Istraživanje EVOO-a naišlo je na zid u Grčkoj
Grčka je usred odljeva mozgova koji prisiljava najbistrije da traže posao u inozemstvu. Ali postaje još gore.
Već više od godinu dana izvještavam o kontroverzi vezanoj uz provedbu EU propisa o označavanju 432/2012 u Grčkoj. Bio je to herkulovski zadatak pokušati raspetljati ovaj gordijski čvor dezinformacija i znanstvene zbrke.
Moje istrage su se nastavile i nadmašile događaje o kojima sam izvještavao u prethodnim člancima. Suočio sam se s sukobljenim interesima, političkim intervencijama, profesionalnim ljubomorama i mogućim znanstvenim nečasnim postupcima i prijevarama unutar znanstvene zajednice EU.
Kada sam započeo ovo putovanje, pretpostavljao sam da su znanstvenici tražitelji istine i inovacija. Barem je to bilo moje dosadašnje iskustvo. U današnjoj Grčkoj, međutim, neki akademici koji su dobro povezani obiteljskim vezama ili političkim pripadnostima dobivaju povlašteni tretman čak i kada je njihov rad ispod standarda ili čak posve prijevaran. Veliki se novac daje malom broju dobro povezanih akademika u Grčkoj. Nedavno je objavljeno da su milijuni eura iz EU bespovratnih sredstava za istraživanja prijevarno pribavljeni. Imena uključenih istraživača nisu objavljena.
Osobne akademske rivalstva otkrivena su kada je 18. lipnja 2014. troje istaknutih znanstvenika; Dimitrios Boskou, Maria Tsimidou i Alexios-Leandros Skaltsounis, poslalo pismo tadašnjem predsjedniku grčkog parlamenta. Protivili su se pitanju koje su prošle godine nekoliko zastupnika postavili ministru poljoprivrede Athanasiosu Tsaftarisu u vezi s Uredbom EU o zdravstvenim tvrdnjama 432/2012.
Evo izvatka:
"Na naše iznenađenje otkrili smo da je međunarodni internetski portal (oliveoiltimes.com) izvijestio da je skupina grčkih izabranih dužnosnika podnijela u Parlamentu pitanje koje se odnosi na znanstvenu analizu (NMR) za otkrivanje dviju specifičnih tvari (oleokanthal i oleacein) u djevičanskom maslinovom ulju i traži od nadležnih tijela — naime EFET-a (Hellenic National Food Safety) i Ministarstvo poljoprivrednog razvoja i prehrane — da podrže znanstvenu analizu (NMR) kako bi se pokazala nadmoć određenih ulja proizvedenih u Grčkoj. Smatramo da su takve radnje iznimno pogrešne, znanstveno nejasne i stvaraju veliku zabunu među proizvođačima te mnoge pitanja o njihovoj motivaciji."
Što je motiviralo ove tri znanstvenika da napišu pismo u kojem dovode u pitanje motivacije izabranih dužnosnika trebalo je neko vrijeme da se shvati. Međutim, ono što je motiviralo izabrane dužnosnike je očito.
Pitanje koje je postavila skupina parlamentaraca, djelujući u ime uzgajivača maslina, tražilo je pojašnjenje zašto je EFET odbio provesti uredbu koju je sam Tsaftaris ranije tako entuzijastično prihvatio. NMR bi bio savršen instrument za tu svrhu. No, bila mu je potrebna politička odluka i podrška kako bi postao dostupniji.
Globalna znanstvena zajednica s oduševljenjem je prihvatila metodu NMR za točno mjerenje pojedinačnih fenolnih spojeva, ali u Grčkoj je ona ignorirana. Zašto? Zato što je u igri velika sredstva EU-a. EU je velikodušno financirao grčke znanstvenike da pronađu nove metode za mjerenje fenolnih spojeva u maslinovom ulju u svrhu provedbe Uredbe EU-a o deklariranju 432/2012, ali NMR je već bio izumljen bez ikakvih istraživačkih sredstava iz EU-a.
Na etiketama je dopuštena sljedeća zdravstvena tvrdnja: Polifenoli maslinovog ulja doprinose zaštiti krvnih lipida od oksidativnog stresa. Navod se može koristiti samo za maslinovo ulje koje sadrži najmanje 5 mg hidroksitirosola i njegovih derivata (npr. kompleks oleuropeina i tirosol) po 20 g maslinovog ulja. Kako bi se navela ta tvrdnja, potrošaču se mora pružiti informacija da se povoljan učinak postiže dnevnim unosom od 20 g maslinovog ulja.
