Agronom vraća 400 godina star maslinik kako bi bolje podnio suše u Hrvatskoj

Obnova stoljetnih stabala je prva linija obrane od suše, prema jednom mladom agronomu.

Zadarsko županijsko udruženje maslinara nastavlja educirati svoje članove i druge zainteresirane maslinare.

Nakon kratke ljetne stanke, grupa je organizirala radionicu na otoku Ugljanu u 400 godina staroj maslinici obitelji Marcelić.

"Ovo je tipična ekstenzivna maslinika s autohtonim sortama: prevladavaju Oblica i Drobnica", rekao je 29-godišnji Šime Marcelić, doktor agronomije i vlasnik obiteljske maslinike.

Vidi također: Eksperiment s sjevernoafričkim sortama maslina donosi plodove u Hrvatskoj

Mladi znanstvenik i zaljubljenik u uzgoj maslina rekao je da su njegovi preci radili za zemljoposjednike te štedjeli kako bi na kraju otkupili zemlju koju su obrađivali nakon druge agrarne reforme.

Ugljan je jedan od mnogih hrvatskih otoka usred Jadranskog mora u Dalmaciji, gdje se masline uzgajaju od pamtivijeka. Maslinik se nalazi na južnoj strani otoka, 100 metara iznad mora.

"Kao što vidite, ima kamenja i siromašno tlo. Uvjeti su ograničeni, pa je vrlo teško raditi", rekao je Marcelić.

Suša je stalni problem, zbog čega je maslinik napušten i nekoliko puta obnavljan. Na kraju je Marcelićev pokojni otac, Ignacije, počeo sustavno obnavljati stabla nakon Domovinskog rata, koji je završio 1995. godine.

Marcelić nastavlja očev posao. Iz stoljetnog korijena izrasle su sadnice koje su se razvile u stabla koja redovito rađaju plodove unatoč utjecajima klimatskih promjena i drugim nepovoljnim uvjetima.

Šime Marcelić

Šime Marcelić

Marcelić uspješan oporavak stabala pripisuje odgovarajućim agrotehničkim mjerama, počevši od rezidbe, gnojidbe i zaštite od bolesti i štetnika, koje redovito provodi.

Za razliku od većine maslinara, Marcelić reže stabla četiri puta godišnje. Prvo rezidbom se obavlja u siječnju, kada je stablo masline u zimskom mirovanju. Debele grane se režu pilom.

Drugo orezivanje je u ožujku. Rijede se grane koje donose masline kako bi se osigurao optimalan prinos u tekućoj berbi i kvalitetan rast za sljedeću berbu.

Treće rezidbe obavlja se tijekom ljeta. Uklanjaju se korovne biljke koje izrastu iz panja. Četvrta je tijekom berbe, kada se uklanjaju prstenaste grane.

Na otoku, gdje je tlo plitko i skeletno, treba naglasiti jesensko gnojenje, primijetio je Marcelić. Suprotno uvjetima na obali, gdje su tla duboka i imaju dobru sposobnost zadržavanja vode te gdje je pojava kasnih proljetnih mrazova česta i očekivana, treba naglasiti proljetno gnojenje.

U svojoj maslinici Marcelić primjenjuje gnojivo između prvog ljeta i sljedeće jake kiše, uglavnom početkom rujna. Koristi uglavnom organska peletirana gnojiva u kombinaciji s mineralnim gnojivima koja imaju više fosfora i kalija, uz dodatak mikroelemenata.

Obnovljena maslinika na otoku (Fotografija: Toma Makjanić)

Obnovljena maslinika na otoku (Fotografija: Toma Makjanić)

Marcelić je također upozorio na opasnost od zaraze božjim okom, što je najhitniji dio posla u maslinicima, kako na otocima, tako i na kopnu.

Tijekom jeseni, nakon prvih kiša, temperature su relativno visoke. Mokri listovi stvaraju optimalne uvjete za razvoj gljivičnih bolesti, osobito primarnih zaraza sliječkom.

Iz tog razloga Marcelić preporučuje provođenje zaštite prije berbe, osobito na osjetljivim sortama poput Oble.

Primjena zaštite nakon berbe, što mnogi maslinari čine, prekasna je jer su gljivične bolesti već zarazile list. U proljeće će list otpasti i ništa se više ne može učiniti.

Maslina neće imati dovoljno lisne površine za razvoj ploda. Umjesto toga, stablo troši energiju na obnavljanje lisne mase, što rezultira manjim rodom.

Marcelić je također objasnio kako je svladao sušu obnavljanjem starih maslina.

"Obnova stoljetnih stabala zapravo je prva linija obrane od suše", rekao je. "To je mjera kojom smanjujemo štetu od negativnih posljedica suše."

Mlado stablo s opsežnim korijenskim sustavom bolje podnosi nedostatak vlage. Marcelić također prska svoja pomlađena stabla tijekom ljeta.

Primjenjuje folijarno gnojenje preko lišća. Malo po malo puni i poravnava teren, drobi kamen tešku mehanizacijom i tako praktički provodi karstnu melioraciju.

Kiša koja je pala prošlog vikenda bila je prilično kasna, ali pomoći će plodovima da nastave rasti. Konačni rezultat ovisi o temperaturama.

"Uljna kiselost se stvara od 23 °C naviše", rekao je Marcelić. "Konačna količina ulja ovisit će o tome i o količini kiše prije same berbe."

Očekuje da će njegovih 100 obnovljenih maslina donijeti 1000 kilograma plodova i oko 200 litara ulja.

Marcelić, koji također radi na poljoprivrednom odsjeku Sveučilišta u Zadru, svoje slobodno vrijeme provodi pomažući drugim maslinarima u kalemljenju i održavanju njihovih stabala.

Ivica Vlatković, predsjednik Udruge maslinara zadarske županije, žali što nema više mladih poljoprivrednika poput Marcelića koji bi obnovili zapuštene maslinike.

On tvrdi da bi, kad bi više mladih sadilo masline, njihov broj u Hrvatskoj mogao porasti s trenutnih pet ili šest milijuna na 30 milijuna koliko ih je uspijevalo u zemlji tijekom 18. stoljeća.