Studija pokazuje potencijalne zdravstvene koristi hidroksitirosola u maslinovom ulju
Hidroksitirosol, fenolni spoj koji se nalazi u ekstradjevičanskom maslinovom ulju, može smanjiti razine oksidiranog LDL kolesterola i može imati potencijalne kardiovaskularne i neurozaštitne koristi.
Novo istraživanje baca novo svjetlo na potencijalni utjecaj hidroksitirosola, jednog od glavnih fenolnih spojeva u ekstradjevičanskom maslinovom ulju, na ljudsko zdravlje.
Studija je, između ostalog, potvrdila da hidroksitirosol značajno smanjuje razine oksidacije LDL kolesterola (tzv. "loš kolesterol"), čime se potencijalno poboljšava kardiovaskularno zdravlje i smanjuju povezani rizici.
"Neki fenoli iz dodatnog djevičanskog maslinovog ulja sadrže prekursore ove molekule. Kada konzumiramo dodatno djevičansko maslinovo ulje, naše tijelo reagira proizvodnjom hidroksitirosola", izjavila je za Olive Oil Times koautorica studije María-Carmen López de las Hazas.
Snaga hidroksitirosola kao antioksidansa stvara okruženje bogato antioksidansima u plazmi, štiteći LDL od oksidativnog stresa.
López je istraživačica u Laboratoriju za epigenetiku metabolizma lipida na Istraživačkom institutu za prehrambene i zdravstvene znanosti (IMDEA) u Madridu.
Studija je uključivala kliničko ispitivanje tijekom kojeg je 12 zdravih sudionika prvo primilo jednokratnu dozu od 25 miligrama hidroksitirosola, nakon čega je uslijedila dnevna doza od 25 miligrama hidroksitirosola tijekom tjedan dana.
Istraživači su dokumentirali mjerljivo smanjenje razine oksidiranog LDL-a (oxLDL) nakon tjedan dana svakodnevnog unosa hidroksitirosola.
Vidi također: Zdravstvene vijestiSmanjenje oksidiranog LDL-a ključno je jer igra ključnu ulogu u razvoju ateroskleroze i kardiovaskularnih bolesti.
"Primijetili smo značajno smanjenje oksidacije LDL-a već nakon samo jednog tjedna, što nas je iznenadilo jer smo u početku vjerovali da će trebati mnogo duže da bismo vidjeli bilo kakav učinak", objasnio je Alberto Dávalos, istraživač na IMDEA-i i voditelj projekta.
"Snaga hidroksitirosola kao antioksidansa stvara okruženje bogato antioksidansima u plazmi, štiteći LDL od oksidativnog stresa", dodao je.
Istraživači su se usredotočili na izvanstanične vezikule kako bi bolje razumjeli mehanizme koji stoje iza antioksidativne aktivnosti hidroksitirosola. "To su male molekule koje izlučuju stanice i kruže tijelom, prenoseći tvari i poruke drugim stanicama i tkivima.
"Mi ih nazivamo staničnim WhatsAppom. To su male lipidske vezikule koje stanice izlučuju u svim carstvima života, služeći kao ključna komunikacijska sredstva između stanica", objasnili su López i Dávalos.
Izvanstanične vezikule transportiraju razne biološke molekule, uključujući proteine, lipide i nukleinske kiseline poput mikroRNA (miRNA), utječući na fiziološke procese i međustaničnu komunikaciju.
Istraživanje je pokazalo da unos hidroksitirosola povećava izlučivanje izvanstaničnih vezikula i modulira njihovu veličinu i potencijal tereta, značajno utječući na međustanične putove signalizacije povezane sa zdravljem i bolešću.
Dodatno, istraživači su otkrili da unos hidroksitirosola utječe na miRNA koji se transportiraju unutar izvanstaničnih vezikula. Molekule mikro-ribonukleinske kiseline (miRNA) ključne su za regulaciju ekspresije gena određivanjem količine proteina proizvedenog iz gena.
miRNA su uključene u razne fiziološke procese, uključujući upalu i kardiovaskularno zdravlje, i mogu štititi od određenih vrsta raka i neurodegenerativnih stanja.
Prema istraživačima, unos hidroksitirosola izazvao je značajne promjene u aktivnosti specifičnih miRNA, pri čemu su neke postale aktivnije, a druge manje aktivne.
"miRNA-124, koja je obično povišena kod kardiovaskularnih komplikacija, značajno se smanjila, što je korisno", primijetili su López i Dávalos.
"Suprotno tome, miRNA-590, važna za oporavak srca nakon infarkta miokarda, povećala se, što ukazuje na potencijalne kardioprotektivne učinke", objasnili su.
"Ove miRNA mogle bi poslužiti kao biomarkeri ili terapijski ciljevi, što ističe obećavajući učinak hidroksitirosola", naglasili su istraživači.
