Ikonični libanonski doručak dobio priznanje UNESCO-a
Al-man'ouché, libanonska peciva za doručak začinjena maslinovim uljem i tradicionalnim začinima, dodana je UNESCO-ovoj listi nematerijalne kulturne baštine.
Miris al-man'ouchéa prožima svaki kut ulice u Libanonu. Taj sveprisutni doručak uvršten je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.
U srcu Bejruta Mohamed Whehbi već dvije godine prodaje manāish (množina od al-man'ouché) u četvrti Hamra.
Unutra se nalazi tradicionalna peć u kojoj gori drva. Ali, kuhar, razvaljuje mali komad tijesta. Odreže rub i na vrh stavi mješavinu za'atara i maslinovog ulja. Zatim stavlja razvaljano tijesto na veliki jastuk prije nego što ga stavi u peć na drva.
Vidi također: Tradicionalne turske prakse uzgoja maslina priznate od UNESCO-a"Ova peć i kruh (tannour kruh) stari su 1000 godina", rekao je Wehbi. "Tako su pekli naši preci. Ovdje u Libanonu, ali i u Siriji, Iraku i Pakistanu, radimo isto. I ljudima se sviđa jer je to zdrava hrana."
Naziv al-man'ouché potječe od arapske riječi manqūshah, koja opisuje proces pripreme jela. Nakon što se tijesto razvalja, pritišće se vrhovima prstiju kako bi se stvorile udubine za nadjev. Manqūshah potječe od korijenskog glagola naqasha, što znači isklesati.
Blizu bejrutskog pristaništa, tržnica Souk-el-Tayeb održava se svakog subotnjeg jutra. Tu Rima Shaaban prodaje saj, drugu vrstu al-man'ouchéa.
Prema UNESCO-u, al-man'ouché se razlikuje od jedne pekare do druge zahvaljujući tradicionalnim obiteljskim receptima koji se prenose generacijama. (Fotografija: Bernard Jabre)
Shaaban dolazi svaki tjedan sa svojom kćeri, sinom i suprugom te peče malo tijesta koje je pripremila kod kuće.
"Zatim ga razvaljam da bude vrlo tanak i stavim ga na peć, koja je poput kupole", objasnila je kuharica, koja je ujedno i vlasnica restorana u blizini planine Chouf izvan Bejruta.
Shaaban dodaje razne sastojke: maslinovo ulje, za'atar, sireve, puretinu, rajčice ili bilo što drugo što njezini klijenti zatraže.
"Pripremam mana'iš od svoje sedme godine", rekla je. "Sjedila sam iza svoje bake i promatrala je."
"Sada to radim i da bih pomogla svojoj obitelji, jer je to moj posao", dodala je Shaaban s velikim osmijehom, dok je njezina kći stajala pokraj nje.
Ova obiteljska tradicija također je vrlo važna za Bera Chibaro, kanadsko-libanonsku ženu koja se upravo vratila iz Sjeverne Amerike.
Al-man'ouché se priprema u tradicionalnoj krušnoj peći na drva u obliku kupole u pekarama diljem Libanona. (Fotografija: Ohaila Mortada)
Otkako se vratila u Bejrut, dolazi svake subote kako bi uživala u Shaabaninom al-man'ouchéu. Podsjeća je na djetinjstvo u Bejrutu.
"Znate, odrasle smo uz miris al-man'ouchéa svako jutro", rekla je Chibaro. "Možete ga pronaći u svakoj zajednici ovdje u Libanonu."
"Svaka kuća ima trgovinu koja prodaje man'aish odmah do nje", ispričala je prije nego što je uzela ogroman tanjur pun man'aisha.
U Tripoliju, drugom najvećem libanonskom gradu smještenom sjeverno od Bejruta, gradom se šire mirisi maslinovog ulja i za'atara koji se polako peku na kruhu.
Mohamed El Abed stavlja pet manaiša u veliku pećnicu okruženu plamenom. Živeći od ove pekare, također je vrlo ponosan što je jelo uvršteno na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.
"To su vrlo dobre vijesti", rekao je. "Naravno da je lijepo, jer je to važan obrok za Libanonce, puno nam znači i jedinstven je."
Barbara Massaad, autorica brojnih kulinarskih knjiga, također je jako sretna zbog ovog upisa. Posjetila je više od 250 pekara diljem Libanona kako bi ispričala priče koje stoje iza man'aisha.
Nacionalna potrošnja i proizvodnja al-man'ouché pridonose lokalnom gospodarskom razvoju.
Ova objava je sjajna zvijezda na mračnom nebu za mnoge Libanonce, teško pogođene najtežom ekonomskom krizom u posljednje četiri godine i sada na rubu eskalacije tekućeg sukoba između Hezbolaha i Izraela.
"Znate, svaki komadić sreće moramo prihvatiti i to čini svu razliku", rekao je Massaad. "Jer kad se ujutro probudimo, ne znamo što nas očekuje. Posljednje četiri godine živimo noćnu moru."
"Naš je život potpuno okrenut naglavačke", dodala je. "Dakle, znate, ova mala pobjeda, ovo priznanje da al-man'ouché pripada nama i da nam ga nitko ne može ukrasti: to je sjajno. To je naš al-man'ouché."
Neki ljudi više ne mogu priuštiti kupnju al-man'ouchéa, teško pogođeni ekonomskom krizom i inflacijom, koja je u rujnu dosegnula više od 200 posto.
Ali na kraju, bilo kod kuće s obitelji i prijateljima ili u njihovoj omiljenoj pekarnici, al-man'ouché će uvijek biti dio Libanona. Urezan je u libanonska trbuha, srca i umove.