Uvoznici i kalifornijski proizvođači započinju dijalog u Davisu

Kad se prošlog listopada ravnatelj Centra za maslinovo ulje UC Davis Dan Flynn sastao s ravnateljem Međunarodnog vijeća za masline Jean-Louisom Barjolom na događaju u Čileu, došli su na ideju organizirati sastanak dionika američke industrije maslinovog ulja koji bi se održao istovremeno s sajmom Winter Fancy Food Show.

Bio je to neočekivan skup. Prošlog tjedna na kampusu Sveučilišta Kalifornije u Davisu predstavnici kalifornijskih proizvođača maslinovog ulja sastali su se s velikim uvoznicima maslinovog ulja na tri i pol sata kako bi razgovarali o zajedničkim izazovima s kojima se suočava industrija i pronašli načine za suradnju.

Prije četiri godine, Flynnov tim istraživača, financiran od strane lokalnih proizvođača, objavio je bombastično izvješće u kojem je utvrđeno da je većina uvoznog ulja prodavanog na policama kalifornijskih supermarketa bila ispod standarda. To je potaknulo slične istrage diljem svijeta, pokrenulo raspravu o kvaliteti maslinovog ulja, izazvalo niz negativnih marketinških kampanja i vjerojatno potpuno odbilo neke potrošače od maslinovog ulja. Barjol je tada osudio "skrivenu agresiju" u izvješću.

Flynn je moderirao sastanak u Davisu, na kojem su sudjelovali predstavnici nekih od tvrtki spomenutih u njegovom izvješću — Pompeian, Borges, Colavita, Sovena i Deoleo — te najveći američki proizvođači koji su studiju iz 2010. godine iskoristili kao središnju točku u svojim naporima da lobiraju za strože standarde kvalitete, njihovu provedbu i ograničenja uvoza.

Kako bi se spriječilo slobodno prepucavanje, prema riječima nekoliko sudionika, za sastanak 16. siječnja postavljena su neka pravila igre: ne bi se raspravljalo o pitanjima oko kojih se strane rutinski ne slažu. Umjesto toga, fokus bi bio na zajedničkim problemima i pronalaženju načina za suradnju, osobito radi povećanja potrošnje na najvećem svjetskom tržištu.

Sastanak je označio početak dijaloga za koji se direktor IOC-a Barjol zalaže otkako je 2010. godine preuzeo dužnost u toj međuvladinoj agenciji, a koji je sada potreban više nego ikad. Navodno je u Davis stigao odlučan natjerati strane da se dogovore o popisu stavki koje su zajedno trebale uvrstiti SAD u redove IOC-a, i to makar u malim, simboličnim koracima.

Vijeće se preispituje dok izrađuje novi upravljački sporazum, odnosno povelju, koja stupa na snagu 1. siječnja 2015. Barjol je članstvo SAD-a u IOK-u stavio kao prioritet svog mandata, čak i dok američka vlada nije nudila mnogo nade. Zapravo, prema izvješću Međunarodne trgovinske komisije, SAD "želi ograničiti članstvo u takvim skupinama".

Možda popuštajući pred tom stvarnošću, Barjol je uspio uvjeriti skupinu sudionika sastanka u Davisu, koja je bila naklonjena uvoznicima, da se složi s preporukom da jedna organizacija postane "promatrač" pri Vijeću. Međutim, kako je primijetio jedan sudionik, kada se SAD pridruži redovima promatrača, IOC bi u svojim novim pravilnicima mogao izmijeniti status promatrača kako bi unaprijedio svoju agendu uz prešutnu podršku američkih proizvođača.

No, prioritet na svakoj listi na sastanku u Davisu bio je povećati mizernu potrošnju američkog maslinovog ulja, a nedavni podaci o padu američkog uvoza samo su pojačali opći osjećaj hitnosti koji su sve strane osjećale.

