Izvješće: Mediteranska poljoprivredna bioraznolikost ugrožena
Izvješće Indeksa agrobiodiverziteta za 2021. godinu pokazuje da je raznolikost ključ opstanka prehrane Mediterana u svijetu kojim sve više dominiraju monokulture te nudi preporuke.
Prema novom izvješću, mnoge mediteranske zemlje ugrožavaju iscrpljivanje jednog od žarišta bioraznolikosti na planetu.
Izvješće o Indeksu agrobiodiverziteta utvrdilo je da trenutni industrijski pristup poljoprivredi, u kombinaciji s klimatskim promjenama, šteti okolišu i raznolikosti hrane u mediteranskom bazenu.
Gubitak raznolikosti u tim regijama može potencijalno značiti gubitak bogatstva genetskih resursa za hranu i poljoprivredu.
Opsežne monokulture i zastarjele poljoprivredne prakse glavni su pokretači trenutnih rizika od iscrpljivanja.
"Ono što smo otkrili jest da je raznolikost mediteranskih prehrambenih tržišta viša od svjetskog prosjeka, dok je raznolikost proizvodnih sustava zapravo znatno ispod potencijala", izjavila je za Olive Oil Times Sarah Jones, istraživačica u organizaciji Alliance of Biodiversity International i Međunarodnom centru za tropsku poljoprivredu te glavna autorica najnovijeg izvješća.
Vidi također: Svjetska banka ulaže gotovo 30 milijardi eura u poboljšanje globalne sigurnosti hrane"To znači da mnoge farme uzgajaju iste usjeve, poput grožđa, maslina, kukuruza i suncokreta, te da nedostaje prirodne infrastrukture na i oko poljoprivrednog zemljišta, poput živica, šumskih nasada, ostataka šuma i močvara", dodala je.
Cilj autora izvješća bio je analizirati stanje biljaka, životinja, mikroorganizama, tla i poljoprivrede u 10 zemalja koje graniče s Sredozemnim morem.
Izvješće analizira stanje agrobio diverziteta, promatrajući potrošnju hrane, proizvodnju i očuvanje genetskih resursa. Također je istražilo politike koje su provele Alžir, Egipat, Francuska, Italija, Libanon, Libija, Maroko, Španjolska, Sirija i Tunis.
Prema istraživačima, trenutni pristup proizlazi iz polustoljetne rastuće potpore intenzivnom uzgoju.
"Na mjestima gdje su se veličine polja povećale jer su uklonjene živice kako bi se olakšalo korištenje velikih strojeva, sjemenske tvrtke poticale su poljoprivrednike da uzgajaju visokorodne sorte koje često zahtijevaju velike količine vode i gnojiva te nemaju nutritivnu vrijednost", rekla je Jones. "Lanac opskrbe hranom favorizirao je farme koje mogu osigurati velike količine jednog proizvoda."
"Problem je u tome što su ti intenzivni poljoprivredni sustavi temeljni pokretač globalnog i lokalnog gubitka bioraznolikosti, onečišćenja vode i degradacije tla", dodala je. "Istovremeno, prehrambeni sustavi ne uspijevaju svima svugdje osigurati pristup hranjivoj, uravnoteženoj prehrani."
Prema autorima, održavanje i poticanje raznolikosti u prehrambenim sustavima ključno je za svaku strategiju usmjerenu na njihovu održivost.
Iako je agrobiodiverzitet ključan za planet, lokacije poput Mediterana po svojoj su prirodi bioraznolikije, što utječe na prirodnu raznolikost hrane u regiji.
U izvješću se navodi da u mediteranskom bazenu uspijeva između 15.000 i 25.000 vrsta, od kojih je 60 posto jedinstveno za to područje. Bazena se također smatra središtem bioraznolikosti za mnoge uzgojene prehrambene kulture.
