Regeneracija tla pomaže u rješavanju vodne krize, kažu stručnjaci
Stručnjaci predlažu agrotehničke mjere za poboljšanje organske plodnosti, ograničavanje erozije i štednju vode.
Posljednjih godina česte i dugotrajne suše uzrokovale su ozbiljne nestašice vode i ugrozile poljoprivrednu proizvodnju.
Ovo se dogodilo u složenom kontekstu klimatskih promjena i njihovih učinaka, u kojem kriza vodnih resursa igra ključnu ulogu.
Regeneracija tla koristi ne samo poljoprivrednom sektoru, već i cijeloj zajednici. Svaki poljoprivrednik može odmah početi s tim provođenjem stvarnog agronomskog plana.
Stručnjaci posvećeni obnovi pogođenih ekosustava brzo rade na pronalaženju rješenja za održivo upravljanje vodama, istovremeno podižući svijest među ljudima i institucijama.
"U trenutačnoj klimatskoj krizi sa svojim brojnim aspektima, jedno od najhitnijih pitanja je dostupnost vode", rekao je Massimiliano Pasqui, fizičar s Instituta za bioekonomiju Nacionalnog istraživačkog vijeća (IBE-CNR).
Vidi također: Zemlje u razvoju razočarane kontroverznim COP29"Općenito, na mediteranskom području zabilježili smo porast zimskih temperatura i vrlo visoke temperature ne samo u vrhuncu ljeta, već i u proljeće ili jesen", dodao je. "U tom kontekstu, kada bismo trebali imati najveće količine oborina u jesen i zimu, javlja se pad oborina."
Sušna razdoblja ponekad prekidaju obilne, ali intenzivne oborine pri čemu većina vode otječe. Ti događaji mogu izazvati poplave, a da pritom ne ublaže sušu.
Opservatorij za sušu IBE-CNR primijetio je da oskudica vode negativno utječe na poljoprivredni prinos i kvalitetu te potiče degradaciju tla i pustarenje, utječući na sposobnost biljaka za sekvestraciju ugljika.
"U nekim mediteranskim regijama učestalost teških suša porasla je", rekao je Pasqui. "To može utjecati na rad poljoprivrednika, s posljedicama na troškove proizvodnje i tržišne trendove."
"Sveukupno, vodna kriza ima velik utjecaj na okoliš i društvo", dodao je. "Stoga je potrebno podići kolektivnu svijest i, s praktične strane, provesti odgovarajuće agrotehničke prakse."
Iako svaki građanin može odigrati važnu ulogu u provedbi ovih brzih promjena, stručnjaci se uglavnom slažu da bi se širok raspon mjera trebao poduzeti kolektivno kako bi se učinkovito riješila vodna kriza.
"Ne postoji jedino rješenje, već skup mjera koje bi trebalo planirati i provoditi na razini zajednice, s obzirom na ozbiljnost vodne situacije na globalnoj razini", rekao je Matteo Mancini.
Kao agronom, koordinira tehnički sektor neprofitne i nevladine organizacije Deafal, koja podržava poljoprivrednike primjenom agroekologije i regenerativne poljoprivrede.
"Mediteransko područje jedno je od žarišta klimatskih promjena, a maslina je među usjevima koji najviše pate i koji su u tom području potencijalno najugroženiji", rekao je. "Kad je riječ o proizvodnji ulja, ovoj biljci je potrebna odgovarajuća količina vode, od oko 350 do 800 milimetara godišnje."
"Imajte na umu da godišnja količina oborina na području s ograničenom količinom padalina, poput Mediterana, može varirati između 400 i 800 mililitara, ali postoji rizik od daljnjeg smanjenja", dodao je Mancini. "Stoga bismo trebali razviti rješenja kojima se oborinske vode zadržavaju u tlu što je više moguće. Regeneracija tla može biti ključna za postizanje toga u kratkom roku."