U intervjuima su sudionici sastanka govorili odmjerenim tonovima i pripremljenim izjavama o stavljanju razlika po strani, pronalaženju zajedničkog jezika i započinjanju otvorenog dijaloga koji je odavno bio potreban.

Sudionici sastanka bili su: Jean-Louis Barjol (Međunarodni vijeće maslina), Richard Cantrill (Američko društvo kemičara maslinovog ulja), Eryn Balch (NAOOA), Bob Bauer (NAOOA), Patti Andrade (Borges), Giovanni Colavita (Colavita), Jaime Carbo (Deoleo), Frank Patton (Pompeian), Steve Mandia (Sovena), Patty Darragh (COOC), Bruce Golino (COOC), Kimberly Houlding (AOOPA), Brady Whitlow (Corto Olive), Adam Englehardt (California Olive Ranch), Mike Forbes (California Olive Ranch), Dan Flynn (UC Davis) i Selena Wang (UC Davis).

Sveukupno, prisutni su predstavljali gotovo 100 posto maslinovog ulja koje Amerikanci konzumiraju, pa čak i značajan dio svjetske proizvodnje maslinovog ulja. Deoleo, Sovena i Borges među najvećim su svjetskim proizvođačima maslinovog ulja koji vjerojatno proizvode više za jedan sat nego što Sjedinjene Države proizvode tijekom cijele godine.

Prema sažetku sastanka, koji se nije planirao objavljivati javnosti, grupa se dotaknula nekoliko glavnih spornih točaka koje su ih do sada držale na njihovim obalama, kao što su standardi i provedba, te su se zadovoljile time da se ne slažu:

"Bila je riječ o raspravi o nedostatku provedbe zakona protiv prijevara, kao i o pitanjima vezanim uz troškove i način provedbe", stoji u bilješkama, "ali nije postignut nikakav konkretan konsenzus."

Isto tako, "raspravljalo se o uključivanju FDA-a u američke standarde za maslinovo ulje i o periodičnom ažuriranju američkih standarda, ali nije postignut nikakav konkretan konsenzus."

Postignut je dogovor da američke "institucije" (pretpostavljeno Centar za maslinovo ulje UC Davis i AOCS) sudjeluju u europskim istraživačkim projektima, a sve strane složile su se istražiti mogućnost sudjelovanja u marketinškom programu USDA-e.

Bilo je malo naznaka da je sastanak predstavljao popustljiviji stav domaćih proizvođača predvođenih tvrtkom California Olive Ranch, koja je financirala razotkrivanje iz 2010. u Davisu, inzistirala na istrazi industrije maslinovog ulja u vrijednosti od 2 milijuna dolara od strane Međunarodne trgovinske komisije Sjedinjenih Američkih Država, sastavila (i odbila) nalog za domaće tržište te lobirala za neuspješan pokušaj uključivanja odredbe u Zakon o poljoprivredi koja bi uvezena maslinova ulja podvrgnula višim standardima ako bi se nalog za tržište jednog dana usvojio.

Svoje strane, uvoznici i dobavljači većine od 300.000 tona maslinovog ulja koje se ovdje godišnje potroši nisu dali nikakve signale, prema sudionicima sastanka, da će se sumorna kvaliteta maslinovog ulja na masovnom tržištu uskoro promijeniti, a na zabrinutost zbog subvencija koje europskim farmama omogućuju da preplave tržište cijenama ispod troškova proizvodnje uslijedilo je kolektivno podizanje ramena.

Jedan sudionik podjelu između strana koje su se sastale u Davisu opisao je kao ništa manje nego ideološki "jaz". No, proteklog tjedna, na nekoliko je sati postojao barem tračak optimizma i mogućnost da će jednog dana raširena prijevara, negativno kampanjsko djelovanje i sve veća zbunjenost potrošača oko maslinovog ulja biti zamijenjeni pojednostavljenim porukama o zdravstvenim dobrobitima, karakteristikama okusa i kulinarskoj upotrebi.