Otkriće drevnog uzgoja maslina na Siciliji dovodi u pitanje dosadašnja uvjerenja

Prije tri tisuće sedamsto godina na Siciliji su se već prakticirali drevni oblici uzgoja maslina, gotovo tisuću godina ranije nego što se dosad smatralo.

Otkriće proizlazi iz analize peluda koji je tijekom milijuna godina otpuštao lokalni biljni svijet. Istraživači su, ispitujući slojeve sedimenata bogate peludom, uspjeli identificirati pelud masline među mnogim drugim vrstama.

Nije postojala pluga, niti ijedna od sprava kakve danas poznajemo. Mogućnost obrade i razbijanja tla na određeni način jednostavno nije postojala. - Jordan Palli, koautor studije sa Sveučilišta Tuscia

To im je također omogućilo da utvrde trenutak kada je pelud masline postao prevladavajući, pokazujući jasne znakove uzgoja maslina.

Vidi također: Sjevernoafričani su jeli masline prije 100.000 godina, sugeriraju dokazi

Istraživanje je ispitalo sadržaj sedimenta na području Pantano Grande, blizu jezera Ganzirri – na korak od mitskih bujnih struja i stjenovitih špilja Kiribde i Skille u Mesinskom tjesnacu.

"To je vrlo zanimljivo područje jer je prolazak kroz tjesnac omogućio generacijama pomoraca koji su dolazili sa Zapada, Istoka i sjeverne Afrike pristup talijanskom Tirenskom poluotoku", Jordan Palli, koautor studije i istraživač na Odsjeku za ekološke i biološke znanosti Sveučilišta Tuscia, rekao je za Olive Oil Times.

Osim toga, istraživači su tražili dokaze na tom području jer je ono posebno bogato bioraznolikošću, a također je i mjesto značajnih povijesnih događaja.

"Kao što se događa u svim velikim vodnim masama, sve što je zadržano zbog gravitacije taloži se i može postati sediment", rekao je Palli. "Među njima je i pelud, mikroskopski element koji biljke proizvode u ogromnim količinama." 

Sedimentni stupac polako i postupno nakuplja materijal, stvarajući neprekinutu stratifikaciju.

"Što je još zanimljivije, on održava kronološki slijed, budući da su donji slojevi najstariji. Postaje prirodni arhiv", rekao je Palli.

Ti su talozi bogati materijalima raznolikog podrijetla, poput lišća, drva, plodova, gljiva ili jednostaničnih algi.

U Pantano Grandeu prisutne su bile divlje masline, pomiješane s raznolikom mediteranskom vegetacijom.

"Tamo su se nalazili dugo vremena, sve dok ljudska prisutnost nije počela preoblikovati većinu obalnih područja", rekao je Palli.

Kako bi ispravno razlikovali pelud divljih maslina od peludi maslina iz okoliša pod utjecajem čovjeka, istraživači su razvili dva indeksa.

Prvi se indeks usredotočio na masline koje rastu s tipičnom mediteranskom obalnom vegetacijom. Drugi je indeks uzimao u obzir masline koje dijele šumska područja s hrastovima, poput zimzelenog hrasta.

Ta su dva indeksa omogućila istraživačima da utvrde trendove vegetacije u oba okruženja.

"Kada je prevladao pelud masline u oba indeksa, to je bio dokaz znatno šireg prisustva te biljke u usporedbi sa svim ostalim biljkama koje su ondje trebale koegzistirati", rekao je Palli.

"To nam je omogućilo da takve podatke protumačimo kao signal umjetnog širenja biljke, budući da njezina ekologija ne bi dopustila takvu prevlast", dodao je. "To nam je pokazalo da su lokalne populacije poduzele radnju."

Takva je analiza dovela istraživače do identifikacije triju povijesnih razdoblja u kojima se na tom području uzgajala maslina.

Dok su drugi (tijekom Rimskog Carstva) i treći (moderno doba) dobro poznati i dokumentirani, prvi identificirani period bio je iznenađenje.

Proteže se od srednjeg brončanog doba, u 18. stoljeću pr. Kr., do 12^. stoljeća pr. Kr.

Većina povjesničara odavno se slaže da znanje o uzgoju maslina potječe iz egejskog područja, vjerojatno doneseno od grčkih kolonista u južnu Italiju oko 8. stoljeća pr. Kr.

"Ne znamo mnogo o Sikancima", rekao je Palli. "Njihova naselja nalaze se ispod modernih gradova, poput Messine. Neka su istraživanja pokazala da tamo dolje ima mnogo toga za istražiti, ali to se ne može dogoditi zbog onoga što se nalazi iznad njih."

Prije tri tisuće godina uzgoj maslina već se prakticirao na istočnom Sredozemlju.

Novi istraživački dokazi pokazuju da je znanje o maslinama vjerojatno preneseno na sicilijanske obale trgovcima koji su dolazili s Levanta.

"Postoje arheološki ostaci keramike i drugih predmeta podrijetlom iz egejskog područja", rekao je Palli.

