Studija rasvjetljava utjecaj globalne proizvodnje hrane na okoliš

Novo istraživanje objavljeno u časopisu Nature Sustainability detaljno opisuje utjecaje globalne proizvodnje hrane na okoliš.

Njegov glavni autor smatra da četverogodišnja istraživanja – koja su koristila izvješće Ujedinjenih naroda iz 2017. godine za ispitivanje gotovo 99 posto globalne proizvodnje hrane na kopnu i moru – ljudima nude način da procijene kako njihove prehrambene navike utječu na planet i održiv put u borbi protiv gladi.

Godišnji usjevi zahtijevaju mnogo više vode i mnogo više zemljišta, stoga je vjerojatno da vrše veći pritisak na okoliš od maslinovog ulja. – Ben Halpern, ravnatelj Nacionalnog centra za ekološku analizu i sintezu

"Ove informacije pomažu nam da bolje razmislimo o hrani koju jedemo i o ekološkom pritisku koji ona ima na naš planet", rekao je za Olive Oil Times Ben Halpern, ravnatelj Nacionalnog centra za ekološku analizu i sintezu Sveučilišta Kalifornija u Santa Barbari. "Teška vijest je da je potrebno malo truda da biste pažljivo razmislili o svojoj prehrani."

Koristeći potrošnju slatke vode, emisije stakleničkih plinova, narušavanje staništa i onečišćenje hranjivim tvarima, istraživači su usporedili kumulativni utjecaj na okoliš pri proizvodnji jedne funte ili kilograma za širok raspon namirnica.

Vidi također: Vruće vrijeme slabi imunološki sustav biljaka, pokazalo je istraživanje

Međutim, Halpern je rekao da tim nije mogao uzeti u obzir svaki čimbenik okoliša, kao što su krčenje šuma, upotreba pesticida i degradacija plodnosti tla, zbog nedostatka podataka. Osim toga, nisu uzeti u obzir ni pozitivni utjecaji na okoliš, kao što je sekvestracija ugljičnog dioksida kod voćaka.

"Ovo je konzervativna procjena tih pritisaka jer nedostaju važni čimbenici", rekao je.

Rezultati studije pokazali su da uzgoj goveda za meso, proizvodnja svinjetine te uzgoj riže, pšenice i uljarica imaju najgori utjecaj na okoliš. Međutim, način na koji negativno utječu na okoliš vrlo je različit.

Istraživači su otkrili da 60 posto kumulativnog utjecaja uzgoja goveda za meso potječe od emisija stakleničkih plinova, dok se dodatnih 31 posto pripisuje onečišćenju hranjivim tvarima i proizvodnji stočne hrane.

U međuvremenu, većina utjecaja usjeva riže i pšenice proizašla je iz narušavanja staništa i ogromne količine svježe vode koja se koristi.

Sveukupno, globalna proizvodnja hrane koristi oko 50 posto nastanjive površine Zemlje, više od 70 posto dostupne slatke vode i emitira između 23 i 34 posto emisija stakleničkih plinova uzrokovanih ljudskim djelovanjem.

"Nažalost, nismo mogli razdvojiti informacije na specifične proizvode", rekao je Halpern. Kao rezultat toga, proizvodnja maslinovog ulja grupirana je u veću kategoriju s uljima kanola, pamučnim sjemenkama, sezamom i suncokretom.

"Ne znamo pojedinačni doprinos svake od tih vrsta ulja jer se ne prijavljuju", dodao je.

Međutim, Halpern je rekao da je razmjer proizvodnje važan čimbenik koji treba imati na umu, jer će široko posađene kulture potrošiti više resursa.

Stoga je sugerirao da proizvodnja maslinovog ulja ima relativno nizak utjecaj na okoliš u usporedbi s drugim intenzivno uzgajanim uljanim kulturama.

"Godišnje kulture zahtijevaju puno više vode i puno više zemljišta, stoga je vjerojatno da imaju veći utjecaj na okoliš od maslinovog ulja", rekao je Halpern.