Suprotno gore navedenoj zdravstvenoj tvrdnji dopuštenoj od strane EU, tri znanstvenika koja su napisala pismo (Boskou, Tsimidou i Skaltsounis) tvrdila su da nije moguće kvantificirati zdravstvene dobrobiti pojedinačnih fenolnih spojeva u maslinovom ulju:
"Pitanje pokrenuto u grčkom parlamentu znanstveno je složeno, a na pitanje koja je najučinkovitija, najpouzdanija i najisplativija metoda analize ili koje tvari treba identificirati, trebao bi odgovoriti znanstvena zajednica, a ne članovi parlamenta. Maslinovo ulje vrlo je bogato bioaktivnim sastojcima, klasom biophenola koji su kemijski povezani s hidroksitirosolom i tirosolom, i nije moguće kvantificirati doprinos svakog pojedinog spoja ukupnom blagotvornom učinku na zdravlje."
No, EU je već kvantificirala zdravstvene dobrobiti hidroksitirosola i njegovih derivata koji se nalaze u maslinovom ulju. To je bila osnova za zdravstvenu tvrdnju dopuštenu na deklaraciji kvalificiranih EVOO-a s visokim udjelom polifenola. Zapravo, Tsaftaris je pozvan jer je imao ovlasti nad EFET-om usred pritužbi da EFET ne dopušta provedbu EU propisa o zdravstvenim tvrdnjama.
Ono što ovo čini još čudnijim jest činjenica da su trojica znanstvenika koji su potpisali ovo pismo prosvjeda vrlo cijenjeni u području istraživanja maslinovog ulja. To me je jako zainteresiralo. Stoga sam istražio njihove isprepletene odnose. Tsaftaris je također bio profesor na Sveučilištu Aristotel u Solunu, gdje su sjedišta Boskou i Tsimidou. Jesu li mogli utjecati na EFET da promijeni mišljenje o provedbi propisa?
Iznenadilo me što sam na pismu vidio ime Skaltsounisa. Skaltsounis je voditelj Odsjeka za farmakognoziju na Sveučilištu u Ateni, gdje je Prokopios Magiatis otkrio NMR metodu za precizno mjerenje pojedinačnih fenolnih spojeva u maslinovom ulju. Zašto ne bi želio da se NMR koristi za mjerenje hidroksitirosola i njegovih derivata u maslinovom ulju kako bi se bilo u skladu s uredbom? I zašto su ta tri znanstvenika uključila predsjednika grčkog parlamenta, koji nema ovlasti ni znanja o takvim pitanjima? Jesu li vjerovali da imaju toliko političke moći?
Moja je istraga otkrila niz nepravilnosti i podmuklih rivalstava koja se kriju iza ovog pisma. No prvo, podsjetimo se na događaje koji su doveli do toga i na neke dodatne okolnosti.
Nakon početnog pitanja Tsaftaris se posavjetovao s EFET-om i odgovor je bio: "oleocanthal i oleacein ne mogu se mjeriti i uključiti kako bi se steklo pravo na zdravstvenu tvrdnju jer nisu izričito navedeni u uredbi." Čuvši ono što sam smatrao pogrešnom i znanstveno neutemeljenom odlukom, odmah sam nazvao i napisao pismo EU te zatražio pojašnjenje o tome koja bi se specifična derivata hidroksitirosola trebala mjeriti kako bi se stekli uvjeti za zdravstvenu tvrdnju. Također sam pisao EFET-u, objašnjavajući propis i zagovarajući uključivanje oleokantala i oleaceina. Propis se odnosio na derivate hidroksitirosola kao što su tirosol itd. Kemist s poznavanjem kemije maslinovog ulja znao bi na koje su se druge derivate odnosili. Čak i da nisu znali, sve što su trebali učiniti jest pretražiti na Googleu, kao što sam i ja učinio.
Slijedom toga, EFET je preinačio svoju odluku i potvrdio da se oleocanthal i oleacein doista moraju mjeriti kako bi se steklo pravo na zdravstvenu tvrdnju. Čim sam to čuo, odmah sam poslao pismo EU-u u kojem sam ih obavijestio da je EFET prihvatio oleocanthal i oleacein te da stoga njihovo mišljenje više nije potrebno. Također sam dodao: "Po mom razumijevanju, EFET kao nadležno tijelo za kvalitetu i sigurnost hrane u Grčkoj ima ovlasti tumačiti kako bi se propisi EU trebali provoditi." Zamolio sam ih da potvrde tu činjenicu.
