Studija: Višegodišnje suše značajno će utjecati na europsku poljoprivredu u ovom stoljeću

Prema nedavno objavljenom istraživanju, posljednja višegodišnja suša u Europi (od 2018. do 2020.) bila je najgori takav događaj od 1766. godine.

Studija objavljena u časopisu Earth's Future zaključila je da te suše imaju dubok utjecaj na poljoprivredu, okoliš i lokalno stanovništvo.

U budućnosti možemo očekivati višegodišnje suše istog intenziteta kao događaj iz razdoblja od 2018. do 2020., ali koje će trajati znatno duže. To uvelike ovisi o tome kako će se razvijati globalno zatopljenje. – Oldrich Rakovec, istraživač klime, UFZ-Helmholtz Center

Istraživači su također rekli da suše postaju duže, često traju nekoliko uzastopnih godina, i sve intenzivnije.

Istraživači iz UFZ-Helmholtz centra za istraživanje okoliša u Leipzigu u Njemačkoj i Sveučilišta prirodnih znanosti u Pragu utvrdili su sušu od 2018. do 2020. kao novu referentnu točku za Europu.

Vidi također: Pokrivenost klimatskih tema

Rekli su da je pokazala "neviđen intenzitet koji je trajao više od dvije godine, s prosječnom površinom zahvaćenom od 35,6 posto i prosječnim trajanjem od 12,2 mjeseca."

Prema znanstvenicima, posljednja višegodišnja suša u Europi relevantnija je od prethodnih događaja zbog visokih temperatura zraka u razini tla zabilježenih tijekom njezina trajanja. Istraživači vjeruju da takve temperature doprinose dokazima da klimatske promjene pogoršavaju sušne događaje.

Jedna od najrelevantnijih karakteristika višegodišnje suše je njezin utjecaj na vegetaciju.

"Ponekad ekosustav, poput šume, može podnijeti jednogodišnje suše", rekao je za Olive Oil Times Oldrich Rakovec, istraživač u UFZ-Helmholtz centru. "Ali kada je ekstremni stres posljedica višegodišnje suše kojoj je ekosustav izložen, učinci mogu biti teški za vegetaciju i šume te njihovu dinamiku",

Analiza znanstvenika "temelji se na karakterizaciji anomalnih uvjeta vlažnosti tla u zoni korijena koji odražavaju prethodne i suvremene hidro-meteorološke uvjete i predstavljaju primarni izvor vode za rast biljaka."

Iako je prikupljeno mnogo podataka o jednogodišnjim i specifičnim fenomenima suše diljem Europe, novo istraživanje je pokazalo da je provedeno znatno manje značajnih studija o učincima i dinamici višegodišnjih suša.

Istraživači su istražili učinke suše od 2018. do 2020. godine na poljoprivredu te su otkrili značajan pad prinosa glavnih prehrambenih žitarica diljem europskog kontinenta: gubitke do 17,5 posto kod pšenice u Njemačkoj, gubitak od 20 do 40 posto kod kukuruza za zrno u zapadnoj Europi i gubitke od oko 10 posto kod ječma u većini zemalja.

Višegodišnje suše također su ključne za razumijevanje evolucije klime u globalnom scenariju koji se odlikuje rastućim emisijama stakleničkih plinova i sve češćim pojavama ekstremnih vremenskih događaja.

"1766. godina kao početni datum za naše istraživanje vrlo je praktična jer je to godina u kojoj su naši švicarski kolege počeli prikupljati klimatske podatke temeljene na temperaturi i oborinama", rekao je Rakovec. "To nam je omogućilo izradu hidro-meteorološkog modela kako bismo zavirili u prošle i buduće trendove."

Istraživači su također spomenuli najnovije izvješće Europske komisije, koje procjenjuje novčanu štetu od suše na 9 milijardi eura godišnje. Najznačajniji dio tih gubitaka odnosi se na poljoprivredu, a slijede ga energetski sektor i sustavi javne opskrbe vodom.

"Osim izravnih financijskih gubitaka, prirodni neto unos ugljika u ekosustav može se dodatno značajno smanjiti uslijed sušnih uvjeta", napisali su istraživači.

"U budućnosti možemo očekivati višegodišnje suše istog intenziteta kao događaj iz razdoblja od 2018. do 2020. godine, ali koje će trajati znatno duže", dodao je Rakovec. "To uvelike ovisi o tome kako će se razvijati globalno zatopljenje."

S obzirom na trenutačnu nesigurnost u pogledu budućeg globalnog scenarija emisija stakleničkih plinova, istraživači su svoje procjene temeljili na dva scenarija koja se koriste kao zajednička platforma za klimatske modele, RCP 4.5 i RCP 8.5.

Prvi se smatra scenarijem stabilizacije u kojem će se emisije stakleničkih plinova stabilizirati, a globalne temperature do 2100. porasti za oko 2,4 °C u usporedbi s predindustrijskim razdobljem. Drugi je scenarij najgoreg slučaja u kojem se ne poduzmu posebne mjere za ograničavanje emisija stakleničkih plinova, a do 2100. bi temperature mogle porasti za 4,3 °C.

Prema scenariju RCP 4.5, najekstremnije suše u tekućem stoljeću mogle bi trajati i do 100 mjeseci, nekoliko puta dulje od referentne suše iz razdoblja od 2018. do 2020. godine. U scenariju RCP 8.5 suše bi mogle trajati i do 300 mjeseci.

"Dok umjereni scenarij emisija RCP 4.5 predviđa da će najznačajniji klasteri suša zahvatiti do 50 posto cjelokupnog područja [europskog kontinenta], ta površina doseže i do 65 posto na temelju scenarija s visokim emisijama", napisali su istraživači.

"Opseg našeg istraživanja bio je prikupljanje i analiza podataka koji se odnose na cijeli europski kontinent, a ne davanje prijedloga za globalne strategije ublažavanja", dodao je Rakovec. "Ali, naravno, na osobnoj razini naglasio bih važnost mudrijih sustava upravljanja vodama i precizne poljoprivrede kako bi se voda za navodnjavanje doista usmjerila na biljku."

"Na globalnoj razini, najrelevantnija akcija o kojoj mogu razmišljati je smanjenje globalnih emisija stakleničkih plinova", rekao je.

Istraživači su zaključili da se suša od 2018. do 2020. godine treba smatrati pozivom na buđenje za poljoprivredne politike u Europi i ostatku svijeta.

"Višegodišnje suše su globalni problem", rekao je Rakovec. "Kao primjer, pogledajte kalifornijsku sušu, višegodišnji događaj koji traje više od 10 godina. I to utječe na poljoprivredu i dostupnost vode tamo."

• Budućnost Zemlje
• UFZ-Helmholtzov centar za istraživanje okoliša

---