Iako istraživači nisu uzeli u obzir sekvestraciju ugljika, prethodne studije su otkrile da sve tri kategorije maslinika – tradicionalni, visoke gustoće i supervisoke gustoće – djeluju kao zalihe ugljika.

U studiji iz 2021. godine istraživači sa Sveučilišta u Jaénu u Španjolskoj otkrili su da tradicionalne maslinike na kišnicu skladište procijenjenih 5,5 kilograma ugljičnog dioksida po kilogramu proizvedenog maslinovog ulja. Ta se brojka smanjuje na 4,3 u navodnjavanim maslinicima.

U međuvremenu, maslinici visoke i super-visoke gustoće sekvestriraju 2,7 kilograma ugljičnog dioksida po kilogramu proizvedenog maslinovog ulja.

Uz proučavanje utjecaja svake vrste proizvodnje hrane na okoliš, istraživači su također proučavali utjecaje proizvodnje hrane u svakoj zemlji.

Vidi također: Znanstvenici pronašli način za ubrzanje fotosinteze

Otkrili su da pet zemalja čini polovicu globalnog utjecaja prehrambene proizvodnje na okoliš: SAD, Kina, Indija, Brazil i Pakistan.

Istraživači su također otkrili da zemlje proizvode istu hranu s različitim utjecajima na okoliš.

Na primjer, otkrili su da su SAD 2,4 puta učinkovitiji od Indije u proizvodnji soje zbog upotrebe tehnologije za postizanje većih prinosa uz manje emisije stakleničkih plinova. SAD je najveći svjetski proizvođač soje, a Indija peti najveći.

Sličan je trend zabilježen i kod demersalnih riba, koje žive i hrane se na dnu oceana, pri čemu Rusija te ribe lovi 1,5 puta učinkovitije od Kine i 1,9 puta učinkovitije od Brazila.

"To je jedna od zaista moćnih stvari koje smo postigli ovim analizama, jer smo uspjeli mapirati gdje se što događa i razlike u ekološkim pritiscima u proizvodnji na različitim mjestima", rekao je Halpern.

"Svaka zemlja ima razlike u tome koliko je dobra ili loša u proizvodnji hrane", dodao je. "Tako možete početi razumjeti te razlike i možda donositi odluke na temelju tih razlika."

Halpern je izvorno započeo projekt kako bi zadovoljio svoju urođenu znatiželju o utjecaju svoje prehrane na okoliš.

Nakon što je pročitao bezbroj novinskih izvještaja o značajnom utjecaju proizvodnje mesa na emisije stakleničkih plinova, postao je pescetarijancem.

Međutim, brzo je shvatio da, iako su mnogi medijski izvještaji bili temeljeni na znanstvenim studijama, nijedan od njih nije uzeo u obzir ostale utjecaje proizvodnje hrane na okoliš.

Sada kada je ovo istraživanje dovršeno, Halpern se nada da će pomoći u usmjeravanju donositelja politika i pojedinačnih potrošača pri donošenju informiranih odluka o održivoj proizvodnji hrane.

"Bilo bi divno kad bi naš rad mogao pomoći u informiranju o promjenama Zakona o poljoprivredi ili, na međunarodnoj razini, trgovinskoj politici koja strukturira poticaje za različitu proizvodnju hrane", rekao je.

"Ako nam je stalo do održivog prehrambenog sustava i zdravih ljudi, moramo preispitati mnogo detalja [o tome gdje i kako se hrana proizvodi]", dodao je. "Ako bi naši rezultati mogli pomoći u informiranju o nekim od tih promjena, to bi bio iznimno dobrodošao ishod."

Halpern trenutno nadovezuje ovo istraživanje na još jednu studiju o implikacijama utjecaja proizvodnje hrane na ekološku pravdu.

"Često to čujemo u kontekstu zagađenja iz tvornica kao primjera gdje te štetne posljedice po ljudsko zdravlje nerazmjerno pogađaju manjine i nedovoljno zastupljene skupine", rekao je.

"Naš rad sada istražuje mogu li ovi okolišni pritisci vezani uz hranu i na koji način imati slične posljedice za ljude diljem planeta", zaključio je Halpern.

---