Svijet ne uspijeva ispuniti obećana smanjenja emisija iz Pariškog sporazuma
Prije pet godina u Parizu su se delegacije iz 191 zemlje obvezale smanjiti emisije za 45 posto, ali je situacija samo pogoršala.
Globalna obećanja o smanjenju emisija stakleničkih plinova nisu dovoljna za suzbijanje globalnog zatopljenja, prema Svjetskoj meteorološkoj organizaciji (WMO).
Izvješće "Ujedinjeni u znanosti 2021." upozorilo je da će svaka od sljedećih pet godina donijeti temperature najmanje 1 °C više od predindustrijskih razina.
Moramo izgraditi globalnu solidarnost. Kao i tijekom pandemije, tako i u klimatskoj krizi, nitko nije siguran dok svi nisu sigurni.
U usporedbi s prosječnim temperaturama razdoblja od 1850. do 1900. godine, od 2022. godine nadalje na svijetu će se zabilježiti porast temperature od 0,9 °C do 1,8 °C. Do 2030. godine taj bi porast mogao biti još veći.
Vidi također: SAD i Europa najavljuju planove za drastično smanjenje emisija metana"Postoji 40-postotna vjerojatnost da će prosječna temperatura u jednoj od sljedećih pet godina biti najmanje 1,5 °C viša od predindustrijskih razina", upozorava izvješće. "Međutim, vrlo je malo vjerojatno da će petogodišnja prosječna temperatura za razdoblje od 2021. do 2025. godine premašiti prag od 1,5 °C."
Projekcije se temelje na širokom rasponu izvora, od kojih je jedan podatak o emisijama stakleničkih plinova Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), koji prikazuje brzo pogoršavajući globalni scenarij.
UNEP je procijenio da je pet godina nakon Pariškog sporazuma takozvani jaz u emisijama najveći ikad. Jaz u emisijama razlika je između smanjenja globalnih emisija za 2030. koje su znanstvenici tražili i smjera u kojem one zapravo idu.
"Prošle smo godine procijenili da je došlo do pada emisija od 5,6 posto, a budući da je životni vijek ugljičnog dioksida tako dug, ova jednogodišnja anomalija u emisijama ne mijenja cjelokupnu sliku", rekao je Petteri Taalas, glavni tajnik WMO-a, referirajući se na učinke pandemije bolesti COVID-19 u 2020. godini.
"Vidjeli smo određena poboljšanja u kvaliteti zraka", dodao je. "Tamo smo vidjeli pozitivan razvoj. Ali sada smo se vratili više-manje na razine emisija iz 2019. godine."
Pariskim sporazumom od zemalja se traži da izlože nacionalne strateške planove usmjerene na ograničavanje emisija i predviđanje njihove buduće ravnoteže.
Potpisnice su se složile da će pokušati spriječiti porast temperature za više od 2 °C u odnosu na razine prije industrijske revolucije, uz poseban napor da je održe ispod 1,5 °C. Od 191 zemlje koje su potpisale sporazum, samo je 113 predstavilo svoje nacionalne planove.
Prema izvješću WMO-a, s obzirom na preuzete obveze i strategije emisija koje su već uvedene ili najavljene, globalne emisije trebale bi porasti za 16 posto do 2030. godine, što je znatno iznad smanjenja od 45 posto koje znanstvenici UN-a vide kao jedini način da se ispune očekivanja Pariškog sporazuma.
"Još nismo na putu prema pariškom ograničenju od 1,5 do 2 °C, iako su se pozitivne stvari počele događati i politički interes za ublažavanje klimatskih promjena jasno raste", dodao je Taalas. "Ali da bismo bili uspješni u ovom naporu, moramo početi djelovati sada. Ne možemo čekati desetljećima da bismo djelovali, moramo početi djelovati već u ovom desetljeću."
Prema analizi UN-a, porast od 16 posto mogao bi dovesti do povećanja globalne temperature za do 2,7 °C, što znatno premašuje cilj Pariškog sporazuma.
"Porast od 16 posto ogroman je razlog za zabrinutost", izjavila je za BBC Patricia Espinosa, glavna klimatska pregovaračica UN-a.
"To je u oštrom kontrastu s pozivima znanosti na brzo, održivo i opsežno smanjenje emisija kako bi se spriječile najteže klimatske posljedice i patnja, osobito najranjivijih, diljem svijeta", dodala je.
Prema izvješću Instituta za svjetske resurse i Climate Analyticsa na koje se poziva BBC, Turska, Saudijska Arabija, Indija i Kina odgovorni su za 33 posto svih emisija stakleničkih plinova, no nijedna od njih još nije predstavila vlastiti strateški plan. Druge zemlje, kao što su Meksiko, Brazil i Rusija, upozorile su da će njihove emisije nastaviti rasti.
Dok se mnoge industrijalizirane zemlje pripremaju za međunarodni klimatski sastanak COP26 koji će se održati u Glasgowu od 31. listopada, druge nacije počinju analizirati troškove, kako zbog aktiviranja vlastitih strateških planova, tako i zbog posljedica samog globalnog zatopljenja.
Izvješće kenijskog think-tanka Power Shift Africa upozorilo je afričke vlade koje se bore oporaviti od posljedica pandemije bolesti COVID-19 da će "uski fokus na gospodarsko oporavljanje koji zanemaruje klimatske promjene i šire ciljeve održivog razvoja dugoročno koštati Afriku još veće gospodarske boli."
Prema Power Shift Africa, klimatske promjene trebale bi biti u središtu planova gospodarskog oporavka diljem kontinenta.
"Poticanje zelene i održive oporavka nakon bolesti COVID-19 u Africi" prepoznaje stalne napore nekoliko zemalja, kao što je Nigerija, gdje će biti instalirano pet milijuna kućnih solarnih sustava izvan mreže.
"Pandemija je trenutak za resetiranje, za odmak od ulaganja milijardi u osuđena fosilna goriva", rekao je za AFP Mohamed Adow, direktor organizacije Power Shift Africa. "Afrika je blagoslovljena suncem i vjetrom, to mora biti temelj našeg oporavka."
Prema Adowu, bogatije zemlje trebale bi se držati svojih obećanja i dati klimatski ugroženim nacijama obećanih 100 milijardi dolara, što je potrebno za smanjenje emisija i ponuditi nove puteve razvoja.
"Moramo izgraditi globalnu solidarnost", rekao je. "U pandemiji kao i u klimatskoj krizi, nitko nije siguran dok svi nisu sigurni."