U Dalmaciji otpadni maslinov ulje dobiva novi život u prirodnom sapunu

Kada se tijekom predavanja o filtraciji u Sukošanu, blizu Zadra, postavilo pitanje o talogu u maslinovom ulju, Ana Karabatić nije očekivala da će postati dio programa.

Na događaju Dani maslina i ulja Peljuzica 2026. u Sukošanu, blizu Zadra, jedan je sudionik pitao predavača Stjepana Devića što proizvođači trebaju učiniti s murgom, gustom talogom koji ostaje na dnu spremnika nakon filtriranja maslinovog ulja.

Netko iz publike je rekao da se talog nekada koristio za izradu sapuna. Dević je brzo pokazao na Karabatić, osnivačicu Sapunerije Rustika u Gornjim Tučepima, pod masivom Biokova u Hrvatskoj.

"Ovdje imamo osobu za sapune", rekao je.

Karabatić je rekla da ju je iznenadilo javno predstavljanje, ali je točno znala kako odgovoriti.

"Sapun se svakako može napraviti od taloga, od murghe, a ja takve sapune već dugo pravim", rekla je za Olive Oil Times. "Pravi se kuhanjem u kotlu, na način na koji su to radile naše bake, metodom punog kuhanja. Idealan je za pranje rublja, najbolji za mrlje i druge kućanske namjene."

Nakon toga Karabatić je vodila radionicu o izradi prirodnih sapuna od maslinovog ulja, zanata koji je postao središte obiteljskog rada u stjenovitoj krajolici iznad Makarske rivijere.

Od prvog spoja do maslinika

Karabatić, grafička dizajnerica iz Splita, rekla je da njezin život u maslinovom ulju započeo s nesporazumom.

"Kad sam upoznala supruga, na našem prvom spoju me pitao: 'Kako se snalaziš u masliniku?'" prisjetila se uz smijeh. "Pretpostavila sam da je to neki romantični poziv na šetnju, pa sam rekla: 'Odlično.' Zapravo, pozvao me na berbu maslina. Tako sam uplovila u ovo more maslina. To je fizički težak posao, ali za dušu je najbolji na svijetu."

Njezin suprug, Dragan Delić, uzgajivač maslina i zaljubljenik u planine, čija su ulja osvojila brojne zlatne medalje na Noćnjaku, jednom od najpoznatijih hrvatskih događanja posvećenih maslinovom ulju. Njegov rad u nasadima osigurava osnovu ekstra djevičanskog maslinovog ulja za mnoge Karabatićeve proizvode.

Karabatić je rekla da se brzo zaljubila u Gornji Tučepi, staro naselje pod Biokovom gdje kamenice, suhi zidovi i maslinici oblikuju svakodnevni život. Iako je veći dio lokalnog gospodarstva vezan za turizam, ona i Delić nisu imali apartmane za iznajmljivanje.

Godine 2012. preselila se u skromnu staru kamenu kuću s konobom, odnosno podrumom, pod Biokovom. Nije bilo modernog kupaonice, a obitelj se grijala na drva umjesto na televiziju. Od tada je počela proizvoditi sapun.

"Neke su snaje završile u apartmanima, a ja među maslinama i kamenim zidinama", rekla je Karabatić. "Do danas ne znam jesam li se više zaljubila u mjesto ili u čovjeka. Znam samo da sam ondje pronašla srce Dalmacije i da je moje srce oduvijek pripadalo tamo."

Majčinska briga postaje posao

Karabatić je rekla da je njezina prva motivacija za izradu sapuna bila osobna. Nakon što je prije 20 godina rodila blizanke, počela je čitati deklaracije na proizvodima kako bi pronašla blage sapune i šampone za njihovu kožu.

Rekla je da ju je uznemirilo što je u mnogim proizvodima pronašla natrijev lauril sulfat, općenito poznat kao SLS.

"To je bila tvar koju su radnici mog oca u tvrtki koristili za uklanjanje deterdženta i morali su nositi maske jer je bila izuzetno nadražujuća", rekla je Karabatić. "Nije bilo šanse da to stavim na svoju djecu. Domaći sapuni činili su se idealnim rješenjem, a budući da je moj suprug imao izvrsno ulje, sve je izgledalo lakše."

Ono što je započelo kao kućni projekt preraslo je u ozbiljno bavljenje. Karabatić je iskoristila svoje dizajnersko iskustvo kako bi bojila sapune i razvijala nove boje, uzorke i oblike. Kasnije je od Suzane, umjetnice sapuna rođene u Beogradu, koja živi u Strasbourgu, naučila napredne tehnike bojenja sapuna, a Karabatić je smatra jednom od vodećih svjetskih inovatorica u tom zanatu.

U roku od godinu dana od svog prvog štanda u Tučepima, Karabatić je rekla da se njezini sapuni prodaju u više od 20 suvenirnica duž jadranske obale. Od tada, procjenjuje da je njezina radionica proizvela oko 400.000 jedinstvenih sapuna.