"Međutim, dugoročne implikacije i točni mehanizmi još uvijek trebaju pojašnjenje kroz opsežna istraživanja", upozorili su.
Potencijalni utjecaj hidroksitirosola na ljudsko zdravlje također je povezan s nekim jedinstvenim svojstvima koja istraživači istražuju, osobito njegovom sposobnošću da prelazi krvno-moždanu barijeru.
"Nešto relevantno o hidroksitirosolu jest to da je to jedan od rijetkih fenolnih spojeva koji se mogu naći u mozgu, barem u nekoliko životinjskih modela", primijetio je Dávalos.
Vidi također: Hidroksitirosol može pomoći u sprječavanju širenja raka debelog crijeva, sugerira novo istraživanje"Obični polifenoli ne mogu se transportirati kroz krvno-moždanu barijeru osim ako nemaju transporter ili specifičnu kemijsku strukturu. Jedna je mogućnost za to kako prelaze barijeru prijevoz unutar izvanstaničnih vezikula," objasnio je.
Hematoencefalna barijera sastoji se od visoko specijaliziranih stanica koje oblažu moždane žile. Služi kao zaštitni štit koji sprječava bakterije, viruse i druge potencijalno štetne molekule da dospiju u mozak. Ta barijera također regulira ulazak hranjivih tvari i drugih ključnih supstanci.
Prema istraživačima, ovo otkriće moglo bi imati značajne implikacije ako buduća istraživanja potvrde da se hidroksitirosol u većoj populaciji transportira putem izvanstaničnih vezikula.
"Ovo je relevantno s prehrambenog stajališta jer kada konzumirate ekstra djevičansko maslinovo ulje bogato polifenolima, određena količina hidroksitirosola može se ugrađivati u izvanstanične vezikule, povećavajući njegovu sposobnost da prijeđe krvno-moždanu barijeru," objasnio je Dávalos.
"Ovaj mehanizam otvara uzbudljive terapijske mogućnosti, osobito u vezi s neurodegenerativnim bolestima", istaknuli su istraživači.
Ipak, znanstvenici su naglasili da su potrebne dodatne studije kako bi se temeljito razumjelo ovo stanično ponašanje i njegove implikacije.
"Potencijalno je pozitivan rezultat vidjeti kako hidroksitirosol prelazi barijeru, ali povećana propusnost za korisne tvari transportirane u izvanstaničnim vezikulama mogla bi također značiti povećanu ranjivost na druge spojeve," upozorio je Dávalos.
"Osim toga, ako je krvno-moždana barijera dovoljno propusna da propušta hidroksitirosol, druge barijere poput placentne barijere također bi mogle biti prožete kada se prenosi u izvanstaničnim vezikulama. Ovo je potpuno novo područje za istraživanje", rekli su istraživači.
Prema znanstvenicima, buduća istraživanja mogla bi istražiti vezu između unosa hidroksitirosola i endogenih antioksidativnih mehanizama, što su ključni procesi koje ljudsko tijelo prirodno aktivira kako bi se borilo protiv oksidativnog stresa.
"Kao ljudi, antioksidanse dobivamo na dva načina. Jedan je endogeni, pri kojem naše tijelo prirodno proizvodi antioksidanse. Drugi je egogeni, pri kojem antioksidanse unosimo prehranom", objasnila je López.
Napomenula je da uvođenje snažnih antioksidansa, uključujući hidroksitirosol, može smanjiti endogenu proizvodnju antioksidansa.
Prema istraživačici, ovaj mehanizam možda nije uvijek koristan, osobito u uvjetima visokog oksidativnog stresa.
"Ono što bi se potencijalno moglo dogoditi jest da konzumacija hidroksitirosola u početku pomaže u borbi protiv oksidativnih stanja, ali kada se učinak hidroksitirosola iscrpi, naši endogeni antioksidativni sustavi mogli bi neko vrijeme ostati neaktivni, ostavljajući nas ranjivima," objasnili su López i Dávalos.
Istraživači su spomenuli prethodna iskustva s antioksidansima korištenima u ispitivanjima prevencije raka u Sjedinjenim Državama tijekom 1980-ih i 1990-ih.
"Unos tih sintetičkih antioksidansa u velikim kliničkim ispitivanjima doveo je do negativnih ishoda, s povećanom smrtnošću, osobito među pušačima", prisjetili su se.
Međutim, znanstvenici su istaknuli ključnu razliku: hidroksitirosol je prirodno prisutna molekula unesenu pod normalnim prehrambenim uvjetima.
"To značajno mijenja scenarij. Uravnotežena suplementacija antioksidansa putem prehrambenih navika mogla bi biti optimalna strategija za iskorištavanje najboljih mogućih učinaka hidroksitirosola," zaključili su López i Dávalos.
"Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se u potpunosti razumjeli ovi aspekti", naglasili su.