Zaštita maslina na otoku Pagu suhim kamenim zidinama

Hrvatski otok Pag poznat je po svojim ovcama, siru, Lunovim maslinicima i suhim kamenim zidinama.

Ima ih više od 1000 kilometara, a danas predstavljaju arhitektonsku baštinu pod zaštitom UNESCO-a.

Kilometri starih suhih kamenih zidova okružuju naše maslinike, pa je teško ne sjetiti se mojih pradjedova koji su ih gradili. Stoga je ovo naš spomenik njima i onima koji dolaze. – Filip Mandičić, maslinar

Zidovi su izgrađeni davno, od suhog kamena – bez ikakvog morta koji bi ih povezivao – kao znak granica između pašnjaka, a jedan je novi. Izgradio ga je 30-godišnji agronom Filip Mandičić iz Vlašići, na južnom vrhu Paga.

"Srušio sam zid od suhog kamena kako bih zaštitio masline od utjecaja bure [hladnog, suhog vjetra koji puše s sjevera] i soli", rekao je za Olive Oil Times.

Pogledajte i: Maslinari na hrvatskom otoku tuže lokalni grad zbog vlasništva nad zemljištem

Suha kamenica široka je jedan metar i visoka gotovo dva metra, odnosno 180 centimetara. Daleko je najveća ne samo na Pagu, već i u drugim mediteranskim zemljama gdje se ova metoda gradnje koristi.

Borba protiv bure i ljubav prema maslinama najčešći su komentari mještana i prolaznika koji izražavaju svoje divljenje ovom neobičnom pothvatu.

"Ako nema ljubavi, tko bi to radio", rekao je Mandičić. Njegova strast prema maslinama započela je u mladosti zahvaljujući ocu, 73-godišnjem Branku, koji je prije otprilike 15 godina na 0,7 hektara posadio oko 150 stabala maslina sorti Oblica, Leccino i Pendolino.

Ispostavilo se da lokacija Veliko Blato ispred naselja Vlašić nije baš pogodna za maslinike, s obzirom na to da otok pogađaju jaki oluje i brzine vjetra koje povremeno premašuju 180 kilometara na sat.

"Sigurno više", rekao je Branko. "Sjećam se kad nismo mogli hodati, nego smo puzali da bismo došli do ovaca i nahranili ih."

Uz buru, sol se s planine Velebit nosi niz padinu. Taj se fenomen događa kada vjetar s nemirnog mora u Velebitskom kanalu podiže kapljice morske vode i stvara "morski dim".

Nakon što se voda isparava iz tih kapljica, ostaje tanak sloj soli koji se taloži na tlu, travi, grmlju i drveću. Sol je posebno štetna za mlade masline. Zbog toga ostaju male i bez listova. Neke čak ni ne prežive.

"Imao sam 15 godina kad sam pomagao ocu graditi suhe kamene zidove oko maslina", rekao je Mandičić. "Gradili smo ih u obliku polumjeseca na sjevernoj strani, poput vjetrobrana."

Također su na vrhu i sredini maslinika iskopali kanal dubok i širok jedan metar.

"U te smo kanale dovozili zemlju i sadili trsku, pittosporum i čempres, sve kako bismo stvorili zelenu ogradu koja bi zaštitila masline od bure", rekao je Mandičić.

Napomenuo je da bura ne smeta maslinama. Umjesto toga, stablima smeta sol koju bura donosi iz Velebitskog kanala. Ako nakon bure brzo ne padne kiša da ispere sol, dolazi do gubitka lišća.

Masline gube lišće i sljedeće godine moraju svu svoju energiju usmjeriti isključivo na obnavljanje lisne mase, pa nema uroda ili je on minimalan.

Tijekom godina Mandičić je primijetio da zaštićena maslinova stabla rastu brže, ali samo do visine kamenog zida. Sve što je više od zidova bilo je pod utjecajem bure.

Međutim, masline su neko vrijeme bile prepuštene same sebi. Mandičić je rekao da je njegov otac obolio i nije se mogao brinuti o stablima dok je on pohađao srednju školu u susjednom Zadru te je imao ograničeno vrijeme za brigu o njima.