"Zahvaljujući arheolozima i drugim istraživačima koji su se pridružili našem istraživanju, uspjeli smo formulirati scenarij onoga što se vjerojatno dogodilo u to vrijeme u Pantano Grandeu", dodao je.

Vidi također: Komadići keramike u Hrvatskoj otkrivaju rimsko maslinovo ulje i vojnu povijest

U tom scenariju trgovina je donijela nova znanja kroz kulturni razmjenu.

"Divlje masline već su bile prisutne na tom području, a lokalno stanovništvo počelo je cijeniti taj prirodni resurs", primijetio je Palli.

U Levantu, gdje su cvjetale naprednije civilizacije, maslinovo ulje i stablo masline već su bili od velike važnosti.

Dolazeći na Siciliju iz Levanta, trgovci i pomorci mogli su primijetiti brojne masline. Uslijedila je razmjena znanja.

"Mogli bismo reći da se tamo razvio agronomski znatiželj, ali uvijek moramo imati na umu da govorimo o davnim vremenima, pa to znanje ni u kojem slučaju ne bismo smjeli uspoređivati s modernom agronomijom", rekao je Palli.

"Imajmo na umu da u to vrijeme alati još nisu postojali, nisu bili rašireni", dodao je. "Nije postojao plug, niti ijedna od sprava na koje danas mislimo. Mogućnost obrade i razbijanja tla na određeni način jednostavno nije postojala." 

"Kad govorimo o toj vrlo ranoj fazi brončane dobe, da, govorimo o uzgoju, ali ne o uzgoju kakvog poznajemo danas", nastavio je Palli.

U to su vrijeme poljoprivrednici mogli uzgajati masline na područjima gdje su one već bile prisutne.

"Ono što su možda činili bilo je traženje područja gdje je stablo bilo prisutno ili gdje su masline bile favorizirane u odnosu na druge biljke u određenim područjima", rekao je Palli.

Ključan dio istraživanja bila je analiza paleokli­mata, koja je znanstvenicima omogućila proučavanje klimatskih varijacija tijekom vremena.

"Razdoblja širenja ili povlačenja određene vegetacije mogu ovisiti o promjenama koje se događaju, primjerice, u razinama relativne vlažnosti ili količinama oborina. Te varijacije mogle bi omogućiti nekoj vrsti da se bolje natječe s drugima," rekla je Palli.

Uspoređujući dokaze o paleo-klimatskim varijacijama kako su analizirani u prethodnim istraživanjima, nije bilo specifične korelacije s prevladavanjem masline.

"To nam je pokazalo da sve veći obujam peluda masline nije posljedica specifične klimatske faze. To je potkrijepilo hipotezu o ljudskoj intervenciji", rekao je Palli.

Drevni pristup uzgoju masline na području Pantano Grande trajao je pet do šest stoljeća.

"Srušio se u 12^. stoljeću pr. Kr." – rekao je Palli. "To ne znači da je znanje također nestalo, jer su se stanovništva mogla preseliti u druga područja." 

Ono što istraživači znaju jest da se oko 12. stoljeća dogodilo nekoliko značajnih događaja.

"Prvi je utjecaj došao od ausonskog stanovništva koje se spustilo na Siciliju s područja današnje središnje Italije. Arheološki ostaci pokazuju značajna kretanja ljudi u to vrijeme", rekao je Palli.

To je moglo potaknuti Sikance da napuste to područje. Prema istraživačima, u to su vrijeme duž sicilijanskih obala počele slučajne aktivnosti nalik piratstvu, vjerojatno provodile populacije koje su se s vremenom počele identificirati kao Saraceni.

"Takve aktivnosti mogle su lako utjecati na pomorsku trgovinu, pa čak i otjerati stanovništvo od obala", rekao je Palli.

Osim toga, vjeruje se da je planina Etna, jedan od najaktivnijih vulkana na svijetu, smještena 100 kilometara od Messine, u to vrijeme imala golemu erupciju. Tragovi te erupcije kasnije su pronađeni u Albaniji, otprilike 600 kilometara udaljenoj.

"Stari rimski autori opisali su ga kao bez presedana duboko uzdrmavanje, događaj generacijskih razmjera. Naziva se Sikanski događaj, jer se vjeruje da je mogao potisnuti Sikance s istočne Sicilije u zapadni dio otoka", rekao je Palli.

Zahvaljujući analizi peluda, istraživači su potvrdili da je nakon tog razdoblja prestala prevlast peluda masline, a slojevi sedimenata pokazuju povratak tipičnijem stanju miješanih biljnih vrsta.

Prema Palliju, za objedinjavanje rada arheologa, klimatologa, povjesničara, ekologa i paleoekologa bilo je potrebno tri godine analize i još dvije godine za pisanje istraživanja.

"Bez takvog zajedničkog rada ne bismo mogli kombinirati povijest, pelud, arheologiju, analizu sedimenta te paleoklima i proizvesti takve dokaze", zaključio je Palli.

---