Studija: Prelazak na biljnu prehranu može smanjiti globalne emisije i apsorbirati CO2
Ovaj novi pristup prehrani u zemljama s visokim prihodima smanjio bi više od polovice svih emisija stakleničkih plinova.
Smanjenje potrošnje mesa jedan je od načina na koje zemlje mogu smanjiti svoje emisije stakleničkih plinova i pohraniti više ugljika, prema studiji nedavno objavljenoj u časopisu Nature Food.
Ne moramo biti puristi u tome. Čak bi i samo smanjenje unosa životinjskog porijekla bilo korisno.
Smanjenje prehrane temeljene na mesu u najrazvijenijim zemljama moglo bi smanjiti emisije stakleničkih plinova za čak 100 milijardi tona, što je otprilike jedna desetina ukupnih globalnih emisija, prema Agenciji za zaštitu okoliša Sjedinjenih Američkih Država.
Prelaskom na prehranu temeljenu na biljkama također bi se omogućilo da velika prostranstva zemljišta koja se trenutačno koriste za ispašu stoke i uzgoj hrane za stoku postanu nova prirodna gospodarstva koja upijaju ugljik.
To bi zauzvrat zemljama pružilo dodatni način da ispune ciljeve smanjenja emisija ugljičnog dioksida, izvorno postavljene Pariškim sporazumom o klimi.
Vidi također: Izvještavanje o klimatskim promjenamaPrema istraživačima, velika promjena prehrambenih navika u 54 zemlje koje predstavljaju 68 posto globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) i 17 posto svjetske populacije mogla bi smanjiti njihove godišnje emisije iz proizvodnje hrane za 61 posto.
Prethodne studije pokazale su da su emisije povezane s proizvodnjom hrane životinjskog podrijetla najmanje dvostruko veće od onih koje proizlaze iz proizvodnje usjeva za ljudsku prehranu.
Sada se znanstvenici usredotočuju na ulogu koju razvijene zemlje mogu odigrati u ovoj promjeni, budući da ljudi u tim zemljama općenito imaju pristup širokom izboru prehrambenih proizvoda.
"Istražili smo regije s višim prihodima jer imaju obilje biljnih opcija za proteine i druge prehrambene potrebe", napisao je Paul Behrens, glavni autor studije i istraživač na Sveučilištu u Leidenu. "U regijama s nižim prihodima ljudi konzumiraju manje životinjskih proteina, ali se često oslanjaju na njih za svoje zdravlje."
Prema studiji, povratak poljoprivrednih zemljišta koja se koriste za uzgoj i hranjenje stoke u njihovo prirodno stanje omogućio bi zemljama u kojima se nalaze da pohrane emisije ugljičnog dioksida iz poljoprivrede za 14 godina, sve dok prirodna vegetacija ne sazri.
Trenutna istraživanja pokazala su da sposobnost vegetacije i šuma da vezuju ugljik može postupno usporavati kako biljke stare.
"To je izvanredna prilika za ublažavanje klimatskih promjena", napisao je Behrens. "Ali bi imala i goleme koristi za kvalitetu vode, bioraznolikost, onečišćenje zraka i pristup prirodi, da spomenemo samo neke."
"Postoje stotine znanstvenih radova koji pokazuju koliko je važno za naše zdravlje biti u prirodi, a ove bi promjene otvorile goleme površine zemljišta za ponovno oživljavanje divljine u blizini mjesta gdje ljudi žive", dodao je.
Behrens smatra da bi vlade trebale subvencionirati poljoprivrednike kako bi zaštitili bioraznolikost i skladištili ugljik.
Istraživači su razmotrili utjecaj odmaknuća od prehrane temeljene na mesu usporedbom s planetarnom prehranom EAT-Lancet, znanstvenim pregledom onoga što čini zdravu prehranu u održivom sustavu proizvodnje hrane proširenom na globalno stanovništvo.
Povrće čini najznačajniji dio te prehrane, pri čemu samo djelić proteina potječe iz životinjskih namirnica. U takvoj prehrani masti se konzumiraju u obliku biljnih ulja, poput maslinovog ulja.
Međunarodni tim istraživača također je napomenuo da bi čak i smanjenje trenutne potrošnje životinjskih namirnica u bogatim zemljama za 50 posto donijelo velike koristi.
"Ne moramo biti puristi u vezi s tim. Čak bi i samo smanjenje unosa životinjskih proizvoda bilo korisno", zaključio je Behrens. "Zamislite da polovica javnosti u bogatijim regijama smanji unos životinjskih proizvoda za polovicu. I dalje govorimo o ogromnoj prilici za poboljšanje okolišnih ishoda i javnog zdravlja."