Nakon srednje škole Mandičić se upisao na program za krško poljoprivredstvo na Politehnici Marko Marulić u Kninu, otprilike dva sata jugoistočno od Vlašića, gdje je prvi put naučio o organskoj poljoprivredi i uzgoju maslina.

"Već nakon nekoliko sati bavljenja organskom poljoprivredom znao sam da ću nastaviti školovanje u tom smjeru", rekao je.

Danas Mandičić zna da je donio pravu odluku. Rekao je da je iznimno zahvalan što je imao privilegiju slušati predavanja Frane Strikića, jednog od vodećih stručnjaka za uzgoj maslina, što je imalo značajan utjecaj na njega.

Nakon Knina, Mandičić je odlučio nastaviti svoje obrazovanje upisavši poslijediplomski studij organske poljoprivrede u Osijeku, na samom sjeveroistoku zemlje.

Nakon završetka studija zaposlio se kao tehnički suradnik u tadašnjoj Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji, danas Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu, gdje je ostao manje od četiri godine.

Osim posla, svaki slobodan trenutak provodi na obiteljskom imanju, planirajući kako revitalizirati i zaštititi masline.

U početku je masliniku bilo prijeko potrebno obnoviti i upravljati njime, pa se Mandičić prijavio za potporu od 15.000 eura.

Iskoristio je sredstva za izgradnju suhog kamene zida duge 60 metara, široke metar i visoke 180 centimetara usred maslinika koji služi kao zaštita od vjetra, te za čišćenje zemljišta i berbu i mljevenje maslina. Kamenje za zid potječe iz okolnog krajolika.

"Pogledajte, oko našeg maslinika protežu se kilometri starih suhozida, pa je teško ne sjetiti se mojih pradjedova koji su ih gradili", rekao je Mandičić. "Stoga je ovo naš spomenik njima i onima koji dolaze."

Ono što je u praksi dokazano, a što je i on imao priliku vidjeti, jest da masline daju najkvalitetnije plodove u najzahtjevnijim uvjetima.

Prošla godina, posebno klimatološki, nije bila naklonjena lokalnim uzgajivačima maslina, ali je prinos bio solidan zahvaljujući suhom kamenom zidu i zaštiti od bure i soli.

"Berbu smo obavili prema pravilima struke", rekao je Mandičić. "Berba je bila 15. listopada. Plod je obrađen u Ljupču, u mljekari Dušević, unutar 12 sati od berbe kako bi se sačuvala kvaliteta."

Ulje je otišlo izravno u spremnike od nehrđajućeg čelika i, nakon mjesec dana, ulijeno je u tamne staklene boce.

"Dobiveno maslinovo ulje ima izraženu voćnost, srednju gorčinu i ljutinu", rekao je Mandičić.

Osim maslina, počeo je uzgajati i ovce. Prošle je godine nabavio 10 ovaca, koje su ove godine janile 15 janjadi. Mandičić planira uzgajati ovce samo radi janjetine. Mužeње kao primarni posao oduzima mnogo vremena.

U masliniku se nalazi i bunar iz kojeg crpe vodu, koja je potrebna za masline i ovce, a koje također pase travu i gnoje maslinike.

Mandičić je dodao da su genetska istraživanja potvrdila da je Pag pramenka najprofitabilnija ovca na svijetu.

Sljedeće godine obitelj Mandičić planira posaditi 60 novih maslina na dvije lokacije. "Na tim su lokacijama nekada bili vinogradi, a danas se to čuva kao obradivo zemljište", rekao je.

Budući da se obiteljska farma bavi i uzgojem miješane povrća, koju su posadili kada su počeli obnavljati maslinike uz potporu, obitelj je također nabavila sustav za navodnjavanje obradivog zemljišta, od kojeg očekuju povećanje prinosa i do tri puta.

Kako kaže poslovica, uspjeh rađa uspjeh, a Mandičić se nada da će zadržati svoj i obiteljski uspjeh proizvodnjom organskog maslinovog ulja, Pag pramenke i sezonskog miješanog povrća.

---