Istraživanja su pokazala da je zdravo tlo ključno za rješavanje međusobno povezanih klimatske i vodne krize, stoga velike međunarodne organizacije pozivaju vlade da poduzmu mjere po tom pitanju.
Ujedinjeni su procijenili da jedan kubični metar tla može pohraniti više od 250 litara vode i istaknuli da je tlo, nakon oceana, najveće aktivno odlagalište ugljika.
Međutim, mogla bi upiti i pohraniti još više vode da je ljudske aktivnosti nisu degradirale. Stoga je njezina obnova ključna jer donosi brze rezultate, jeftina je, stvara radna mjesta i omogućuje ljudima osiguranje prehrambene sigurnosti.
Mješavina pokrovnih usjeva Vicia sativa i Trifolium incarnatum (Fotografija: Deafal)
"Regeneracija tla ne koristi samo poljoprivrednom sektoru, već i cijeloj zajednici", rekao je Mancini. "Svaki poljoprivrednik može odmah početi s tim provođenjem stvarnog agrotehničkog plana."
Mancini vjeruje da je poboljšanje organske plodnosti tla povećanjem sadržaja organskih tvari temeljni korak u pokretanju regenerativnog projekta.
"Organska tvar sastoji se od razgradnih produkata biljnih i životinjskih komponenti koje dolaze izvana, poput stajnjaka, stabljika i biljnih ostataka, maslinovog lišća, grančica i još mnogo toga", objasnio je.
"Mikroorganizmi razgrađuju tu tvar, pretvarajući mali dio u nešto izuzetno vrijedno što se naziva humus", dodao je Mancini. "U literaturi stoji da jedan kilogram humusa može zadržati 20 litara vode."
Prema podacima CNR-a i Nacionalnog udruženja konzorcija za upravljanje i zaštitu zemljišta i vode za navodnjavanje, sadržaj organske tvari u većini talijanskog tla iznosi dva posto, ispod čega može započeti proces pustarenja.
Štoviše, Zajednički istraživački centar EU-a upozorio je da je "zabrinjavajućih 61 posto" europskih tala u nezdravom stanju, podložno različitim vrstama degradacije, uključujući gubitak organskog ugljika.
"Organska tvar, odnosno ugljik, ima temeljnu ulogu", naglasio je Mancini. "Puna je života jer sadrži organizme poput gljiva, bakterija, aktinomiceta i drugih; zadržava mineralne elemente odgovorne za kemijsku plodnost, odnosno hranjive tvari za biljke; i zadržava vodu. Literatura navodi da je povećanje organske tvari za jedan posto dovoljno da hektar zemljišta zadrži 300.000 litara više vode."
Postoji više načina za povećanje organske tvari na farmi. Mancini je predložio da je jedan od njih minimiziranje obrade tla.
"Obrada tla oksidira ugljik, što rezultira većim disanjem tla", rekao je Mancini. "Disanje je prirodan proces otpuštanja ugljičnog dioksida iz tla u atmosferu."
"Međutim, povećana oksidacija znači veći gubitak ugljika, a time i plodnosti na duge staze", dodao je. "Smanjenje obrade tla u nasadu pomaže očuvati i postupno povećati njegov sadržaj organskog ugljika."
Mancini je primijetio da se u nekim područjima maslinici bez trave lako mogu naći duboko orani od strane poljoprivrednika kako bi se izbjeglo natjecanje za vodu između korijena maslina i korova.
"Moramo uzeti u obzir da se organska tvar nakuplja u gornjem sloju tla, koji se u pedologiji naziva 'O horizont', gdje 'O' znači 'organski'", rekao je. "Iako se može pojaviti konkurencija, bez travnatog pokrivača, tlo je izloženo zraku, svjetlu, vjetru i vodi te podložno degradaciji."
"Stoga, kako bi se izbjegla konkurencija uz održavanje zaštite, korisna može biti obrada u trakama, koja se sastoji od uskih traka zemljišta, pa čak i izmjeničnih redova u slučaju maslinika, koje treba lagano obraditi", dodao je Mancini.
