Industrija maslinovog ulja u Argentini u krizi
Industrija maslinovog ulja u Argentini teško se natječe na svjetskoj razini i nema unutarnje tržište koje bi apsorbiralo nastali višak.
Financijske poteškoće koje dolaze sa svih strana i dalje uzimaju danak argentinskoj industriji maslinovog ulja. Budući da inflacija nadmašuje devalvaciju pesosa, proizvođači se bore s konkurencijom Španjolske, Italije i drugih velikih izvoznika, što je nedavno u časopisu iz Mendoze Sitio Andino nazvano "strukturnom krizom".
Za razliku od vinske industrije u zemlji, koja ima koristi od snažnog unutarnjeg tržišta, industrija maslinovog ulja u Argentini uvelike ovisi o izvozu, pri čemu se 75 posto od otprilike 30.000 metričkih tona ulja proizvedenih godišnje prodaje u inozemstvu. Tržište stolnih maslina je još neuravnoteženije, s izvozom od oko 95 posto svoje godišnje proizvodnje.
S rastućim troškovima proizvodnje, argentinski izvoz maslinovog ulja teško se natječe na svjetskoj razini. Iako je obujam proizvodnje ostao više-manje konstantan, izvoz je pao, a unutarnje tržište nije dovoljno veliko da nadoknadi razliku. Nastali višak i slaba prodaja doveli su industriju u očajničku situaciju, pri čemu su otpuštanja i zatvaranje tvornica postali uobičajeni, osobito među većim proizvođačima.
"U zastoju smo. Ne stižu narudžbe za izvoz jer nismo konkurentni zbog zaostatka tečaja. Trenutačno je jeftinije uvoziti masline iz Španjolske nego ih proizvoditi u Mendosi", rekao je Rafael Camacho, voditelj pogona za preradu u Mendosi u vlasništvu španjolske tvrtke Angel Camacho. Broj zaposlenika u tom pogonu smanjio se s 25 na samo sedam ove godine.
Industrija koja je u posljednjem desetljeću doživjela ogroman priljev stranih i domaćih ulagača sada svjedoči kako se mnogi od tih istih igrača pakiraju i odlaze. Jedan primjer je AgroSevilla, španjolski proizvođač maslina koji je poslovao u Mendozi od 2000. godine. Tvrtka se krajem 2012. preselila u Čile, otpustivši pritom 91 radnika.
Kontroverzna politika ministra unutarnje trgovine Guillerma Morena, koja je prisiljavala tvrtke da uvoze i izvoze istu količinu proizvoda — od autodijelova do elektroničkih naprava — dodatno je obeshrabrila velike proizvođače maslinovog ulja da ostanu u igri, osobito one u stranom vlasništvu.
Zanimljivo je da je ova situacija, barem na kratki rok, čini se, pogodovala nekim manjim proizvođačima maslinovog ulja. Nekoliko tvrtki koje se ne bave prehranom kupilo je male marke maslinovog ulja kako bi izvozile svoje proizvode pod imenom tih tvrtki, čime su povećale svoje uvozne kvote. To im omogućuje pristup proizvodima iz inozemstva s velikom potražnjom koje potom mogu prodati s profitom na unutarnjem tržištu. Za te male proizvođače to je jedini način da opstanu, iako dugoročne posljedice tako nesigurne suradnje tek treba vidjeti.