Ironija ove situacije jest u tome što bi novinar, opremljen strašću za čitanje znanstvenih radova i pravnih podnesaka bez formalnog kemijskog ili pravnog obrazovanja, morao objasniti kemiju koja stoji iza EU propisa i pravni položaj EFET-a u odnosu na EU. Ubrzo nakon što sam objavio pozitivnu odluku, EFET je ponovno promijenio mišljenje i zatražio od EU pojašnjenje o tome treba li oleokanthal biti uključen.
To je bio razoran obrat događaja za grčko maslinovo ulje, koje sadrži više oleokantala nego oleaceina. Povoljna odluka EFET-a bila bi vrlo pozitivan razvoj događaja za industriju kojoj su prijeko potrebne dobre vijesti.
U međuvremenu sam morao nekoliko puta ponovno poslati svoje pismo EU jer su reorganizirali svoje urede i odjele. EU je konačno odgovorila na moje pitanje nakon jednogodišnjeg kašnjenja i obavijestila me da agencije za nacionalnu sigurnost hrane u zemljama članicama EU doista imaju punu ovlast za tumačenje i provedbu propisa EU. EU se uključuje samo kada postoji žalba, u kojem slučaju pokušavaju posredovati, ali konačnu odluku donosi Sud pravde EU.
Nakon što sam primio e-poruku, odgovorio sam i pitao jesu li podnesene žalbe protiv EFET-a od strane neke druge zemlje ili pojedinca. Poslali su mi poveznicu na kojoj su registrirane sve žalbe. Provjerio sam i utvrdio da protiv EFET-a nije podnesena nijedna žalba, ni po tom, ni po bilo kojem drugom pitanju.
To me je dovelo do očitog zaključka da je pritužba zbog koje je EFET više puta promijenio svoje mišljenje potekla iz Grčke. Ali tko je bio odgovoran za sprječavanje provedbe propisa koji bi imao tako pozitivan učinak na grčko maslinovo ulje?
Odlučio sam se sastati i intervjuirati autore pisma, počevši od gospodina Skaltsounisa jer je bio u Ateni, a ja sam prethodno pisao Boskou i Tsimidou, no moji e-mailovi su ostali bez odgovora, a telefonski pozivi bez odgovora. Tsimidou je također radila na novoj metodi za mjerenje fenolnih spojeva u maslinovom ulju i opetovano je ignorirala NMR metodu.
Skaltsounis je spremno pristao na intervju. Kao voditelj Odsjeka za farmakognoziju na Sveučilištu u Ateni, Skaltsounis je bio na istom odsjeku gdje su Magiatis i Melliou provodili svoja istraživanja. Sastao sam se sa Skaltsounisom u njegovoj laboratoriji na sveučilištu.
Skaltsounis je nedavno objavio rad u kojem je najavio otkriće nove CE (kapilarne elektroforeze) metode za mjerenje oleokantala i oleaceina. Skaltsounis je tvrdio da je tu novu metodu provjerio HPLC-om te je kao dokaz njezine valjanosti naveo Magiatisov rad o NMR-u. Upitao sam ga jesu li Magiatis ili Melliou provjerili njegovu metodu pomoću NMR-a. "Oni ne znaju što rade", rekao je naglašeno.
Ne želeći pretvoriti ovaj intervju u raspravu, dopustio sam mu da nastavi. Želio sam saznati što stoji iza njegovih napada na dva znanstvenika koja rade u njegovom odjelu. Već sam viđao znanstvene rivalstva, ali ovo je bilo osobno.
Skaltsounis mi je velikodušno pokazao svoj laboratorij i sav svoj tekući istraživački rad. Rado je pozirao za fotografije tvrdeći pritom da ne traži publicitet poput nekih "drugih". To je bila očita aluzija na međunarodnu pozornost koju su Magiatis i Melliou dobili za svoj rad na kvantitativnoj NMR-i.
Evo izvatka iz njegovog znanstvenog rada:
"Koliko nam je poznato, ovdje opisujemo prvu validiranu CE-metodu prikladnu za istovremeno, kvantitativno određivanje oleokantal i oleaceina u maslinovom ulju. Do sada je prijavljena samo jedna analiza koja ispunjava ove kriterije (Karkoula, Magiatis i dr., 2012). U usporedbi s potonjom, koja je koristila kvantitativnu NMR, CE analiza je mnogo jednostavnija i ekonomičnija, a ipak su kvantitativni rezultati usporedivi i jednako reproducibilni… Drugi, konvencionalniji pristupi poput HPLC-a zahtijevaju dulje vrijeme analize (40 naspram 15 min) i omogućuju određivanje samo oleokantala (Impellizzeri & Lin, 2006)."