"Mediteran je jedno od tih područja, poznatih kao Vavilonovi centri raznolikosti, i podrijetlo je mnogih prehrambenih kultura, uključujući šparoge, ječam, kestene, praziluk, masline i uljanu repicu", rekla je Jones. "Gubitak raznolikosti u tim regijama može potencijalno značiti gubitak bogatstva genetskih resursa za hranu i poljoprivredu, ograničavanje naših mogućnosti prilagodbe budućoj klimi te štetnicima i bolestima, a hranu čini manje šarenom, manje hranjivom i manje zanimljivom."
"Ovaj posljednji dio možda zvuči trivijalno, ali na Mediteranu uživanje u kuhanju, jedenju i razgovoru o hrani velik je dio svakodnevnog života, pa gubitak raznolikosti hrane također znači da riskiramo gubitak živopisnog dijela naše kulture", dodala je.
Klimatske promjene utječu na mediteranski poljoprivredni svijet, koji reagira na nestašicu vode i porast temperatura odabirom sorti usjeva i pasmina stoke koje se mogu bolje nositi s novom klimom.
"Bit će potrebno mnogo različitih intervencija kako bi se naši prehrambeni sustavi prilagodili klimatskim promjenama, ali donošenje boljih odluka o tome što uzgajati je od temeljne važnosti", rekla je Jones. "To se odnosi na biljke koje će se brati i one koje neće, ali koje mogu podržati proizvodnju na druge načine unutar farmi i diljem cijelih krajolika."
"Na primjer, malčiranje i povećanje organske tvari u tlu ključna je strategija za uštedu vode i poboljšava zdravlje tla, ali je loše za emisije ugljika ako se organske tvari moraju transportirati s daleke udaljenosti", dodala je.
"Uzgoj biljaka za malčiranje ili nabava malča od obližnjeg poljoprivrednika mnogo je bolja strategija i dobra je za lokalno gospodarstvo", nastavila je Jones. "To može uključivati mješavinu trava i cvijeća koja ima dodatnu korist jer pomaže u održavanju oprašivača i biološke kontrole štetnika."
Istraživači su otkrili da su sve analizirane zemlje donijele neke politike za očuvanje agrobiodiverziteta. Jones je navela planove za povećanje složenosti poljoprivrednog krajolika u Alžiru, Libanonu i Italiji te strategije očuvanja divljih srodnika usjeva u Maroku i Španjolskoj.
"Nešto što zemlje trebaju više činiti jest osiguravanje subvencija, zajmova, obuke i osiguranja poljoprivrednicima kako bi prešli na raznoliku poljoprivredu bez kemikalija i održali je", rekla je. "Ekonomski je teško poljoprivrednicima odvojiti se od intenzivnih sustava uzgoja i prakticirati održivije alternative, a vladina potpora zaista pomaže."
Korisne politike mogle bi uključivati osiguravanje tržišta za lokalnu, nedovoljno iskorištenu, raznoliku hranu, na primjer, putem shema javne nabave u ministarstvima i školskim kantinama te putem smanjenja poreza na lokalno proizvedenu hranu i hranu proizvedenu na održiv način.
"Potrebno je provesti ovakve politike kako bi se postigla stvarna promjena u našim prehrambenim sustavima, a promjena je potrebna svugdje, bez obzira na lokaciju države ili prirodnu razinu agrobiodiverziteta, jer pojednostavljena, intenzivna poljoprivredna proizvodnja jednostavno nije održiva ni na jednoj razini", rekla je Jones.
Izvješće daje preporuke o tome koje bi prakse i politike zemlje mogle ojačati ili provesti kako bi agro-biodiverzitet bolje integrirale u svoje prehrambene sustave.
"[To će] poslužiti za poticanje rasprava na nacionalnoj razini o potrebnim političkim mjerama za bolju integraciju agrobiodiverziteta u prehrambeni sustav i povećanje pridržavanja mediteranske prehrane", rekao je Jones.
"Osim proizvodne strane, također moramo osigurati očuvanje svih različitih sorti u genetskim bankama i botaničkim vrtovima koje bi mogle biti korisne u budućnosti jer su bolje prilagođene budućim klimama ili su otpornije na nove štetnike i bolesti koji se pojavljuju s promjenama klime", zaključila je.