Alati, kalupi i izvozni proizvod

Rad gospođe Karabatić ubrzo je nadmašio sam sapun. Crpeći iskustvo iz nekadašnjeg obiteljskog poduzeća koje se bavilo metalima, dizajnirala je alate, kalupe i rezače koji na tržištu nisu bili lako dostupni.

Jedan od rezultata bio je profesionalni rezač sapuna od nehrđajućeg čelika koji je, kako kaže, postao jedan od najprodavanijih proizvoda obitelji, a izvozi su stigli čak i u Kinu.

Ta praktična strana poslovanja odražava isti pristup koji Karabatić primjenjuje na nusproizvode od maslinovog ulja: iskoristiti ono što je dostupno, smanjiti otpad i pretvoriti tradicionalno znanje u nešto trajno.

Pronalaženje vrijednosti u maslinovom lišću

Obitelj Karabatić-Delić godišnje potroši oko 80 litara maslinovog ulja, pridržavajući se tradicionalne dalmatinske prehrane bogate lisnatim povrćem poput blitve i raštike, lokalnog lisnatog kupusa.

Međutim, Karabatić je rekla da jedan od najvrjednijih sastojaka za njezinu kozmetiku dolazi iz dijela stabla koji mnogi uzgajivači zanemaruju: maslinovog lista.

"U Bibliji piše: 'Neka plod bude tvoja hrana, a list tvoje lijekove'," rekla je. "Kad sam otkrila koliko moćan može biti kao aktivni sastojak u kozmetici, postala sam opsjednuta lišćem."

Karabatić je rekla da je list masline postao jedini sastojak koji bi odabrala da mora ograničiti svoje formule. Koristi ga u serumima i kremama, za koje je rekla da su postali neki od njezinih najhvaljenijih proizvoda.

"Toliko je bogat antioksidansima da je za mene jači od vitamina C, zelenog čaja i maslinovog ulja zajedno", rekla je. "Hidratizira kožu, umiruje iritaciju i djeluje kao snažan sastojak protiv starenja."

Oživljavanje stare kućne izrade

Pitanje koje su u Sukošanu postavili o murgama ukazuje na jedno od glavnih interesa Karabatić: oživljavanje stare prakse kuhanja sapuna od taloga maslinovog ulja i ulja koje više nije pogodno za prehranu.

U vinorodnom području susjedi koji su znali za njezin rad počeli su joj donositi stara, oksidirana ulja. Ta ulja nije bilo moguće koristiti za izradu finih sapuna hladnim postupkom, pa je Karabatić počela proučavati tradicionalnu izradu sapuna punog kuhanja.

"Nije bilo lako", rekla je. "Pročitala sam mnoge stare knjige i napravila bezbroj pogrešaka prije nego što sam svladala metodu punog kuhanja. Neke bake još uvijek pamte proces, ali mogu podučiti samo ono što su i same radile, bez teorije i finih detalja skrivenih u ovom zanatu."

Tako nastali sapun starog stila našao je praktičnu publiku među vlasnicima obiteljskih apartmana, koji se tijekom turističke sezone muče s uklanjanjem tvrdokornih mrlja od kreme za sunčanje s plahti i ručnika.

Karabatić je rekla da je sapun postao posebno popularan jer uklanja tvrdokorne mrlje bez upotrebe agresivnih deterdženata.

Podučila je metodu bez otpada više od 500 žena iz cijele bivše Jugoslavije i rekla da je više od 1500 sudionika pohađalo njezine tečajeve iz izrade sapuna hladnim postupkom.

Osim radionica u Splitu, Dubrovniku, Šibeniku, Zadru i Zagrebu, Karabatić redovito održava tečajeve ispred svoje kamene konobe u Gornjim Tučepima, gdje posjetitelji mogu iz prve ruke vidjeti proces. Radionice su također postale dio rastućeg interesa za agroturizam temeljen na obrtništvu.

Za Karabatić taj model zatvara lokalni ekološki krug. Talog maslinovog ulja i stara ulja ne završavaju u prirodi, koristi se manje agresivnih deterdženata, a gotovi sapun se brzo razgrađuje u okolišu, rekla je.

Obiteljski posao ukorijenjen u Biokovu

U Gornjim Tučepima, gdje Biokovo silazi prema makarskoj obali, Karabatić i Delić izgradili su obiteljski posao koji obuhvaća gotovo svaki dio masline.

Svježe ekstra djevičansko maslinovo ulje koristi se u proizvodima za njegu kože. Oksidizirano ulje i murga koriste se za izradu tradicionalnih kućnih sapuna. Listovi masline koriste se u kremama i serumima. Čak se i maslinovo drvo može koristiti za grijanje.

U kombinaciji s lokalnim medom, pčelinjim voskom i divljim biljem Biokova poput kadulje, lavande i ružmarina, proizvodi odražavaju širi pomak prema održivosti u tradicionalnim regijama uzgoja maslina.

Karabatić je rekla da ju je rad naučio da se vrijednost često nalazi ondje gdje drugi vide otpad.

U suhim kamenim zidinama i maslinicima iznad Jadrana, dodala je, sirovine za drugačiji oblik ruralnog života već su bile tu.