Hrvatski uzgajivač maslina inovacijama nadvlada sušu i štetočine

Posljednjih godina ekstremne ljetne suše postale su značajan izazov za hrvatske uzgajivače maslina.

Sušna razdoblja postaju sve duža i ekstremnija jer proljetne oborine postaju sve rjeđe, a rezerve vode u tlu se ne obnavljaju.

Ove mjere su vrlo korisne, ali voda je jednostavno nezaobilazan element koji omogućuje visokokvalitetnu, redovitu i kontinuiranu proizvodnju. – Josip Pavlica, uzgajivač maslina i agronom

Međutim, Josip Pavlica, 28-godišnji agronom i uzgajivač maslina iz Zadra u Dalmaciji, razvio je neke strategije koje pomažu poljoprivrednicima da maksimalno iskoriste kišu koja padne prije berbe.

"Kako bih potaknuo bolje zadržavanje vode u tlu, prvo sam obavio jesensku obradu tla", rekao je Pavlica, koji je ujedno i tajnik Udruge maslinara zadarske županije. "Zatim dodajem mineralno gnojivo s naglaskom na fosfor i kalij u tlo, kao i neizostavno organsko gnojivo."

Vidi također: Vodič hrvatskog agronoma za rezidbu masline

To osigurava dovoljnu količinu hranjivih tvari i smanjuje populaciju korova, koji se natječe s maslinama za vodu i hranjive tvari.

Nadalje, početkom proljeća, u svojoj maslinici u sjevernoj Dalmaciji, u Zemuniku Gornjem, Josip provodi folijarno prihranjivanje s naglaskom na dušik. Također provodi plitku obradu tla kako bi sačuvao postojeću vlagu u tlu.

Također, u proljeće i ljeto, nekoliko puta provodi folijarno prihranjivanje kombinacijom gnojiva koja sadrže makro- i mikroelemente. Na kraju, dodaje biostimulans kako bi pripremio biljku za stres uzrokovan suhim uvjetima.

Počevši od ove vegetacijske sezone, također je počeo tretirati svoje masline pripremom na bazi kaolinske gline koja zadržava vlagu u lišću stabala i odvraća od napada maslinine mušice.

"Bijela boja uzrokuje odbijanje sunčevih zraka, zbog čega se stablo manje zagrijava i smanjuje se evapotranspiracija, a time i gubitak vode", rekao je Pavlica.

Dodaje da se kaolinska glina u praksi pokazala vrlo dobrom protiv masline maslinine mušice, najštetnijeg štetnika masline.

Kada prekrije plod, glina stvara barijeru koju muha ne može prodrijeti. Bijela boja također čini plod neprepoznatljivim za muhu.

"Ova vrsta tretmana je potpuno ekološka i ne ostavlja nikakve ostatke u ulju", rekao je Pavlica.

Međutim, dodao je da su sve te mjere nepotrebne ako masline uopće ne dobivaju dovoljno vode za plodonošenje.

"Sve ove prethodno spomenute mjere su vrlo korisne, ali voda je jednostavno nezaobilazan element koji omogućuje visokokvalitetnu, redovitu i kontinuiranu proizvodnju", rekao je Pavlica.

Stoga razmatra hoće li potražiti podzemni izvor vode kako bi sačuvao kvalitetu i količinu uroda. To je obično prilično skup pothvat, ali sve je vjerojatnije da će to postati neizbježno.

Potičan primjerom nagrađivanog proizvođača Ivice Vlatkovića, Pavlica namjerava posaditi nove sorte maslina porijeklom iz subsaharske Afrike, koje puno bolje podnose visoke temperature od autohtone sorte Oblica.

Štoviše, navodnjavanje maslinika zahtijeva velike količine vode, pri čemu svakom stablu treba nekoliko stotina litara vode po krugu navodnjavanja.

Neki maslinari, uključujući Vlatkovića, već su počeli rješavati taj problem zalijevanjem krošanja svojih stabala.

Uz znatno nižu potrošnju vode, prskalice moraju uključivati sustav raspršivanja noću, kada je zrak najhladniji i najmanje vode će ispariti.

Kruna svakog stabla ima vlastitu mlaznicu za prskanje. Voda zatim teče s grana prema tlu ispod stabla.

Listna površina uspijeva apsorbirati vrlo male čestice vode, a rezultat je vidljiv u vrlo kratkom vremenu. Potrošnja vode također je znatno smanjena u usporedbi s klasičnim sustavom navodnjavanja, zaključio je Pavlica.

---