Djeluju li oznake podrijetla za talijansko maslinovo ulje?

Prošlo je gotovo dvadeset godina otkako je PDO (zaštićena oznaka izvornosti, ili DOP na talijanskom) rođen u Europskoj uniji 1992. godine, i petnaest godina otkako su prve oznake DOP primijenjene na ekstra djevičansko maslinovo ulje u Italiji 1996. godine. Vrijeme je da se napravi bilanciranje i postave neka neugodna, ali nužna pitanja: Je li PDO stvarna vrijednost za maslinovo ulje? Pomaže li proizvođačima povećati njihove prihode?

Unaprol (Italijanski savjet za maslinovo ulje) i Federdop (Federacija talijanskih konzorcija za zaštićenu oznaku izvornosti) pokušali su pružiti odgovore kroz sveobuhvatno izvješće o talijanskom PDO lancu maslinovog ulja. Izvješće je uključivalo anketu provedenu na širokom uzorku certificiranih proizvođača – 205 farmi članica Federdopa – i nudi profil prosječnog talijanskog proizvođača maslinovog ulja s PDO oznakom.

Najupečatljiviji rezultat bio je da tržište PDO maslinovog ulja u Italiji pokriva samo 1 posto cjelokupnog sektora ekstra djevičanskog maslinovog ulja. To bi mogli biti razočaravajući podaci, ali, kako je izjavio predsjednik Unaprol-a Massimo Gargano, govorimo o samom vrhu raspona talijanske proizvodnje maslinovog ulja.

Italija ima 39 DOP i 1 IGP (ili PGI, zaštićena geografska oznaka) za maslinovo ulje, više nego bilo koja druga europska zemlja, ali cjelokupna certificirana proizvodnja iznosi samo 10.000 tona. Od toga, impresivnih 42 posto dolazi iz Toskane (IGP Olio Toscano), a 21 posto iz Apulije (DOP Terra di Bari). 6 posto ima oznaku DOP Umbrije, a 4 posto oznaku Riviera Ligure. Preostalih 27 posto podijeljeno je među ostalih 36 talijanskih PDO oznaka.

Oznaka PDO ima vrlo različitu ekonomsku važnost u različitim područjima Italije (npr. sjeverna Italija naspram južne Italije). Prosječna cijena certificiranog ekstradjevičanskog maslinovog ulja iznosi oko 10 eura po kilogramu, ali dok neka ulja sa sjevera (poput PDO ulja Brisighella, Garda i Riviera Ligure) znatno premašuju taj iznos, južna PDO ulja poput Terra di Bari ne dosežu ni 4 eura po kilogramu.

Međutim, čini se da su talijanski proizvođači i dalje uvjereni u vrijednost PDO oznake: podaci pokazuju da je 2010. godine 52 posto uzorka odlučilo povećati količinu certificiranog proizvoda, a gotovo cijeli uzorak – 99 posto – odlučio je potvrditi svoj izbor PDO oznake.

64 posto ispitanika vjeruje da označavanje PDO povećava vrijednost proizvoda; 25 posto, s druge strane, bira certifikaciju kako bi bolje zadovoljilo zahtjevnijeg potrošača, dok 11 posto to čini kako bi zadovoljilo zahtjeve trgovaca i maloprodaje.

Opet, uvide proizvođača u utjecaj PDO-a duboko se razlikuju diljem zemlje: na bogatom sjeveroistoku 100 posto ispitanika smatra da se tržište PDO-a širi, dok u južnim regijama taj postotak pada na 35 posto, a 56 posto smatra da je u zastoju.

No tko je prosječan talijanski proizvođač maslinovog ulja s PDO-om? Istraživanje pokazuje da su većina ispitanika samostalni poduzetnici. Prosječna dob zakupaca je 53 godine, a 73 posto njih su muškarci – no na Siciliji i Sardiniji, glavnim talijanskim otocima, žene-zakupci čine 58 posto. Što se tiče obrazovne kvalifikacije, najveći postotak ima završenu srednju školu, dok 29 posto ima sveučilišnu diplomu (do 35 posto u središnjoj i južnoj Italiji).

Posljednje spominjanje treba biti posvećeno maloprodajnom lancu. 30 posto pakiranog PDO maslinovog ulja prodaje se putem maloprodaje, dok se 28 posto prodaje putem veleprodaje. Vrijedi istaknuti da se 17 posto prodaje ugostiteljskoj industriji, posebice vrhunskim restoranima koji imaju glavnu ulogu u promociji visokokvalitetnog maslinovog ulja.

"Zaštitni znak PDO ne rješava sve probleme", rekao je predsjednik Federdopa Silvano Ferri, "ali on je polazišna točka za stvaranje sustava vrijednosti koji uključuje zemlju (terroir), tradiciju i kulturu." A Italiji zaista ništa od toga ne nedostaje.