Dalmatinski agronomi eksperimentiraju s novim metodama rezidbe

Orezivanje u hrvatskim maslinicima je u punom jeku, a novi trend je oblikovanje stabala u polikonusnu vazu. 

To je osobito istinito u Dalmaciji, gdje se – za razliku od Istre i Toskane – prednosti ovog oblika uzgoja tek otkrivaju.

"Prednosti su brojne: olakšava rezidbu, zaštitu i berbu", rekao je Šime Marcelić, docent na Odsjeku za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru. "Krošnja je prozračna i sunčana. Plodovi sazrijevaju ravnomjernije."

Vidi također: Istraživači predstavljaju najnovije tehnologije za pomoć pri berbi i proizvodnji maslinovog ulja

Ova vrsta rezidbe podrazumijeva obrezivanje viška grana na stablima visine između 80 i 120 centimetara s tri do četiri glavne grane. Time se stvara manji prostor za oprašivanje, prikladan za gustoću nasada od šest do sedam metara.

Tradicionalno rezidanje masline rezultira slobodno rastućim oblikom; unutrašnjost krošnje odumire i ne izbacuje svoje reproduktivne elemente. Umjesto toga, ti ključni dijelovi stabla rastu na vrhovima viših grana.

S vremenom se stvara "maslinova prašuma" kada se najviše grane stabala počnu ispreplitati.

U sjevernoj Dalmaciji, osim nekoliko iznimaka, ne koristi se polikonika, čak ni na novijim plantažama.

Međutim, to se počinje mijenjati, a potaknuto je nedavnom demonstracijom i radionicom koje je održalo Udruženje maslinara zadarske županije.

Među stručnjacima je i mladi agronom Stjepan Dević (29) iz Sukošana pokraj Zadra.

"Zahvalan sam Marceliću", rekao je Dević. "On me naučio rezidbi i učinio da se zaljubim u masline." 

Nakon završetka preddiplomskog studija na Sveučilištu u Zadru, radio je nekoliko godina prije nego što se vratio kako bi stekao magisterij iz agrotehničkih znanosti.

Prije pet godina osnovao je maslinik s 300 stabala na zemljištu svog djeda u Sukošanu. Također je kupio stari maslinik s oko 40 stabala sorte Oblica, koja je potom kalemio na sorte Oštrica, Puljka i druge autohtone sorte. "Bilo je to čudo; razmnožile su se kao lude", rekao je ne skrivajući zadovoljstvo.

Dević je također postao certificirani kušavac, počeo raditi u hortikulturi i 2022. godine službeno registrirao svoju tvrtku za uređenje krajolika, Hortus Agro.

Uz davanje savjeta, njegov je glavni posao uređenje i održavanje vrtova oko turističkih vila i objekata. "Kad je obrezivanje maslina gotovo, bacim se na vrtove", rekao je.

Dević i njegov partner za rezidbu, Toni Družijanić, demonstrirali su metodu polikonusne vaze za Olive Oil Times u nasadu blizu Zadra, rekonstruirajući krošnje i prilagođavajući ih novom obliku uzgoja.

Prema Deviću, polikonična vaza stvara najbolji mogući omjer drvne mase i lisne mase. On i Družijanić orezuju 120 stabala u nasadu u polikoničnu vazu. 

"Ako rezidba jednog stabla traje dulje od 15 minuta, to znači da se nešto radi pogrešno", rekao je Družijanić, student Sveučilišta u Zadru. 

Za brzi i kvalitetan rad potrebna je i odgovarajuća oprema: dobre tenisice, rukavice, kapa s obodom i naočale. "Ubod u oko vrškom maslinovog lista može biti smrtonosan", rekao je Dević. 

Njih dvoje koriste najsuvremenije alate za rezidbu: ručne i produžene električne škare te jednoručnu akumulatorsku pilu. Svaki drži škare u jednoj ruci, a pilu u drugoj. Za pet minuta svaki može adekvatno obrezati jedno stablo.

Dević i Družijanić dnevno orezuju od 100 do 150 maslina, pretvarajući "maslinine pustinje" u polikonusne vaze. Prije, kada su radili samo s ručnim škarama, jedva su dnevno uspijevali orezati 15 do 20 stabala, a svaki dan su završavali "smrtno umorni i iscrpljeni", pogotovo jer je svaki alat morao biti čist i dezinficiran prije i poslije orezivanja.

Prema Deviću, rezidba pomaže smanjiti opterećenje stabla, prozračuje krošnju i uravnotežuje masu drva i lišća. 

Najbolje je rezidbu započeti u drugoj polovici ožujka kada je moguće vidjeti koji su pupoljci lisni ili cvjetni, što znači da će roditi plodove.

Dević preporučuje rezidbu u pravo vrijeme. Preuranjena rezidba "probuđuje stablo", čineći ga podložnim kasnim mrazovima u rano proljeće. 

Poput drugih agronoma, Dević naglašava važnost uravnoteženja drvne mase i lisne mase. Stablo bi trebalo biti samo kostur koji nosi lisnu masu. 

Sljedeća važna stvar je svjetlost. Svaki dio krošnje treba biti potpuno osvijetljen, što omogućuje ravnomjerno dozrijevanje. Plodovi odozgo prema dolje nalaze se u istoj fazi zrelosti, umjesto da plodovi na donjim granama budu nezreli dok plodovi na vrhu dozrijevaju.

Dević je rekao da oblik polikonusne vaze omogućuje brži i jednostavniji ručni berbu, posebno uz pomoć trešera. 

Ostale prednosti polikonusnog obrezivanja koje je naveo agronom uključuju smanjene potrebe za vodom za svako stablo i učinkovitije korištenje hranjivih tvari iz tla.

Nadalje, na stablima orezanim u stošnu formu vaze lakše je provoditi zaštitu i folijarno gnojenje. Prskanje se lakše raspršuje po cijelom stablu, čak i unutar krošnje.

Dević i drugi zagovornici rezidbe u polikonusnom obliku tvrde da bi se ta praksa trebala primjenjivati na širem području Hrvatske kako bi se domaćim maslinarima povećala učinkovitost. 

Iako se prinos u prvoj godini nakon rezidbe obično smanji za 15 do 20 posto, povećana učinkovitost u budućnosti više nego nadoknađuje tu prvu nisku berbu.

---