Prema Manciniju, drugi način za povećanje organske tvari jest dopuštanje rasta samoniklih biljaka ili sadnja biljaka za pokrivanje tla.
Koriste se različite vrste i porodice za fiksaciju dušika – mahunarke su najčešće – jednog od najvažnijih elemenata za stablo masline i graminace. Nakon odabira najprikladnijih vrsta, mogu se uzgajati u plodoredu s drugim usjevima, gdje je to potrebno.
"Ove kulture moraju se pravilno upravljati kako bi se postigli najbolji rezultati", rekao je Mancini. "Istraživanja su pokazala da metoda koju primjenjuju mnogi poljoprivrednici, a koja se sastoji od rezanja pokrovnih usjeva i njihove oranja u tlo, nije korisna jer se organska tvar nakupljena tijekom rasta biljaka mineralizira i odmah gubi u tlu."
"U posljednjem desetljeću Deafal i druge organizacije promiču drugačiju tehniku koja pomaže zadržati više vlage i ugljika", dodao je. "Sastoji se od zgužvavanja pokrovnih usjeva valjkom-krimperom tako da oni polako odumiru i isušuju se, djelujući kao prirodna malč."
Mancini je dodao da je gnojidba još jedan način da se organska tvar dovede na parcelu izvana.
"U prošlosti su poljoprivrednici koristili stajnjak, što je i danas odlična opcija", rekao je Mancini. "Danas možemo koristiti i kompost, koji je dostupan u velikim količinama, a može se i samostalno proizvesti i kompostirati."
"Među nedavno razvijenim proizvodima, biochar je vrlo stabilan oblik ugljika koji poboljšava strukturu tla", dodao je. "Ako se pravilno koriste, svi ovi proizvodi značajno pomažu poboljšati zdravlje tla."
U sklopu projekta IESS, Deafal i CNR-IBE procjenjuju pozitivne učinke ispašivanja kokoši nesilica u masliniku.
I preživari, poput krava i ovaca, i perad korisni su u voćnjaku, značajno doprinoseći zdravlju tla svojim gnojom.
Na temelju istraživanja travnjaka i nosivosti, ovo istraživanje organizira racionalne planove ispaše kako bi se maksimizirali pozitivni učinci ove agroekološke prakse.
"Važna faza koju treba uzeti u obzir je planiranje novog voćnjaka", rekao je Mancini. "Primjena keyline dizajna može biti korisna strategija za ublažavanje suše i erozije."
Keyline dizajn primijenjen na masliniku gdje su redovi mladih maslina izmiješani s voćarskim kulturama. (Fotografija: Deafal)
Deafal i CNR-IBE proučavali su prednosti ovog hidrauličkog poljoprivrednog sustava. Iskorištava silu gravitacije na blagim nagibima kako bi usporio otjecanje vode i raspodijelio je s područja s većim rizikom od erozije prema onima koji pate od nedostatka vode.
Nakon topografskog pregleda, uzorak obrade projektira se prema ključnim linijama, koje zaustavljaju protok vode uz odgovarajuće agrotehničko upravljanje.
"Mnogi poljoprivrednici i agrotehničari izvještavaju o poboljšanjima u opskrbi vodom i plodnosti tla uz ovaj sustav", rekao je Mancini. "Međutim, ti se rezultati mogu postići samo kombiniranjem s daljnjim praksama upravljanja tlom koje su prethodno spomenute."
"Moramo biti svjesni da je ovo složena kriza i da je potrebno nekoliko integriranih intervencija, kombinirajući različite discipline i vještine", dodao je. "Ne postoji jedinstven odgovor na postavljene izazove. Vodenu krizu potrebno je rješavati na različitim razinama, a cijeli proizvodni sustav, počevši od donositelja politika, mora postati svjesniji i organiziraniji kako bi se učinkovito suočio s njom."