Postoje sumnje u to jesu li rezultati doista točni i reproducibilni, budući da koriste HPLC kao jednu od svojih metoda validacije. Metodu HPLC već je opovrgnuo Magiatis u studiji o toj metodi, objavljenoj u recenziranom časopisu. Jednostavno rečeno, oleocanthal i oleacein reagiraju s metanolom i/ili vodom koji se koriste u HPLC-u, što uzrokuje netočne mjere. Da bi metoda Skaltsounis CE radila, potrebni su čisti oleocanthal i oleacein kao referentni standardi.
"Pokušavamo proizvesti čisti oleokantal i oleacin ovdje u našem laboratoriju. Planiramo da oni budu prvi validirani i prihvaćeni čisti oblici oleokantala i oleacina", rekao mi je Skaltsounis.
"Dakle, hoćete li tada biti dobavljač oleokantala i oleaceina za sve testove koji bi se proveli ovom novom metodom?" upitala sam. "Da, naravno", rekao je. "Imamo još jednu laboratoriju na periferiji Atene gdje također obavljamo naš rad u suradnji sa sveučilištem", dodao je.
"Dakle, hoćete li svojom CE metodom moći mjeriti oleokanthal i oleacein kako biste potkrijepili propis EU?" upitao sam. "Pa, ne znamo koje bismo mjerili jer se mijenjaju tijekom vremena", objasnio je.
Pokazao mi je grafikon koji je ilustrirao kako se oleokanthal i oleacin vraćaju u svoje izvorne oblike, hidroksitirosol i tirosol. "To jednostavno dokazuje da su oleokanthal i oleacin derivati hidroksitirosola i tirosola", primijetio sam. No Skaltsounis je samo odmahnuo glavom.
Ovim je novinaru postalo očito zašto Skaltsounis ne bi želio da se ova regulativa provede metodom mjerenja NMR-om.
Grčka je usred odljeva mozgova koji najsposobnije i najtalentiranije znanstvenike prisiljava da traže posao u inozemstvu. Ali stanje je još gore. Čini se da Grčka pati i od odljeva intelektualnog vlasništva.
Grčka znanstvena zajednica nastavlja inovirati i izmišljati nove metode te patentabilne ideje i otkrića. Ali što se s njima događa? Kamo idu? Tko dobiva zasluge i tko ima koristi?
Saznao sam od drugog profesora da je Magiatis podnio službenu žalbu Sveučilištu u Ateni u vezi s patentom koji je Skaltsounis registrirao u Američkom uredu za patente u suradnji s istraživačkim centrom za rak City of Hope u Kaliforniji. Magiatis tvrdi da je bio jedan od izumitelja, ali da mu nije pripisana zasluga, kao ni Sveučilištu u Ateni. Pitao sam Magiatisa o tome i on je potvrdio da je doista podnio žalbu.
Prigovor podnesen protiv Skaltsounisa u vezi s patentnim pravima Magiatisa i Sveučilišta u Ateni još uvijek stoji negdje na nekom stolu. Dva uzastopna dekana na Sveučilištu nisu poduzela nikakve radnje kako bi istražili prijavu o znanstvenom neprimjerenom ponašanju protiv Skaltsounisa podnesenu prije više od godinu dana. Ostala je bez odgovora i neistražena, kao i mnoge druge stvari u Grčkoj.
Treba napomenuti da je Skaltsounisov brat sudac Vrhovnog suda u Grčkoj. Pretpostavlja se da je to možda razlog neaktivnosti. Možda vlasti nisu voljne istražiti moguće neprimjereno postupanje protiv brata suca Vrhovnog suda.
Poslao sam primjerak ovog članka Boskou, Tsimidou i Skaltsounisu, ali nisam dobio nikakav odgovor ni komentar.
Činjenica je da NMR ne mjeri samo oleokanthal i oleacein, već i niz drugih fenolnih spojeva, sve u jednom koraku i u roku od 3 minute. Nema stalnog prihoda od NMR metode za znanstvenike koji su je otkrili. Postoji višak NMR opreme koja stoji neiskorištena ili se nalazi na sveučilištima i u istraživačkim laboratorijima diljem svijeta. Zar ne bi bilo bolje iskoristiti je umjesto da se pokušava razviti još jednu metodu koja mjeri samo dva fenolna spoja i zahtijeva kupnju čistog oleokantala i oleaceina?
Međunarodni olimpijski odbor uskoro će odlučiti koju metodu službeno prihvatiti za točno mjerenje pojedinačnih fenolnih spojeva u maslinovom ulju. Odgovor je očit.