Dalmatska baština i rani urod preciznošću pokreću nagrađivani brend
Sebastijan Adžić kaže da arheološki nalazi uz dalmatinsku obalu Hrvatske potvrđuju njegovu predanost tradicionalnom uzgoju maslina, sada uparenom s ranim praksama berbe i brzim mljevenjem radi zaštite aroma i polifenola.
Sebastijan Adžić, uzgajivač maslina u Pakoštanama, rekao je da je njegov rad ukorijenjen u krajoliku dalmatinskog kamena, soli i mora, gdje se obiteljska kuća nalazi na ostacima rimske vile rustike, a ruševine drevnog lada leže tik uz obalu.
Adžić je rekao da se dugo razdoblje povezanosti tog područja s maslinovim uljem i danas jasno osjeća. Dok je ronio u Jadranskom moru, rekao je da je pronašao amfore i ritualne keramičke uljane svjetiljke stare oko 2000 godina, otkrića koja produbljuju njegov osjećaj odgovornosti da nastavi tradiciju, a ne da je ponovno izmišlja.
Nasljeđe u svjetlu: Ova 2000 godina stara rimska ritualna uljna svjetiljka pronađena je na Adžićevom imanju, što dokazuje da se "tečno zlato" Pakoštana cijenilo još od antike.
Dodao je da je zaleđe oko Pakoštana nekada podržavalo jedno od najvećih maslinika na istočnoj jadranskoj obali. Danas svoje masline opisuje kao živi podsjetnik na to razdoblje i dio šireg oživljavanja suvremenog maslinarskog sektora Hrvatske.
Adžićev brend Leut, dobitnik nagrade NYIOOC, ime je dobio po tradicionalnom drvenom brodu koji se koristio duž obale. Rekao je da ime odražava izdržljivost na moru, odražavajući otpornost koju povezuje s maslinama koje rastu na krškom vapnencu.
Njegova proizvodnja usredotočena je na ekstra djevičansko maslinovo ulje dobiveno prvenstveno od lokalnih sorti Oblica i Levantinka, pomiješano s kultivarima poput Frantoia, Coratine i Picholine. Adžić je rekao da taj pristup kombinira lokalni identitet s tehnikama usavršenim kroz iskustvo u uzgoju maslina.
Obitelj nadgleda svaki korak berbe, ručno berući samo najzdravije plodove kako bi sačuvali karakter autohtonih sorti.
Adžić je karakter ulja pripisao mikroklimi Pakoštana – snažnom suncu, kvalitetnom tlu, svježoj izvorskoj vodi i promjenjivim vjetrovima između mora i obližnjeg jezera Vrana. Rekao je da su rana berba i pažljivo ručno branje zdravog voća ključni za rezultate.
Kako bi sačuvao svježinu, naglasio je minimiziranje vremena između berbe i mljevenja, rekavši da je svaka minuta važna za očuvanje aromatskog profila dalmatinskog bilja i održavanje prirodno prisutnih polifenola.
Minute su važne: Adžić svodi na najmanju moguću mjeru vrijeme između berbe i mljevenja kako bi sačuvao visoku razinu polifenola i svježi miris dalmatinskog bilja.
Uz proizvodnju, Adžićeva obitelj bavi se i ugostiteljstvom te koristi kušanja kako bi posjetitelje povezala s mjestom gdje je priča započela. Rekao je da posluživanje maslinovog ulja na stolu – često nekoliko koraka od obale – pomaže povezati turizam s lokalnom poljoprivrednom baštinom.
Adžić je rekao da je njegova nedavna Zlatna nagrada u New Yorku prepoznala ne samo njegov rad, već i zajednički trud njegove obitelji. Nagradu na svjetskom natjecanju NYIOOC opisao je kao potvrdu da Pakoštane i dalje mogu proizvoditi maslinova ulja dostojna svoje drevne reputacije.