Za svoju maslinu koristi prirodna gnojiva i zeleni gnoj naizmjenično, no prošle je godine svaki trud uništila maslinina muha i proizvodnja je bila nikakva. "Maslinine muhe prije prošle godine nisam ni vidjela jer se naša maslina nalazi na klimatski strateškoj poziciji", kaže Raffaella.

Dolazi iz velikih proizvodnji: 2011. i 2013. godine njezino ekstra djevičansko maslinovo ulje osvojilo je nagrade na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima (Concours International des Huiles du Monde i Olio Capitale). Trenutačno njezina stabla izgledaju dobro i odlučnija je no ikad da ponovi prošle uspjehe: "Sigurna sam da će naše ekstra djevičansko maslinovo ulje ponovno biti sjajno i jedva čekam da ga izvezem preko oceana."

Franco Ferrarese

Moja posljednja stanica je u Liguriji, u pokrajini Imperia, u Tèra de Prie. Certificirano organsko imanje koje vode Franco Ferrarese i njegov sin Nicola, s 3.500 stabala masline sorte Taggiasca posloženih na karakterističnim terasastim suhozidima pored njihove obiteljske mlinice, 300-400 metara nad razinom mora.

Prošle je godine napadi muha smanjili proizvodnju za 70 posto. "Unatoč tome, kvaliteta je sačuvana zahvaljujući upotrebi tradicionalnih organskih tehnika za suzbijanje muha. Glavno oružje bio je kaolin, koji nam je omogućio da dobijemo visokokvalitetno EVOO maslinovo ulje", otkriva Nicola.

"U ovim danima biljke imaju velik broj cvjetova koji su počeli cvjetati. Računamo na povoljne vremenske uvjete za oprašivanje".