Studija: 9,7 milijardi tona emisija stakleničkih plinova potječe iz proizvodnje mesa svake godine
Više od polovice emisija stakleničkih plinova potječe od uzgoja hrane za stoku i samih životinja. Proizvodnja biljaka za ljudsku prehranu stvara znatno manje emisija.
Istraživači su osmislili alat za istraživanje i mjerenje podrijetla emisija stakleničkih plinova (GHG) s neviđenom razinom detalja.
Među prvim rezultatima procijenili su da proizvodnja hrane životinjskog podrijetla dovodi do globalnih emisija stakleničkih plinova koje su najmanje dvostruko veće od onih povezanih s biljnom proizvodnjom za ljudsku prehranu.
S obzirom na stalni demografski i gospodarski rast, očekujemo da će se globalna potražnja za hranom u budućnosti povećati, što će proširiti podsektore prehrambene industrije, uključujući uzgoj usjeva i stočarstvo.
Studija koju je proveo tim znanstvenika sa Sveučilišta u Illinoisu istražila je dinamiku emisija razlaganjem poljoprivrednog zemljišta na desetke tisuća mrežnih kvadrata.
Vidi također: Većina potrošnje u poljoprivredi čini više štete nego koristi, tvrdi izvješće UN-aSvaka je ćelija analizirana prema usjevima koji su se u njoj nalazili, postotku površine koju su zauzimali i ostalim prisutnim čimbenicima. Istraživači su prikupljenim podacima dodali ogroman broj varijabli, uključujući, između ostalog, dostupnost skladišnog prostora, prijevoz i obujam proizvodnje.
"Izračuni u ovoj studiji provedeni su pomoću okvira za integraciju modela i podataka koji uzima u obzir sve emisije stakleničkih plinova iz svih izvora", rekao je za Olive Oil Times Atul K Jain, jedan od autora izvješća.
"Dakle, okvir se sastoji od dvije komponente – podataka i modela", dodao je. "Koriste se nekoliko vrsta skupova podataka kao ulaz za model, a izračuni modela provode se pomoću procesno-temeljenog modela."
Podaci su uključivali širok raspon poljoprivrednih praksi i poljoprivrednih proizvoda, pri čemu je identificirano 171 usjev i 16 životinjskih proizvoda. Jain je dodao da su korišteni i okolišni čimbenici "kao što su temperatura i oborine, koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi, čimbenici upravljanja, navodnjavanje i gnojiva".
Sveukupno, znanstvenici su radili s podacima iz 200 zemalja u razdoblju od 2007. do 2013. godine. Zatim su uspjeli utvrditi da emisije stakleničkih plinova zbog globalne proizvodnje hrane premašuju 17 milijardi tona godišnje. Prema podacima Američke agencije za zaštitu okoliša, svijet je 2015. godine proizveo nešto manje od 50 milijardi tona.
Od tih 17 milijardi, 57 posto dolazi iz proizvodnje hrane životinjskog podrijetla, uključujući stočnu hranu. Istovremeno, 29 posto dolazi iz biljne hrane, a 14 posto je povezano s drugim namjenama zemljišta.
"Upravljanje poljoprivrednim zemljištem i promjena namjene zemljišta predstavljali su velike udjele u ukupnim emisijama (38 posto, odnosno 29 posto), dok su riža i govedina bili najveći pojedinačni prinosi među biljnim i životinjskim proizvodima (12 posto, odnosno 25 posto)", napisali su istraživači.
S obzirom na popularnost konzumacije govedine u Južnoj Americi i riže u jugoistočnoj Aziji, ta su dva područja istraživači identificirali kao najveće emitere stakleničkih plinova proizvedenih u poljoprivredi.
"Relativno visoki plasman riže posljedica je bakterija koje proizvode metan, a koje uspijevaju u anaerobnim uvjetima poplavljenih rižinih polja. Nakon riže, najveće emisije povezane s biljnom proizvodnjom potječu od pšenice, šećerne trske i kukuruza", navodi se u članku časopisa Scientific American o toj temi.
Točnije, rekao je Jain, "emisije životinjskog podrijetla uglavnom proizlaze iz uzgoja usjeva za stočnu hranu te iz proizvodnje i održavanja pašnjaka. Dakle, potražnja za hranom za neke životinje veća je nego za druge."
"Istovremeno je prosječna učinkovitost pretvorbe hrane u stočarske proizvode vrlo niska. U prosjeku iznosi 5,17 posto", dodao je Jain. "Stoga su emisije stakleničkih plinova iz životinjskog podrijetla općenito više nego kod biljne hrane. Na primjer, emisije stakleničkih plinova kod piletine znatno su manje nego kod govedine jer je potražnja za stočnom hranom za piletinu znatno manja nego za govedinu."
Vidi također: Urednici iz 200 medicinskih časopisa upozoravaju da klimatske promjene stvaraju globalne zdravstvene krizeŠtoviše, na proizvodnju govedine otpada 25 posto ukupnih stakleničkih plinova iz životinjske proizvodnje, a slijede kravlje mlijeko, svinjetina i piletina.
29 posto pripisano proizvodnji biljne hrane uključuje emisije koje potječu od poljoprivrednih aktivnosti, kao što su oranje zemlje, sadnja i gnojidba usjeva, žetva žitarica i iskorištavanje ostataka usjeva za stočnu hranu. Emisije iz goriva i energije korištenih za poljoprivredne strojeve također su uključene u projekcije emisija s poljoprivrednog zemljišta.
Jain je također naglasio kako istraživači očekuju daljnje širenje globalnih emisija stakleničkih plinova iz proizvodnje hrane.
"Uz stalni demografski i gospodarski rast, očekujemo da će se globalna potražnja za hranom u budućnosti povećati, što će proširiti podsektore prehrambene industrije, uključujući uzgoj usjeva i stočarstvo, promjene u namjeni zemljišta u korist poljoprivrednog zemljišta, kao i prijevoz i preradu robe, veću upotrebu gnojiva i pesticida te navodnjavanje", dodao je.
Uz rast emisija stakleničkih plinova, Jain također smatra da je to samo dio problema. Rekao je da bi daljnje emisije stakleničkih plinova također dovele do nižih stopa sekvestracije ugljičnog dioksida od strane biljaka i tla.
"Svi će ti čimbenici rezultirati povećanim emisijama stakleničkih plinova", rekao je. "Istovremeno, očekujemo da će se smanjiti apsorpcija ugljičnog dioksida iz atmosfere od strane tla i biljaka. Svi ti čimbenici pridonijet će ubrzanju klimatskih promjena."
Jain je dodao da će novi alat omogućiti istraživačima praćenje promjenjive situacije.
"Na temelju podataka iznesenih u radu moći ćemo modelirati učinak ljudske proizvodnje hrane u bilo kojem trenutku", rekao je.
Sljedeći korak istraživačkog tima je razraditi podatke unutar novih modela i pokušati razumjeti koje promjene u proizvodnji hrane uvesti kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova.
Zatim će novi modeli, koji će omogućiti građanima svijeta da shvate kako svaki pojedinac doprinosi globalnim emisijama, omogućiti korisniku da izračuna vlastiti ugljični otisak uzimajući u obzir individualne prehrambene navike, nacionalne karakteristike i varijable generirane lokacijom.